Alicia Hershey ima 24 godine i radila je 18 poslova. Imala je konobare, posluživala kavu, miješala pića. Čak je pakirala i bombone. U prosjeku, zadržava posao od šest mjeseci do godinu dana jer, "jednostavno nema koristi od dugog ostanka na bilo kojoj poziciji", kaže ona.
Hershey’s life is hectic. She juggles marriage, work, volunteering and classes. She attends
In 2006 she waited tables at a
She knew that her situation was bad and potentially illegal, but as a veteran of the service industry, she expected little more. She never thought of challenging her employer. Then a co-worker found a labor group, Young Workers United, which was willing to help them. A group of employees, including Hershey, met outside work and formed a committee. Then the committee met with YWU organizers who informed them of
Hershey je dio rastućeg trenda među radnicima, posebice mladim zaposlenicima i radnicima u uslužnom sektoru, da poslodavce vide kao međusobno zamjenjive, a stabilnost posla kao naknadnu misao. Ljudi poput Hersheya stvaraju ozbiljne prepreke sindikatima jer se sindikati tradicionalno oslanjaju na statičnu radnu snagu tijekom dugotrajnog procesa sindikalnog priznavanja i pregovora o ugovorima; mladi, prolazni radnici dio su razloga zašto sindikati predstavljaju manje od 6 posto radnika s niskim plaćama na nacionalnoj razini.
In economic terms, the service sector of the economy produces intangible goods. It includes jobs such as waiting tables, food preparation, retail sales and hospitality. During the 1990s, the service sector increased by 19 million jobs, radically changing the
Smišljanje novih taktika za organiziranje radnika s niskim plaćama i uslužnih radnika bilo je predmet sporenja unutar radničkih krugova. Dodalo je to krizi koja je podijelila AFL-CIO 2005. godine, kada su Međunarodni sindikat uslužnih zaposlenika i Teamsters bojkotirali konvenciju povodom 50. obljetnice AFL-CIO-a i najavili stvaranje konkurentske radničke federacije, Change to Win. Sada, dvije godine nakon razlaza, Change to Win predstavlja sedam međunarodnih sindikata i održiv je suparnik AFL-CIO-u.
Promjene u gospodarstvu, pad sindikalne zastupljenosti i previranja unutar organiziranog rada omogućili su novim grupama s radikalnim strategijama organiziranja da se razviju i zauzmu mjesto tradicionalnog radničkog organiziranja u nekim područjima.
"Unions are designed for a different economy," Sara Flocks says. Flocks is the co-founder of Young Workers United, the group that assisted Hershey. YWU is a workers center, a group designed to organize people like Hershey who work in the service sector, in positions typified by low-wages and high turnover. Workers centers, which include the
U 25-ima bilo je svega 1990 radničkih centara diljem zemlje, a sada ih ima više od 140, a njihov sve veći broj odražava rast uslužnog sektora.
Flocks first conceived of a group like YWU in 2000 while working for the United Farm Workers Union. In her off-time, she organized with youth groups against
Iako je prijedlog prošao u svim glasačkim jedinicama izvan Bay Area, Flocks je bio impresioniran dinamičnim stilom organiziranja i energijom mladih uključenih u kampanju.
After leaving the UFW, Flocks worked as a researcher for the UC Berkeley Labor Center. While there, she conducted a survey of students at
Flocks je proveo dvije godine prijavljujući se za bespovratna sredstva i tražeći donatore prije nego što je prikupio dovoljno novca da pokrene YWU. Prva potpora, osigurana 2002., platila je dvoje zaposlenika, Nato Greena, suosnivača grupe, i Sonyu Mehtu. Flocks je svoju prvu godinu radila s grupom kao volonterka, dok je nastavila kao istraživačica za radni centar UC Berkeley.
Djeluje iz ureda veličine ormara
"You look at the economy and you look at the (service) industry – you’re not going to organize shop by shop – you need to raise the bar overall," Flocks says. Consequently, the YWU spends much of its time on citywide campaigns. They were integral to passing
Od svog osnutka YWU je stalno rastao, oslanjajući se na neplaćene volontere da popune četiri odbora grupe: radničku pravdu, politiku, obrazovanje i Comité de Justicia para Trabajadores, koji se bavi pritužbama latinoameričkih članova. Nove članove privlače vođenjem malih kampanja, često protiv jednog poslodavca.
YWU koristi različite taktike od radničkih sindikata. Oni ne pregovaraju o ugovorima između radnika i poslodavaca. Ne naplaćuju članarinu članovima. Mnogo ulažu u političko obrazovanje, tako da članovi mogu postati organizatori dok prelaze s posla na posao. I otvoreni su za svakog oštećenog radnika, za razliku od sindikata koji samo pomažu članovima na sindikalnim radnim mjestima.
Sindikati mogu pribjeći kolektivnim ugovorima koji se dogovaraju s poslodavcima nakon što zaposlenici glasaju da ih zastupa sindikat. Kako bi sindikat stekao uporište na bilo kojem radnom mjestu, potrebna mu je većina radnika da glasa za njega. YWU, budući da ne sudjeluje u kolektivnom pregovaranju, ne treba većinu radnika, samo aktivnu manjinu. To im omogućuje veću fleksibilnost, koja je neophodna na radnim mjestima gdje zaposlenici možda neće ostati dovoljno dugo za formalne izbore.
"Svatko može ući na vrata i reći da mi treba pomoć", objašnjava Sonya Mehta, jedna od organizatorica grupe. Odatle oštećeni nabraja svoje pritužbe na svog poslodavca. Pritužbe mogu biti nešto ozbiljno, poput kršenja plaće i radnog vremena, ili teško definirati kao neprijateljski odnos s upraviteljem. Nakon toga osoba mora pronaći druge zaposlenike sa sličnim problemima, prisustvovati jednom sastanku Odbora za politiku i pomoći članovima YWU-a u dvije odvojene prilike. Ako rade te stvari, "Smislit ćemo način da se suoče sa svojim šefom", kaže Mehta. Nema drugih zahtjeva za članstvo, članarina za plaćanje ili obruča kroz koje treba skakati.
U proteklih pet godina YWU-ove kampanje protiv poslodavaca uključivale su pregovore s menadžerima i vlasnicima, ulične prosvjede, leteće pokrovitelje izvan poduzeća i tužbe. Grupa također obavještava članove o tome kako mogu nadoknaditi neisplaćene plaće putem Ureda za provedbu standarda rada. Članovi su dobili potraživanja u ukupnom iznosu od 150,000 dolara samo u 2006., kaže YWU.
YWU traži nove članove izvan radnog mjesta. Ima stalne ugovore s nekoliko odjela na Državnom sveučilištu San Francisco i City College of San Francisco da za vrijeme nastave govore o poslu koji obavljaju, a članovi koji su također studenti dijele materijal dok su na kampusu. YWU također ima ugovore sa srednjim školama Lincoln, Galileo i Thurgood Marshall da razgovaraju s učenicima na nastavi o zakonu o radu prije, ili u slučaju nekih učenika, kada uđu u radnu snagu.
Kombinacija ovih taktika čini YWU "jednom od najinovativnijih, višerasnih, višejezičnih organizacija u San Franciscu", prema Timu Paulsonu, izvršnom direktoru Radničkog vijeća San Francisca, krovne organizacije koja predstavlja 150 sindikata i 100,000 članova.
Radničko vijeće je surađivalo s YWU-om na brojnim kampanjama, i iako YWU nije član vijeća, "isto tako mogu biti", prema Paulsonu. U ljeto 2007. vijeće je YWU-u dodijelilo nagradu za djelovanje zajednice za rad na Uredbi o plaćenom bolovanju. A Paulson kaže da su organizatori YWU-a "dobri primjeri lidera u usponu u radničkom pokretu San Francisca".
Godine 2006., dok je tražio novu gradsku kampanju, YWU je anketirao 300 radnika uslužnog sektora o njihovim problemima na radnom mjestu. Nedostatak plaćenog bolovanja bio je glavna briga i prikupio je najdirljivije priče.
YWU se susreo s jednom ženom koja je otišla na posao u Ice Cream baru nesposobna govoriti zbog laringitisa. Na blok papira napisala je odgovore na pitanja pokrovitelja. Netko drugi došao je na posao šepajući zbog iščašenog gležnja. Ljudi koji se šminkaju na kozmetičkim šalterima, te kuhari i konobari, izjavili su da su na posao dolazili prehlađeni ili oboljeli od gripe jer si nisu mogli priuštiti da im izostane plaća.
S rezultatima svoje ankete YWU se obratio Chrisu Dalyju, nadzorniku okruga ureda. Daly je pozvao na saslušanje u gradskoj vijećnici o tom pitanju, a YWU je okupio svoje članove. Sastanak je otvorio put grupi za izradu Uredbe o plaćenom bolovanju. Jamči plaćeno bolovanje svakoj radnoj osobi u San Franciscu. Napisan, "doslovno na mesarskom papiru na zidovima naših ureda", prema Mehtinim riječima, Uredba je postala zakon nakon što je dobila većinu od 61 posto na glasovanju u cijelom gradu u studenom 2006. To je zaštitni znak ambicije skupine.
Ambicija, taktika i politika YWU-a – koji bi ga mogli staviti na krajnju ljevicu bilo gdje izvan San Francisca – potaknuli su neke kritike.
Jim Lazarus, viši potpredsjednik Gospodarske komore San Francisca, sastao se s predstavnicima YWU-a dva puta prije nego što je Uredba o plaćenom bolovanju stavljena na glasovanje. Svoje iskustvo s grupom opisuje kao "dobro i loše".
Uredba o plaćenom bolovanju "pala je iz vedra neba", kaže Lazarus. YWU i Daly, službeni sponzor prijedloga zakona, obratili su se Gospodarskoj komori pet dana prije roka da ga stave na glasovanje. Skupine su se sastale dvaput, jednom kako bi pročitale pravilnik i jednom kako bi komora predložila izmjene. Drugi od tih sastanaka bio je "ne baš produktivan", prema Lazarusu, koji kaže da je bilo potrebno više vremena za pregovore i izmjene.
Na kraju, uz potporu pet nadzornika: Dalyja, Ammiana, Maxwella, McGoldricka i Mirkarimija, ali bez potpore Gospodarske komore, mjera je stavljena na glasovanje u studenom 2006. godine.
Kampanja YWU-a za prijedlog bila je "tri mjeseca ravnih srčanih udara", kaže Mehta. Tijekom ta tri mjeseca grupa je distribuirala 100,000 komada literature, telefonirala dvaput tjedno, obilazila od vrata do vrata i održala nekoliko konferencija za tisak. Konstruirali su kostim od tkanine koji je izgledao poput klice i član ga je nosio dok je ganjao studente na kampusu CCSF-a kako bi istaknuo javnozdravstveni aspekt uredbe. Napravili su zid od kutija maramica koje su koristili kao pozadinu tijekom održavanja konferencija za novinare, a posjetili su onoliko lokalnih restorana koliko su imali članova za pokrivanje.
Nakon usvajanja uredbe došlo je do kritika YWU-a od strane članova poslovne zajednice, koji su smatrali da su teret uredbe i nove minimalne plaće teški. Bilo je i kritika na račun pravilnika jer nije osigurao sredstva općinskim radnicima da informiraju poslodavce o svojim novim obvezama, odnosno da ih izvršavaju. Bilo je i pitanja o tome kako provesti neke odredbe.
Pravilnik je sadržavao odredbu koja je nadzornom odboru dopuštala da ga izmijeni i dopuni i odgodi provedbu kako bi se pojasnile neke njegove odredbe, što je odbor učinio u veljači. Razdoblje odgode koje je odobrio odbor odgodilo je datum provedbe do 4. lipnja 2007. Tijekom tog razdoblja Lazarus se dvaput sastao s YWU-om kako bi razgovarali o pitanjima provedbe i provedbe te tražili izuzeće za vrlo male tvrtke. Grupu opisuje kao "profesionalnu" i kaže da su članovi bili "otvoreni za pregovore i stali uz ono što su pristali".
Prema Kevinu Westlyeu, izvršnom direktoru Udruge restorana Golden Gate, slijediti smjernice pravilnika i pravilno izračunati iznos naknade za bolovanje koju zaposlenik ima "malo je teško pratiti". Kaže da je nakon stupanja uredbe na snagu "bilo dosta zbrke", te da je njegova organizacija primala pet do šest poziva dnevno od ugostitelja koji su tražili pojašnjenje. Taj se broj smanjuje na jedan do dva tjedno.
Westlye je, kao i Lazarus, smatrao da nema dovoljno vremena za javno komentiranje uredbe, napominjući da je GGRA imao samo jedan dan da predloži izmjene YWU-u prije nego što je uredba stavljena na glasovanje. GGRA je, za razliku od Gospodarske komore, ostala službeno neutralna tijekom kampanje. Westlye vjeruje da ekonomski utjecaj na restorane u San Franciscu "nije veliki problem", napominjući da je "naša briga bila proces."
Flocksa ne uznemiruju YWU-ovi kritičari. Ona vjeruje da je posao koji obavlja YWU neophodan kako bi San Francisco bio pogodan za život tisućama radnika u uslužnom sektoru. San Francisco je "grad siromašnih i bogatih, gdje većina radnih ljudi ima niske plaće i poslove za siromašne koji im ne dopuštaju da žive u gradu u kojem rade", kaže ona.
YWU je nedavno proslavio svoju petu godišnjicu zabavom u baru Mission Districta. Glazba je tutnjala do zatvaranja, dok su se deseci članova i simpatizera ritmički grčili na plesnom podiju, a Flocks se u suzama oprostio. Napušta grupu kako bi pohađala Harvard. Mehta je preuzeo mnoge Flocksove dužnosti, a YWU je zaposlio organizatoricu, Dianne Enriquez. Uoči odlaska Flocks je izjavila kako odlazi sigurna u napredak i budućnost grupe. "Ne utječemo samo na živote ljudi sada, već i na grad u budućnosti", rekla je. S ponosom napominje da je jedan član nedavno angažiran kao istraživač u Demokratskoj stranci. U budućnosti, kaže ona, "Želimo da se naši ljudi kandidiraju za izbore."
Možda je imala na umu Aliciju Hershey kad je dala taj komentar.
Hershey, koji nikada nije bio član nijednog sindikata ili političke skupine, sada je predani član YWU-a. Sebe opisuje kao "politički osviješteniju tijekom prošle godine", a svoje slobodno vrijeme volontira grupi. Vrijeme koje joj preostane nakon punog radnog vremena i škole provodi hodajući u restoranima na Union Squareu dijeleći radnicima restorana literaturu o minimalnoj plaći u San Franciscu i Uredbi o plaćenom bolovanju.
Napustila je posao u North Beachu ubrzo nakon što se suočila sa svojim menadžerom, ali se nastavila sastajati s njim i svojim kolegama kako bi razgovarali o novcu koji im duguje za neplaćeni prekovremeni rad i propuštene stanke. Upravitelj je naposljetku ponudio 50 dolara da riješi njezinu žalbu, iznos koji ona smatra uvredom. Nije prihvatila i sada ona i četiri bivša suradnika imaju zahtjeve u tijeku s Uredom za provedbu standarda rada. Njezin možda vrijedi 5,500 dolara.
Hershey, koja kaže da je "uvijek željela biti konobarica kad sam bila mlađa", započela je nevjerojatnu transformaciju iz uslužnog sektora u političku kandidatkinju. Pohađa satove političkog obrazovanja YWU-a religiozno i kaže da sebe može vidjeti kao plaćenu organizatoricu koja planira i vodi buduće kampanje.
Colin Asher je pisac iz San Francisca. Do njega se može doći na [e-pošta zaštićena].
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije