U Afganistanu, tragični pohod ubojstava u Kandaharu potaknuo je obnovu razgovora o predloženom američkom afganistanskom sporazumu o strateškom partnerstvu.
Na kocki u ovim raspravama je sigurnost Afganistana, SAD-a i regije.
Građani SAD-a i Afganistana trebali bi hitno razmijeniti svoja mišljenja ili zabrinutosti u vezi s ovim partnerstvom.
Mnogi toga nisu ni svjesni.
Trenutno, građani Sirije i svijeta mogu barem raspravljati o upozorenju gospodina Kofija Annana da treba riješiti situaciju u Siriji "vrlo, vrlo pažljivo" kako bi se izbjegla eskalacija koja bi destabilizirala regiju, nakon ranijeg upozoravajući na daljnju militarizaciju sirijske krize. Kriza u Afganistanu jednako je teška kao i ona u Siriji, a više je kronična. U ratovima u posljednja 2 desetljeća ubijeno je 4 milijuna Afganistanaca. Ali niti jedan diplomat ne upozorava na daljnju militarizaciju afganistanske krize.
Prethodni UN-ov izaslanik za Afganistan, Kai Eide, pokušao je. "Najvažniji razlog moje gorčine bilo je moje stalno rastuće neslaganje sa strategijom Washingtona u Afganistanu,” piše Kai Eide u svojoj knjizi Borba za vlast oko Afganistana. "To sve više su dominirale vojne strategije, snage i ofenzive. Hitne civilne i političke potrebe tretirane su kao dodaci vojnim zadaćama. UN nikada nije bio stvarno uključen niti ga je Washington konzultirao o kritičnim pitanjima vezanim za strategiju, niti su to učinili čak i najbliži NATO partneri. Što je još važnije, afganistanske su vlasti uglavnom bile promatrači oblikovanja strategije usmjerene na rješavanje sukoba u vlastitoj zemlji.”
Bio je potreban tragičan niz ubojstava 16 civila u Kandaharu da bi svijet primijetio BIJES koji je rat rasplamsao u srcima i američkih vojnika i afganistanskih majki.
Vojne i vanjskopolitičke elite u Washingtonu poticale su konvencionalnu pretpostavku da 'rat protiv terorizma' zahtijeva dugoročnu američku vojnu prisutnost u Afganistanu. U pozadini te pretpostavke nalazi se dublja pretpostavka da se 'terorizam' može riješiti ratom, odnosno pretpostavka da se čovječanstvo može nekako suprotstaviti 'terorizmu' ubijanjem što je više moguće 'terorista', bez obzira na smrtonosni GNJEV ovih ubojstava, tako sličnih sami po sebi do terorističkih djela, moraju nužno potaknuti, da ne spominjemo skupu 'kolateralnu štetu'.
Porezni obveznici iz 50 koalicijskih zemalja uključenih u afganistanski rat trebali bi biti zabrinuti kako i gdje se troši njihov novac. Trebali bi razmisliti kako bi se osjećali da su ponudili 2000 dolara odštete za ubojstvo djeteta, muža, oca ili majke, odštetu koju je NATO podijelio 'ex-gratia' (bez priznanja vlastitog nedjela) obiteljima 16 djece, žena i muškaraca zaklanih na spavanju 11.
Hoće li afganistanski parlament, američka javnost ili UN raspravljati o desetogodišnjoj ratnoj strategiji SAD-a u Afganistanu?
Hoće li afganistanski parlament, američka javnost ili UN raspravljati o američkom afganistanskom sporazumu o strateškom partnerstvu?
Afganistanski parlament
Nekoliko zastupnika afganistanskog parlamenta već je pokrenulo prosvjed nakon ubojstava u Kandaharu.
Nakon odluke SAD-a da premjesti vojnika koji je navodno počinio masakr u Kuvajt, zastupnik u Kandaharu, Abdul Khaliq Balakarzai, rekao je da Predsjednik Hamid Karzai trebao bi odgovoriti SAD-u odbijanjem potpisivanja sporazuma o strateškom partnerstvu.
Dana 14. studenog 2011. savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Karzaija, dr. Rangin Spanta, najavio je da će afganistanski parlament dovršiti sporazum o strateškom partnerstvu. Hoće li to biti slučaj ili je dr. Rangin Spanta lagao da smiri javno raspoloženje?
Imajte na umu da je prošle godine paralelni sporazum o statusu iračkih snaga stavljen iračkom parlamentu na odobrenje i odbijen je, uskraćujući dugoročnu prisutnost američke vojske u Iraku u uniformama. Ni irački parlament ni iračka javnost nisu htjeli da se potpiše Sporazum o statusu iračkih snaga. Smatrali su da im to nije u interesu. To bi mogao biti slučaj iu Afganistanu, ako bi administracija Obame/Karzaija dopustila demokratske parlamentarne procese.
Američka javnost
60% američke javnosti vjeruje da rat nije vrijedan svoje cijene života i troškova, prema najnovijoj anketi Washington Posta i ABC Newsa.
No, na tome su već inzistirali Hillary Clinton i Robert Gates nisko javno odobravanje afganistanskog rata neće promijeniti (SAD) politiku. "Mislim da ako pogledate ankete u gotovo svih od 49 zemalja naših koalicijskih partnera, javno mnijenje je upitno", rekao je ministar obrane Robert Gates. "Javno mnijenje bilo bi većinsko, u smislu većine, protiv njihovog sudjelovanja. Samo bih rekao da je očito odgovornost vođa da obrate pozornost na javno mnijenje, ali na kraju dana, njihova je odgovornost brinuti se o javnom interesu i gledati dugoročno."
Dakle, bez obzira na to vodi li je prethodni republikanac George Bush ili demokrat Barack Obama koji želi drugi mandat, nije velika vjerojatnost da će američka vlada cijeniti anketu koja pokazuje da 60% građana SAD-a želi prestanak rata.
UN
O tome govori zanimljiv članak od 11. srpnja 2011 moguća šutnja UN-a o raspoloženju afganistanske javnosti o američkom afganistanskom sporazumu o strateškom partnerstvu: "Afganistanska javnost je izravno odbacila planove SAD-a kao što pokazuju rezultati istraživanja koje je provela Misija UN-a za pomoć u Afganistanu (UNAMA). UNAMA sa svoja 23 ureda u Afganistanu provela je istraživanje diljem zemlje prije otprilike dva mjeseca i nije objavljeno Iako su nalazi istraživanja naširoko poznati, ako budu objavljeni, oštri rezultati istraživanja potkopat će buduće strateške planove SAD-a."
Ako ovo ostane točno, građani svijeta trebali bi zatražiti od UN-a da otkrije želje afganistanske javnosti kako se odražavaju u anketi, te pokazati da je još uvijek predan diplomatskim rješenjima i interesima naroda Afganistana.
Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon rekao je u četvrtak u izvješću da bi misija UN-a u Afganistanu trebala staviti veći prioritet na zaštitu ljudskih prava, izazivajući zabrinutost zbog raširenih kršenja ljudskih prava od strane afganistanske lokalne policije, paravojnog programa koji financiraju SAD i koji je također je ispitan od strane Human Rights Watch. Svoju je izjavu dao uoči glasovanja u Vijeću sigurnosti UN-a sljedećeg tjedna o obnovi mandata političke i razvojne misije. Hoće li ga čuti članovi Vijeća sigurnosti? Hoće li domaća biračka tijela nacija u Vijeću sigurnosti?
Možda bi Kai Eide trebao biti pozvan da igra istu ulogu u UN-u koju g. Kofi Annan danas igra u Siriji. Možda bi se preko Kaija Eidea konačno moglo čuti mišljenje afganistanskih i svjetskih civila.
Baš kao i Globalna komisija za politiku droga (koja se sastoji od 4 bivša predsjednika i istaknutih diplomata uključujući g. Kofija Annana), zaključio da je rat protiv droge propao i preporučio razbijanje tabua za globalnu raspravu, trebalo bi uspostaviti Globalno povjerenstvo za politiku terorizma i razbiti tabue o zdravoj raspravi o neurednom afganistanskom ratu i teškoj humanitarnoj situaciji.
U svibnju 2011. Oxfam je objavio hitan poziv za promicanje odgovornosti afganistanskih nacionalnih sigurnosnih snaga, naslovivši svoje izvješće 'Nema vremena za gubljenje'. Građani SAD-a i Afganistana doista nemaju vremena za gubljenje u propitivanju posljednjih 10 godina američke vojne strategije. Neuspjeh u raspravi o američkom afganistanskom sporazumu o strateškom partnerstvu mogao bi ovjekovječiti pohode ubojstava. Ima previše toga za izgubiti, još previše vojnika da bi se pretvorili u čudovišta, još previše nevinih života koje treba izgubiti.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije