U akademskim društvenim znanostima, barem u Sjedinjenim Državama, ta pitanja jedva da postoje. Kada ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju [ekonomist s MIT-a Paul Samuelson] razmatra niz mogućih ekonomskih sustava, vidi spektar s potpunim laissez faireom na jednoj krajnosti i totalitarnom diktaturom proizvodnje na drugoj. Pretpostavljajući ovaj okvir, relevantan izbor za današnju politiku je odrediti gdje bi duž ovog spektra naše gospodarstvo trebalo ispravno ležati.10 Nema sumnje da se ekonomski sustavi mogu smjestiti duž ove ljestvice. Međutim, postoje druge dimenzije duž kojih Samuelsonove polarne suprotnosti padaju u istu krajnost: na primjer, spektar koji izravnu demokratsku kontrolu proizvodnje stavlja na jedan pol, a autokratsku kontrolu, bilo od strane državnog ili privatnog kapitala, na drugi. U ovom slučaju, kao i često, formulacija raspona alternativa usko ograničava relevantan izbor za politiku.
10. Paul Samuelson, Ekonomija, 6. izd. (New York: McGraw-Hill Book Company, 1964.), str.39