1. Možete li ZNetu reći koja je vaša knjiga, Bijeli poput mene: Razmišljanja o rasi od privilegiranog sina, je oko? Što pokušava komunicirati?
White Like Me ispitivanje je onoga što znači biti bijelac, posebno, ali ne samo u Sjedinjenim Državama, koristeći se osobnim pričama za razliku od statistike i teške akademske analize kako bi se sagledalo pitanje rasizma u ovoj zemlji.
To je zapravo neka vrsta memoara koji istražuju šest glavnih tema: prvo, način na koji bjelina daje naslijeđe prednosti koje se gradilo generacijama; drugo, način na koji se biti bijelac i danas isplati, u pravosudnom sustavu, stanovanju, obrazovanju i drugdje; treće, ideja da se bijelci mogu odlučiti oduprijeti rasizmu i privilegijama, ali za to je potrebna praksa; četvrto, da čak i progresivni bijelci često nenamjerno surađuju s rasističkim strukturama, i da moramo biti svjesni koliko je to lako učiniti, kako bismo bili na oprezu od produžavanja nepravde; peto, ta rasna privilegija, iako koristi bijelcima u relativnom smislu, zapravo čini većinu bijelaca lošijim u apsolutnom smislu: kulturno, materijalno i na druge načine; i konačno, da u borbi za pravdu uz obojene ljude, bijelci mogu početi vraćati dio naše ljudskosti kompromitirane nepravednim društvenim sustavima.
Nadam se da ću priopćiti da bjelina daje prednost, kao i odgovornost za rješavanje tih privilegija, kako pojedinačno tako i kolektivno. Svrha nije osjećati se krivim, već prepoznati način na koji je naše rasno uzdizanje u ovom društvu stvarno oslabilo strukture društvene podrške i sustave uzajamnosti o kojima svi ovisimo.
2. Možete li ZNetu reći nešto o pisanju knjige? Odakle dolazi sadržaj? Što je utjecalo na to da knjiga bude takva kakva jest?
Pisanje knjige bilo je vrlo osobno iskustvo, budući da je velik dio materijala došao izravno iz moje vlastite životne povijesti. Godinama sam želio napisati knjigu o rasizmu koja bi iznijela sve iste stvari koje uvijek pokušavam iznijeti o toj temi u svojim govorima ili kolumnama, ali to bi učinila bez statistike i pretjerano akademske analize. Stvarno sam želio ispričati priče kako bih ilustrirao kako bjelina funkcionira, jer mislim da mnogi ljudi snažnije reagiraju na takav pristup.
Inspiracija je, najizravnije, došla iz razmišljanja o srednjoj školi, kada su me, kao i mnoge druge bijelce u ovoj zemlji, zamolili da pročitam klasičnu knjigu Johna Howarda Griffina, Black Like Me. Kao što se možda sjećate, to je knjiga koju je napisao bijeli novinar, koji je 1959. putovao Jugom Jima Crowa, nakon što je uzeo Psorlen – lijek koji vam tamni kožu. Griffin je pisao o tome što znači biti crnac, nakon što sam jedno ljeto "postao crnac".
Iako je Black Like Me bio zanimljiv i vrijedan, posebno za vrijeme u kojem je napisan, uvijek mi je bilo zanimljivo da, zapravo, učitelji koji ga još uvijek zadaju samo traže od bijelih učenika da razmišljaju o rasi iz perspektive onoga što je znači biti nešto što nisu – crnci – dok zapravo bijelci imaju dosta iskustva s rasom, kao bijelci.
Zapravo, mislim da bi za bijelce, kad bismo razjasnili što znači biti točno ono što jesmo u ovoj kulturi, imali puno bolje razumijevanje rasizma i što znači biti bilo što osim bijelac – mnogo više zapravo od jednostavnog čitanja o iskustvu crnaca, latino, azijskim ili domorodačkim iskustvima, iako, naravno, moramo i to učiniti.
3. Koje su vaše nade za White Like Me? Što se nadate da će doprinijeti ili postići politički?
Nadam se da će potaknuti razgovor, čak i raspravu, o tekućoj ulozi rase u SAD-u (i drugdje što se toga tiče) i potaknuti ljude na razmišljanje o temi o kojoj je iznimno teško raspravljati posebno bijelcima. Nadam se da može dati iskru drugim bijelim čitateljima, posebice, da preispitaju vlastite živote, privilegije i predanost otporu nepravdi, te ih potaknuti na razmišljanje o načinima na koje bi mogli raditi kako bi postali bolji saveznici obojenih ljudi koji su već uključeni u borba protiv rasizma kao pitanje opstanka.
Mislim da je antirasistički aktivizam manje vjerojatan ako ljudi ne uspostave osobnu vezu između vlastitih života i velikih institucionalnih struktura oko sebe, pa pokušavajući premostiti osobno i političko u mojoj knjizi – stavljajući svoje stvari na ulicu kao što izreka kaže – nadam se da će i drugi uspostaviti slične veze i obnoviti svoju predanost jednakosti ili pronaći novu predanost prema kojoj nikada prije nisu djelovali.
Konačno, nadam se da knjiga može utjecati na onaj dio bijele liberalne/ljevice koji je dugo umanjivao ulogu rasizma u društvu, ili ga je promatrao samo kao ostatak klasnog sustava, umjesto da ga vidi kao jedinstvenu , iako sigurno povezano, ugnjetavanje koje jest. Oh, i nadam se da će potaknuti ljude da razmišljaju io drugim sustavima privilegija i kako oni funkcioniraju i preklapaju se: klasa, spol, seksualna orijentacija, religija, status sposobnosti/invaliditeta, sve to.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije