Izvor: Middle East Monitor
Možda smo previše optimistični da se nadamo da će masivne demonstracije koje su se proširile u svim gradovima Libanona dovesti do kolapsa Haririjevog režima koji je zemljom vladao oko 30 godina. Ovaj režim je uspostavljen kada je biznismen Rafik Hariri, blizak Saudijskoj Arabiji, postao premijer 1992. godine nakon “Taifskog sporazuma” kojim je okončan građanski rat u zemlji. Ovo doba, koje je zamračilo stare epohe sa svim svojim političkim simbolima i isključilo političke stranke koje su se pojavile nakon doba neovisnosti, kao što su Karami, Al-Hoss, Shehab, Shimon, El-Khoury, Franjieh, Edde, itd. Doista, vodstvo zajednica u Libanonu je naslijeđeno, a libanonski politički režim, općenito, temelji se na sustavu kvota između zajednica. „Sporazum iz Taifa dalje je uspostavio takav sustav. Takav je sustav dalje uspostavljen „Sporazumom iz Taifa“.
Sukladno tome, predsjednik, načelnik vojske, šef središnje banke pripadaju maronitskoj zajednici, premijer je iz sunitske zajednice, a predsjednik parlamenta dolazi iz šijitske zajednice. Osim toga, “Taifski sporazum” je predviđao da treba postojati Senat na čelu s predsjedavajućim Druzima, ali on još nije uspostavljen. Službe će biti raspoređene na svih 18 vjerskih zajednica, a njihovi članovi bit će zastupljeni u Zastupničkom domu. Upravo ovaj odvratni sektaški sustav dijeli Libanonce i izaziva osjetljivost i ljutnju. Umjesto da obogaćuje, ova vjerska, kulturna i civilizacijska raznolikost, postala je teret libanonskom narodu, provocirajući mnoge probleme i krize kroz koje Libanon prolazi, posebice s šijitskom sektom koja dominira nad ostalim sektama zbog posjedovanja oružja, unatoč Tvrdnje Hezbollaha da je njegovo oružje usmjereno samo protiv Izraela.
Naprotiv, Hezbolah je u svibnju 2008. svoje oružje usmjerio protiv Libanonaca u Bejrutu, čime je ova organizacija postala država u libanonskoj državi. Hezbolah je stranka koja bira predsjednika i lako njime manipulira, usmjeravajući ga kako želi. Štoviše, Hezbollah je taj koji upravlja državnim poslovima i remeti situaciju kad god organizacija poželi, držeći se jedne trećine vlasti pod svojom kontrolom. Stoga Hezbollah donosi sve zakone koje smatra povoljnima i zaustavlja odluke koje organizacija smatra neprivlačnima ili protivnim svojim interesima.
Ove su demonstracije isprva bile u znak prosvjeda protiv nametanja poreza na (WhatsApp), a zatim su se brzo razvile kako bi se zahtijevalo svrgavanje režima te su posljedično dočekane nasiljem vlade
Ovo nije bitno. Vratimo se demonstracijama koje su ispunile ulice libanonskih gradova. Ove su demonstracije isprva bile u znak prosvjeda protiv nametanja poreza na (WhatsApp), a zatim su se brzo razvile kako bi se zahtijevalo svrgavanje režima te su posljedično dočekane nasiljem vlade.
Situacija je eskalirala, a vojska se spustila kako bi razbila prosvjede, a došlo je i do sukoba između snaga sigurnosti i prosvjednika koji su rezultirali ozljedama i uhićenjima, te podmetanjem požara na nekim javnim i privatnim posjedima.
Zgrada Državnog vijeća u središtu Bejruta je spaljena, što je povećalo napetost između prosvjednika i snaga sigurnosti, što je dovelo do slučajeva udarca i bijega, a situacija je izmakla kontroli. To je navelo vladu da donese odluku o zatvaranju škola i sveučilišta i obustavi rad u sudovima dok su javni prosvjedi eskalirali.
Predsjednik Republike Michel Aoun rekao je da razumije zahtjeve prosvjednika i da su započeli mjere za popravak situacije u zemlji, dok je Hariri dao svojim partnerima u vladi 72 sata da podrže reforme, tražeći od njih da dostave rješenje na ekonomsku krizu ako je imaju.
Hassan Nasrallah izašao je obratiti se demonstrantima, rekavši da razumije bijes masa, ali je istaknuo da ne smije biti svrgavanja ministarstva, prijevremenih parlamentarnih ili predsjedničkih izbora. Stoga se Nasrallah suprotstavio masama i odbio njihove zahtjeve, što je navelo demonstrante da skandiraju protiv njega, opisujući ga kao korumpiranog među korumpiranima koji vodi državu.
Libanonski prosvjednici koji zahtijevaju ostavku vlade okupili su se na Trgu mučenika tijekom protuvladinog prosvjeda protiv loših ekonomskih uvjeta i novih poreznih propisa za usluge slanja poruka poput Whatsappa, ispred džamije Mohammad Al-Amin u Bejrutu, Libanon 20. listopada 2019. [Mahmut Geldi – Anadolu Agency]
U stvarnosti, ekonomska kriza u Libanonu nije nova, već je počela prije mnogo godina, kao rezultat gomilanja dugova koje je posudio pokojni premijer Rafik Hariri, a koji su iznosili 86.2 milijarde dolara, a taj broj će vjerojatno rasti , navodi se u priopćenju libanonskog ministarstva financija.
Libanon se smatra jednom od najzaduženijih zemalja na svijetu, uz raširenu korupciju u zemlji od početka Haririjeve ere, koja se prenosila s oca na sina. Obitelj i oni koji su im bliski preuzeli su svo bogatstvo zemlje i okupirali sve investicijske projekte u zemlji, što je stvorilo "klasu parazita", poznatu kao "klasa Hariri", pretvarajući Libanon u zemlju kojom vlada banda. U međuvremenu, libanonski građanin pati od teškoća života, boreći se da spoji kraj s krajem dok mu se nameću teški porezi.
Međunarodne novine, ponajviše The New York Times, objavili su vijest kako je Saad Hariri ponudio 16 milijuna dolara Candice van der Murray, južnoafričkom supermodelu specijaliziranom za revije bikinija i donjeg rublja, s kojom je u vezi!
Mase su izašle nakon što su izgubile povjerenje u sve strane, i odlučile izboriti svoje pravo na opljačkano bogatstvo svoje zemlje. Oni žele srušiti “truli” politički sustav, sustav sekti i kvota. Oni, ukratko, žele svrgnuti korumpiranu Haririjevu eru. Ovaj potez nimalo ne liči na “rižinu revoluciju” iz 2005. Nije to ni “revolucija praznih želudaca”. To je doista revolucija obespravljenih i siromašnih.
Velika većina prosvjednika dolazi iz srednje klase ili njezinih ostataka. Ova društvena klasa vrlo brzo pada u siromaštvo, čineći ovaj ustanak spektakularnim u svojoj uključivosti, širini i snazi. Ova društvena klasa je opasna jer je okosnica društva i kreator promjena, a ljudi koji pripadaju ovoj klasi su vrlo savjesni, a to je ono što je sve šokiralo.
Činjenica da su ljudi odjednom izašli van i ustali protiv stiska sektaštva kao i rušenje idola vođa na takav način da potresa korumpiranu političku garnituru koja se krije iza netrpeljivosti koja joj je jedino oružje za vlast i kontinuitet. .
Ova država nije ispunila svoje dužnosti i osigurala prava svojim građanima. Sukob neće prestati sve dok ljudi ne budu imali državu koja ne propada, državu pravde kojom upravlja zakon, a ne obitelji i bande.
Ova država nije ispunila svoje dužnosti i osigurala prava svojim građanima. Sukob neće prestati sve dok ljudi ne budu imali državu koja ne propada, državu pravde kojom upravlja zakon, a ne obitelji i bande.
Libanon prolazi kroz povijesnu metamorfozu i više nikada neće biti isti...
Amira Abo el-Fetouh je politička i književna autorica i scenaristica sa sjedištem u Kairu, Egipat.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije