WikiLeaks je objavio novu kolekciju dokumenata, više od 1.7 milijuna depeša američkog State Departmenta iz razdoblja 1973.-1976., koje su prozvali "Kissingerovi depeši", prema Henryju Kissingeru, koji je tih godina bio državni tajnik i pomoćnik predsjednik za poslove nacionalne sigurnosti.
Jedna depeša uključuje transkribirani razgovor u kojem Kissinger pokazuje nevjerojatnu iskrenost: “Prije Zakona o slobodi informacija, znao sam na sastancima govoriti: ‘Ilegale radimo odmah; protuustavno traje malo duže.’ [smijeh] Ali od Zakona o slobodi pristupa informacijama, bojim se reći takve stvari.”
Dok nezakonito i neustavno može biti smiješno za Kissingera, koji sljedeći mjesec puni 90 godina, smrtno je ozbiljno za Pvt. Bradley Manning. Nakon gotovo tri godine zatvora, od čega najmanje osam mjeseci u uvjetima koje je posebni izvjestitelj UN-a za mučenje Juan Ernesto Mendez opisao kao "okrutne, nehumane i ponižavajuće", Manning se nedavno obratio sudu u Fort Meadeu: "Vjerovao sam da ako šira javnost, posebice američka javnost, imala je pristup informacijama... to bi moglo potaknuti domaću raspravu o ulozi vojske i našoj vanjskoj politici općenito, kao iu vezi s Irakom i Afganistanom.”
Ove Manningove riječi objavljene su anonimno, u obliku audiosnimke napravljene tajno, koju emitiramo na “Democracy Now!” sat vijesti. Ovo je bio Bradley Manning, koji je svojim glasom, svojim riječima, objašnjavao svoje postupke.
Svjedočio je o video snimci helikoptera koju je objavio WikiLeaksu, a koja je kasnije objavljena pod naslovom “Kolateralno ubojstvo”. U oštroj, zrnatoj crno-bijeloj slici, prikazuje kako topovnjača ubija 12 muškaraca u Bagdadu 12. srpnja 2007., uz zvuk posade helikoptera kako se ruga žrtvama, slaveći besmisleno ubojstvo ljudi ispod, od kojih su dvojica bili zaposlenici novinska agencija Reuters.
Manning je rekao: “Međutim, najalarmantniji aspekt videa bila je naizgled divna krvožednost tima za zračno oružje. Dehumanizirali su pojedince koje su angažirali i činilo se da ne cijene ljudski život nazivajući ih 'mrtvim gadovima' i čestitajući jedni drugima na sposobnosti da ubijaju u velikom broju.”
Reuters je tražio video putem zahtjeva za pristup informacijama, ali je odbijen. Tako je Manning isporučio video, zajedno sa stotinama tisuća drugih klasificiranih elektroničkih dokumenata, putem anonimne, sigurne online procedure podnošenja koju je razvio WikiLeaks. Manning je napravio najveće curenje povjerljivih dokumenata u povijesti SAD-a i promijenio svijet.
Tim WikiLeaksa okupio se u iznajmljenoj kući u Reykjaviku na Islandu kako bi pripremili video za javnu objavu. Među onima koji su radili bila je Birgitta Jonsdottir, članica islandskog parlamenta. Rekla mi je: “Kad sam u veljači 2010. vidjela video, bila sam duboko dirnuta. Bio sam dirnut do suza, kao i mnogi ljudi koji su to gledali. Ali u isto vrijeme, razumio sam njegov značaj i kako bi mogao promijeniti naš svijet i učiniti ga boljim.”
Jonsdottir je suosnivač Islandske piratske stranke, prave političke stranke koja niče u mnogim, uglavnom europskim zemljama. Cjeloživotna aktivistica, sebe naziva "piratom piksela".
Video "Collateral Murder" izazvao je oluju pozornosti medija kada je prvi put objavljen. Jedan od vojnika na zemlji bio je Ethan McCord, koji je požurio na mjesto pokolja i pomogao spasiti dvoje djece koja su bila ozlijeđena u napadu. Boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja. Nedavno je napisao pismo potpore Bradleyu Manningu, napisavši: “Video koji je objavio WikiLeaks pripada javnoj evidenciji. Zataškavanje ovog incidenta je stvar koja zaslužuje kaznenu istragu. Tko god je to otkrio, američki je heroj u mojoj knjizi.”
U tri godine otkako je “Collateral Murder” objavljen u travnju 2010., WikiLeaks je bio pod ogromnim pritiskom. Manningu prijeti doživotni zatvor ili možda čak i smrtna kazna. Osnivač WikiLeaksa Julian Assange proveo je godinu i pol u kućnom pritvoru u Britaniji, sve dok nije potražio utočište u Veleposlanstvu Ekvadora u Londonu, gdje je ostao od lipnja 2012., boreći se protiv izručenja Švedskoj. Strahuje da bi ga Švedska tada mogla izručiti Sjedinjenim Državama, gdje je tajna velika porota možda već izdala zapečaćenu optužnicu protiv njega. Privatni podaci s Jonsdottirovog Twittera i četiri druga online računa predani su američkim vlastima.
Najnovije izdanje WikiLeaksa, koje uključuje dokumente s kojih je već skinuta oznaka tajnosti, ali ih je vrlo teško pretraživati i dobiti, dokaz je stalne potrebe za WikiLeaksom i sličnim skupinama. Otkriveni dokumenti izazvali su polemike diljem svijeta, iako se odnose na sedamdesete godine prošlog stoljeća. Da imamo jedinstveni standard pravde, sudilo bi se nobelovcu Henryju Kissingeru, a Nobelovu nagradu za mir dobio bi Bradley Manning.
Denis Moynihan pridonio je istraživanju ovoj kolumni.
Amy Goodman je voditeljica emisije “Democracy Now!”, dnevne međunarodne TV/radio vijesti koje se emitiraju na više od 1,000 postaja u Sjevernoj Americi. Koautorica je knjige “Ušutkana većina”, bestselera New York Timesa.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije