Vjerojatno još uvijek ima nekoliko ljudi među okorjelim pristašama kanadskog rata u Afganistanu koji vjeruju da smo tamo da obnovimo mir, stvorimo demokraciju i pomognemo ženama da idu u školu. Ipak, među protivnicima, čiji broj raste, najčešća je analiza da smo tu kako bismo zadovoljili SAD i iskupili se za činjenicu da Kanada nije poslala trupe u Irak – pritužbe često ukorijenjene u jadikovku za romantiziranom Kanadom, "pošteni mešetar", "mirotvorna" nacija.
Bez obzira na naše razloge za invaziju na Afganistan, naši razlozi zašto smo još uvijek tamo nemaju mnogo veze s jednostavnim ugađanjem Sjedinjenim Državama i svime što ima veze s uobičajenim uzrocima rata: vlastitim interesom i profitom. I svi su Kanađani sukrivci, znali oni to ili ne. Da, postoji mala grupa kanadskih kompanija koje se bogate od ovog rata. Ali budući da profiti tih kompanija hrane naše mirovinske fondove i stvaraju kanadska radna mjesta, mi u Kanadi koji se protivimo ovom ratu ne možemo biti u iluziji da je naše protivljenje ukorijenjeno u jednostavnoj borbi između privatnog interesa i javnog dobra. Da bismo bili protiv ovog rata, ne samo da moramo prihvatiti način na koji trenutno imamo koristi od njega, već moramo biti spremni prihvatiti i posljedice njegovog okončanja. Jer stvarnost je da se ne može završiti bez troškova. U konačnici, osim pukog povlačenja iz ovog rata, moramo se suočiti s dubljim izazovom otpetljavanja ovisnosti naše javne sfere o privatnom profitu ratnog profiterstva.
Iako zanemariva u smislu svoje vojne moći, Kanada profitira od rata na mnogo načina. Za početak, imamo sumnjivu čast biti šesti najveći dobavljač vojne robe na svijetu. Između 1997. i 2002. kanadski vojni izvoz porastao je s 23 milijuna dolara na 678 milijuna dolara. Od tada se, prema nedavnom istraživanju CBC-a (1), kanadski vojni izvoz utrostručio. Iako bi prema Zakonu o izvoznim i uvoznim dozvolama vlada trebala izvješćivati parlament o svom vojnom izvozu, u posljednje četiri godine – to su tri uzastopne vlade, dvije liberalne i jedna konzervativna – to se nije dogodilo. Čuvanje tih informacija od javnosti trend je koji prelazi stranačke granice.
Dakle, tko ima koristi? Jedna tvrtka koja je sada na meti antiratnih aktivista u Kanadi (2) je SNC-Lavalin, jedna od najvećih kanadskih javnih kompanija i jedan od najvećih proizvođača oružja. SNC-Lavalin je glavni dobavljač metaka kanadskoj i američkoj vojsci. CAE sa sjedištem u Montrealu proizvodi simulatore letenja, au kolovozu su dobili 60 milijuna dolara vojnih ugovora za američke, njemačke, britanske i kanadske zrakoplove (3). Prošle su godine DRS Technologies Canada i L-3 Spar Aerospace Ltd. zajedno prodali 87 milijuna dolara vojne opreme Nizozemskoj i Norveškoj – dvjema zemljama s NATO trupama u Afganistanu. General Dynamics iz Kanade je u međuvremenu podržao okupaciju Iraka s nevjerojatnih 658 milijuna dolara u prodaji vojne robe američkoj vojsci 2006. godine. A sve je to samo vrh ledenog brijega. (4)
Kanada nema vojno-industrijski kompleks kao Sjedinjene Države, iako postoje paralele. Svakako, poput SAD-a, obrambena industrija Kanade sve više zauzima središnju ulogu u domaćem gospodarstvu, s mnogim radnim mjestima i srodnim industrijama koje izravno ili neizravno ovise o prodaji vojne robe. U SAD-u postoji jedva jedan kongresni okrug u kojem tisuće radnih mjesta ne ovisi o prodaji oružja i drugim pratećim industrijama rata. Kanada još nije tamo, i za razliku od SAD-a, ne posjeduje najveću vojsku na svijetu o čijim imperijalnim nastojanjima industrija oružja ovisi kao krvotok.
Budući da većina prodaje vojne robe ne ide kanadskoj vojsci, moglo bi se postaviti pitanje zašto bi se Kanada zamarala troškom držanja 2,500 vojnika u Afganistanu. Odgovor je da je Kanada postala okosnica u misiji koja potiče tržište za međunarodnu prodaju oružja. Ako bi Kanada povukla svoje trupe iz Afganistana bez osiguravanja zamjena, cijela bi misija riskirala kolaps, srušivši sa sobom tržište za kanadski vojni izvoz.
To nije nešto što bi kanadska vlada htjela riskirati. Kanadska skupina za ljudska prava Coalition to Oppose the Arms Trade (COAT) izvještava da je Kanadski mirovinski plan uložio više od 2.55 milijardi dolara u vojnu i srodne industrije u Kanadi i inozemstvu. To svakog Kanađanina, svjesno ili nesvjesno, čini ratnim profiterom. Godine 2005., Seven Oaks Magazine je izvijestio: "Vlada [Britanske Kolumbije] kontrolira BC Investment Management Corporation, koja zauzvrat kontrolira 63 milijarde dolara ulaganja mirovinskih fondova za općinski mirovinski plan, mirovinski plan fakulteta, mirovinski plan javnih službi i Mirovinski plan za nastavnike. Od 31. ožujka 2004. ta su ulaganja uključivala 4.6 milijardi dolara vrijedne dionice u 251 korporaciji koja proizvodi ratnu opremu i/ili sklapa ugovore o isporuci dobara ili usluga Pentagonu." (5)
Kao učitelj koji je bezuspješno pokušao pridobiti moj sindikat da usvoji politiku suprotstavljanja prisutnosti vojnih novaka u školama, smatram da je uključivanje Mirovinskog fonda za učitelje BC posebno zabrinjavajuće na ovom popisu ratnih profitera. Institucionalno, naravno, učitelji su uvijek služili interesima državne vlasti – au Ontariju, gdje predajem, prema Zakonu o obrazovanju zapravo smo u vlasništvu države, dvadeset četiri sata dnevno, sedam dana u tjednu. Ipak, smatram da je posebno opasno kada državni skrbnici djece in loco parentis imaju interes da njihovi štićenici postanu dio ratnog stroja koji pokriva njihove mirovinske fondove. Ovo je vrlo problematično.
Za one koji su zabrinuti sve većom militarizacijom kanadskog društva, okončanje kanadske okupacije Afganistana samo je početak priče. Da, kako rat postaje sve nepopularniji, Kanada će vjerojatno povući svoje trupe iz aktivnih borbi, a to bi se moglo dogoditi i ranije nego što mislimo, iako će vjerojatno uspjeh talibanskih bombi uz cestu, a ne javno mnijenje, donijeti kraj kanadskoj misiji u Afganistanu. Ipak, osim ako ne uspijemo razotkriti sve veću međuovisnost između vojnih izvoznika i javne sfere u ovoj zemlji, postići ćemo samo privremeni predah od mnogo novih Afganistana koji će zasigurno uslijediti.
Jason Kunin je učitelj u Torontu. Do njega se može doći na [e-pošta zaštićena].
Napomene:
1.http://www.cbc.ca/news/yourview/2007/10/canadas_military_exports_soar.html. 2. Pogledajte kampanju Nitko nije ilegalac, http://users.resist.ca/noii-van.resist.ca/snc.html.
3. http://www.cbc.ca/money/story/2007/08/07/cae-contracts.html. 4. Projekt Ploughshares, ekumenska agencija Kanadskog vijeća crkava, objavljuje izvrsnu godišnju reviziju prodaje oružja u Kanadi, koju je objavila na http://www.ploughshares.ca/libraries/monitor/mons07i.pdf.
5.http://www.sevenoaksmag.com/features/60_feat2.html.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije