Samo nekoliko dana prije raspuštanja progresivne Nacionalne skupštine Venezuele, zastupnici su usvojili zakon koji postavlja temelje za istinski demokratski prehrambeni sustav. Država nije samo zabranila genetski modificirano sjeme, već je uspostavila demokratske strukture kako bi osigurala da se sjeme ne može privatizirati i da se autohtono znanje ne može prodati korporacijama. Predsjednik Maduro potpisao je prijedlog zakona prije Nove godine, kada je nova skupština protiv Madura položila prisegu.
Od dana Huga Chaveza, Venezuela se uvijek držala protiv agrobiznisa, uključujući GM, čuveno zaustavljanje 500,000 hektara Monsantovog kukuruza 2004. Zapravo, Chavezova formalna strategija za zemlju govorila je o stvaranju 'eko-socijalističkog modela proizvodnje temeljenog na harmoničan odnos između čovjeka i prirode. Cilj je, izričito, bio prehrambeni suverenitet – demokratska kontrola proizvodnje hrane.
Ali to nije spriječilo agrobiznis u pokušaju da se učvrsti u zemlji. Veliki agrobiznis vodi rat koji pokušava monopolizirati samo sredstvo za život – sjeme – diljem svijeta. U Africi, Latinskoj Americi, Aziji, čak i Europi. Agrobiznis lobira za nove jače zakone o intelektualnom vlasništvu kako bi mogli lakše preuzeti tradicionalno znanje i resurse i patentirati ih, profitirajući na monopolskim pravima.
Agrobiznis je lobirao kod zakonodavaca pod izgovorom da će GM sjemenke okončati nestašicu hrane s kojom se zemlja trenutno suočava. Ali snažan seljački pokret Venezuele, dio međunarodne seljačke mreže La Via Campesina, uzvratio je. Pobijedili su prijedlog zakona iz 2013. koji bi osigurao 'stražnja vrata' GM-u i pokrenuo dvogodišnji demokratski proces, koji uključuje zastupnike, aktiviste, seljake i domorodačke skupine, kako bi se stvorio istinski progresivni zakon o sjemenu.
Rezultat je zakon donesen pred Božić. Promiče metode agroekološke proizvodnje – to je oblik poljoprivrede koji radi s prirodom i izbjegava kemikalije, pesticide i monokulture. Cilj mu je učiniti županiju neovisnom o međunarodnim tržištima hrane. Zabranjuje privatizaciju sjemena i umjesto toga promiče malu i srednju poljoprivredu i biološku raznolikost. Članak 8. 'promiče, u duhu solidarnosti, slobodnu razmjenu sjemena i protivi se pretvorbi sjemena u intelektualno ili patentirano vlasništvo ili bilo kojem drugom obliku privatizacije'.
Korak Venezuele iznimno je impresivan, prvo zbog nestašice hrane kroz koju zemlja prolazi – što je rezultat duboke ovisnosti o međunarodnom tržištu i napora destabilizacije koji dolaze iz zemlje i izvan nje. Jedan komentator ističe 'Venezuelance ne daju zavarati obećanjima o brzom rješenju povećanja proizvodnje hrane.' Prehrambeni suverenitet može proizvesti puno više od intenzivnijih metoda uzgoja, osobito dugoročno.
Ali drugo, impresivan je jer proširuje donošenje odluka duboko u venezuelansko društvo. Obični građani imaju stalnu ulogu u reguliranju sjemena. U pokušaju decentralizacije vlasti, osnovano je Narodno vijeće koje će se pridružiti dužnosnicima i političarima u postavljanju dugoročne prehrambene politike. U konačnici Venezuela shvaća da je jedini način da se vizija prehrambenog suvereniteta pretvori u stvarnost ekonomska demokracija.
Svim tim zemljama koje se bore protiv agrobiznisa, Venezuela je upalila svjetionik nade.
Nick Dearden je direktor Global Justice Now.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije