Kako se nosimo sa seksualnim nasiljem na ljevici? Evo studije slučaja.
Socijalistička radnička partija, za one koji to već nisu upoznati, politička je organizacija od nekoliko tisuća članova koja je već više od 30 godina istaknuta snaga britanske ljevice. Oni su na čelu borbe protiv uličnog fašizma u Britaniji, bili su velika organizacijska prisutnost u studentskom i sindikalnom pokretu tijekom proteklih nekoliko godina, a povezani su s velikim, aktivnim strankama u drugim zemljama, poput njemačkog Die Linke. Mnogi od najvažnijih britanskih mislilaca i pisaca članovi su ili bivši članovi.
Kao i mnogi drugi na ljevici u Britaniji, imao sam neslaganja sa SWP-om, ali sam također govorio na njihovim konferencijama, pio njihov čaj i imam puno poštovanja prema poslu koji rade. Oni nisu rubna skupina: važni su. I važno je da upravo sada stranka eksplodira u neurednim krhotinama zbog rasprave o seksizmu, seksualnom nasilju i širim pitanjima odgovornosti.
Ovaj tjedan je izašlo na vidjelo da kada su optužbe za silovanje i seksualno zlostavljanje iznesene protiv višeg člana stranke, stvar nije prijavljena policiji, već je riješena 'interno' prije nego što je otpuštena. Prema transkriptu s godišnje konferencije stranke ranije ovog mjeseca, ne samo da je prijateljima navodnog silovatelja bilo dopušteno da istraže tužbu, već su i navodne žrtve bile izložene daljnjem maltretiranju. Njihove navike pijenja i prijašnje veze dovedene su u pitanje, a oni koji su im stajali podvrgnuti su izgonu i isključenju.
Tom Walker – član stranke koji je ovaj tjedan izašao s gađenjem – objasnio je da se feminizam "učinkovito koristi kao psovka od strane pristaša vodstva... koristi se protiv svakoga tko se čini 'previše zabrinut' za pitanja roda."
U hrabroj i principijelnoj izjavi o ostavci objavljenoj jučer, Walker je rekao sljedeće:
"... očito postoji upitnik nad seksualnom politikom mnogih muškaraca na moćnim pozicijama na ljevici. Vjerujem da je korijen toga taj što su to, bilo zbog ugleda, nedostatka unutarnje demokracije ili oboje, često pozicije koje Nije uzalud nedavne optužbe za seksualno zlostavljanje u cijelom svijetu usredotočene na ideju 'kulture nekažnjivosti'. Socijalistički radnik je ukazao na način na koji se institucije zatvaraju kako bi zaštitile moćne ljude unutar njih. Ono što se ne priznaje jest da je SWP i sam institucija u tom smislu, sa svojim instinktom samozaštite za preživljavanje. Kao što je ranije spomenuto, njegova vjera u vlastitu svjetsko-povijesnu važnost daje motiv za pokušaj zataškavanja, čineći da se zlostavljači osjećaju zaštićenima."
Članovi sada napuštaju organizaciju ili bivaju isključeni u velikom broju nakon što je slučaj izašao na vidjelo na stranačkoj konferenciji, a transkripti rasprava procurili su na internetu.
Pisac China Mieville, dugogodišnji član SWP-a, rekao mi je da je, poput mnogih članova, "zgrožen":
"Način na koji se postupalo s takvim optužbama – zajedno s pitanjima o prošlim vezama i navikama opijanja tužitelja koje bismo odmah, s pravom osudili kao seksističke u bilo kojem drugom kontekstu – bio je užasan. Strašan je problem demokracije, odgovornosti i unutarnje kulture da takvi može se dogoditi situacija, kao što je činjenica da oni koji se zalažu protiv službene linije na način koji se smatra neprihvatljivim onima koji su nadležni mogu biti izbačeni zbog 'tajnog frakcionaštva'.
Mieville je objasnio da su u njegovoj stranci, kao iu mnogim drugim organizacijama, hijerarhije moći koje su dovele do ovakvih problema dugo bile kontroverzne.
“Mnogi od nas već se godinama otvoreno bore za promjenu kulture i strukture organizacije kako bi se riješio upravo ovaj demokratski deficit, nerazmjerna moć Središnjeg komiteta i njihovih lojalista, njihova teška policija tzv. 'neslaganje' i njihovo odbijanje da priznaju pogreške", rekao mi je. "Kao i trenutna situacija, katastrofa s kojom se vodstvo katastrofalno loše pozabavilo. Svi mi u stranci trebali bismo imati poniznosti priznati takve probleme. Na članovima SWP-a je da se bore za najbolje od naše tradicije, a ne da se mire s najgore, i učiniti našu organizaciju onakvom kakva bi mogla biti, a nažalost još nije."
Britanska socijalistička radnička stranka teško da je netipična među političkim strankama, među ljevičarskim grupama, među organizacijama predanih ljudi ili, zapravo, među grupama prijatelja i kolega po tome što ima strukture koje bi mogle dopustiti seksualno zlostavljanje i mizoginiju od strane muškaraca na položajima snaga za nastavak bez provjere. Moglo bi se ukazati, samo u proteklih 12 mjeseci, na BBC-jevo postupanje sa slučajem Jimmyja Savilea ili na one pristaše Wikileaksa koji vjeruju da Julian Assange ne bi trebao biti prisiljen odgovarati na optužbe za silovanje i seksualni napad u Švedskoj.
Osobno bih mogao ukazati na najmanje dva slučaja koji uključuju cijenjene muškarce koji su bolno i zauvijek raskinuli prijateljske grupe kojima je nedostajalo hrabrosti priznati incidente. Jedina razlika je u tome što SWP zapravo otvoreno govori o neizgovorenim pravilima po kojima se ova vrsta zastrašivanja obično odvija. Druge skupine nisu toliko drske da kažu da su njihove moralne borbe jednostavno važnije od glupih pitanja feminizma, čak i ako je to ono što stvarno misle, niti da tvrde da su oni i njihovi vođe iznad zakona, kao ljudi koji misle ispravno. Čini se da je vodstvo SWP-a to upisalo u svoja pravila.
Reći da ljevica ima problema s rješavanjem seksualnog nasilja ne znači da svi ostali nemaju. Postoji, međutim, tvrdoglavo odbijanje prihvaćanja i suočavanja s kulturom silovanja koja je jedinstvena za ljevicu i naprednjake šire. To je upravo u vezi s idejom da smo, zahvaljujući tome što smo progresivni, zahvaljujući tome što se borimo za jednakost i društvenu pravdu, zahvaljujući, pa, vrlini, nekako iznad toga da nas se osobno smatra odgovornim kada se radi o pitanjima rase, rodno i seksualno nasilje.
Ta nespremnost da analiziramo vlastito ponašanje vrlo brzo može postati dogma. Slika je slika sitnih, zajedljivih žena koje pokušavaju izbaciti iz kolosijeka dobar rad pristojnih muškaraca na ljevici inzistirajući na svoj cmizdravi ženski način da bi progresivni prostori također trebali biti prostori u kojima ne očekujemo da ćemo biti silovani, napadnuti i drolje- posramljeni i žrtvovani zbog progovaranja, a emocije su bijes i ogorčenost: zašto bi naša čista i savršena borba za klasni rat, za transparentnost, za slobodu od cenzure bila zagađena time – izgovara se s izvijanjem gornje usne preko zuba, kao da je sama riječ neukusna – 'politika identiteta'? Zašto bi we smatrati odgovornijim od običnih ili vrtnih fanatika? Zašto bi we držati viših standarda?
Jer ako nismo, onda nemamo posla nazivati se progresivnima. Jer ako ne priznajemo probleme napada, zlostavljanja i rodne hijerarhije unutar vlastitih institucija, nemamo posla govoriti o pravdi, a kamoli boriti se za nju.
“Pitanja demokracije i seksizma nisu odvojena, već su neraskidivo povezana”, piše Walker. "Nedostatak prvog stvara prostor za rast drugog i čini ga još težim iskorijeniti kada se to dogodi." On govori o SWP-u, ali mogao bi govoriti o bilo kojem dijelu ljevice u ovom trenutku, u njenoj borbi da se oslobodi generacija mizogine prtljage.
Jednakost nije izborni dodatak, sporedna stvar kojom se treba pozabaviti nakon što revolucija završi. Ne može biti istinske demokracije, niti vrijedne klasne borbe, bez prava žena. Što prije ljevica to prihvati i počne iz svoje kolektivne poleđine vaditi golemu batinu učtivosti i predrasuda, prije ćemo moći nastaviti s zadanim poslom.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije