U petak, Vol Strit novine objavljen uvodnik pod naslovom "Nakon puča u Kairu". Njegov posljednji paragraf sadržavao je ove riječi:
Egipćani bi bili sretni ako se ispostavi da su njihovi novi vladajući generali u obliku Čile's Augusto Pinochet, koji je preuzeo vlast usred kaosa, ali je angažirao reformatore slobodnog tržišta i babio prijelaz na demokraciju.
Valjda to znači da oni koji govore za Wall Street Journal – uvodnik je bio nepotpisan – misle Egipat trebala bi se smatrati sretnom ako njezini vladajući generali sada vladaju 17-godišnjom vladavinom terora. Također pretpostavljam da WSJ znači da povezujemo dvije vlade koje su smijenili generali – onu koju je vodio Salvador Allende u Čileu i onaj koji je vodio Mohamed Morsi u Egiptu. Islamistički, socijalistički... izabrani, legitimni... koga briga?
Vjerojatno, WSJ misli da Egipćani sada imaju 17 godina da smatraju da su sretni kad svi koji se ne slažu mučeni strujom, silovani, izbačeni iz aviona ili – ako baš imaju sreće – samo strijeljani. To se dogodilo u Čileu nakon 1973. godine, uzrokujući smrt između 1,000 i 3,000 ljudi. Mučeno ih je oko 30,000.
Vjerojatno se WSJ nada da će general po uzoru na Pinocheta (ili generale, budući da nisu razbili kalup kad su ga stvarali) voditi sve ovo uz pomoć Britanije i Amerike. Možda će on (ili oni) uzvratiti uslugu pomažući jednom od njih da dobije mali rat.
Vjerojatno, na kraju, egipatski general ili generali - i trebali bismo im dopustiti da imaju huntu ako je žele, samo da nije kao onaj zvjerski primjer u Argentini – svojevoljno će se odreći vlasti. Na kraju krajeva, demokracija ne može "babiti" samu sebe. Vjerojatno je WSJ siguran da će uslijediti prijelaz na izabranu vladu, kao što se dogodilo u Čileu. (Iako će za 15 godina riječi argentinskog pisca Ariela Dorfmana, vjerojatno, zvučati jednako istinito kao i sada: "Reći da je Pinochet donio demokraciju u Čile isto je kao reći da je Margaret Thatcher donijela socijalizam u Britaniju." Više o njoj kasnije.)
Usprkos takvim prigovaranjima, pretpostavljam da WSJ predviđa da će egipatskom generalu ili generalima tada biti dopušteno otići u mirovinu, nesmetani. Možda u Wentworth, gdje je golf dobar. Ali ako se ikakvo zlostavljanje ipak dogodi, možda od strane nekog drskog odvjetnika za ljudska prava, dobit će dodatnu pomoć od vladajućih klasa Britanije i Amerike. On ili oni će tada otići u mirovinu i, za razliku od njegovih ili njihovih žrtava, umrijeti slobodan čovjek – ili ljudi – u krevetu.
I vjerojatno, nakon još 20 ili 30 godina, kada neka druga skupina generala smijeni demokratsku vladu kojoj Wall Street Journal nije sklon, narodu dotične sretne zemlje bit će rečeno što je dobro za njih na isti način koji oduzima dah ružan način.
Nisam stručnjak za Egipat ili Čile – većina mog znanja o generalu Pinochetu potječe odatle knjiga pisca Guardiana, Andyja Becketta. Ali dovoljno znam da kada je Margaret Thatcher umrla, podsjetnici na njezinu trajnu potporu i pohvale Pinochetu ostavio gadan okus u ustima. Dok ljudi umiru na ulicama Kaira, odvratno je čitati izraz istog osjećaja iz uglednih, globalno čitanih novina.
Pa zašto onda general Augusto Pinochet privlači takvu nostalgičnu, neupitnu podršku nekih na desnoj strani slobodnog tržišta? Previđaju li jednostavno prihvaćenu činjenicu da tisuće su mučene i ubijene pod njegovom vlašću?
Možda bi ovo mogao biti slučaj "Recite što god želite o Mussoliniju, ali on je napravio da vlakovi voze na vrijeme"? Bernie Ecclestone, momak koji vodi utrke Formule 1, pokušao je to prije nekoliko godina – iako je to rekao za Hitlera (i Saddama Hussaina), a mi to ne podržavamo. Čak je i britanski Daily Mail bio uzrujan.
Vjerojatno uredništvo Wall Street Journala vjeruje da bi Pinochet "unajmio reformatore slobodnog tržišta" trebao biti opravdan za ekscese nekoliko odreda smrti. To je, vjerojatno, razlog zašto misle da je Egipćanima sada potreban hladni ubojica s poslovnim naklonošću prema Pinochetovom modelu da upravljaju svojom "prijelazom u demokraciju".
Ali stvarno sam na gubitku. Mora postojati neko opravdanje za takvu izjavu. Samo nemam pojma što je to.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije