Ovomjesečno uhićenje bivšeg venezuelanskog obavještajnog cara Miguela Rodrigueza Torresa izazvalo je uzbunu među određenim progresivnim i ljevičarskim sektorima na međunarodnoj razini, posebice u Sjedinjenim Državama.
Prošlog je tjedna Nacionalni ceh odvjetnika – dugogodišnji branitelj suvereniteta Venezuele protiv američke intervencije – napisao pismo predsjedniku Nicolasu Maduru zahtijevajući trenutačno oslobađanje Rodrigueza Torresa, nazivajući njegovo uhićenje "očiglednim kršenjem načela pravednog postupka".
Bivši ministar unutarnjih poslova bio je zadržan od strane osoblja venezuelanske obavještajne službe 13. ožujka i sada je optuženik “zavjere i zavjere koje su imale zlonamjernu namjeru ugroziti monolitno jedinstvo naših Nacionalnih bolivarskih oružanih snaga.”
Mnogi od ključnih detalja slučaja ostaju nepoznati, uključujući je li Miguel Rodriguez Torres (MRT) još optužen, prirodu bilo koje službene optužbe, postupanje s njim dok je bio u pritvoru i je li izdana tjeralica.
S obzirom na to da još uvijek nemamo sve činjenice pri ruci, mi u Venezuelanalysisu ne zauzimamo stav o legitimnosti ili nedostatku MRT-ovog pritvaranja, niti se usuđujemo iznositi hipoteze o njegovoj navodnoj krivnji ili nevinosti. U svakom slučaju, potvrđujemo da kao opće pravilo proizvoljna uhićenja bez dokaza o nedjelu uvijek treba osuditi, bez obzira na politička uvjerenja uhićene osobe. Ako se pokaže da je to slučaj s MRT-om, treba ga odmah pustiti.
Međutim, kao neovisna medijska kuća posvećena pružanju alternativne vizije Venezuele sa stajališta bolivarskih građana, dužni smo našoj međunarodnoj publici kontekstualizirati tko je Miguel Rodriguez Torres.
Neki zapadni naprednjaci, bivšeg šefa venezuelanske nacionalne obavještajne službe vide kao disidenta Chavistu koji utjelovljuje "pravu" ljevicu bolivarskog procesa koji se sve više suočava s “autoritaran” Madurova vlada.
Međutim, za mnoge na bolivarskoj ljevici, MRT je kršitelj ljudskih prava i neprijatelj narodnih pokreta koji se svrstao uz elemente desničarske oporbe koji su vezani za strategiju nasilne promjene režima.
Masakr u Quinta Crespu
Rodriguez Torres služio je vojsku zajedno s Hugom Chavezom, sudjelujući u građansko-vojnoj akciji 4. veljače 1992. ustanak i služeći zatvorsku kaznu s budućim predsjednikom u Yareu.
Nakon puča koji je 2002. podupirao SAD i koji je svrgnuo Chaveza na 47 sati, MRT je imenovan ravnateljem Nacionalne obavještajne službe (DISIP, kasnije SEBIN), dužnost koju je obnašao više od pet godina.
Nakon Chavezove smrti 2013., Rodriguez Torres je pod Madurovim vodstvom postao najviši državni dužnosnik za provođenje zakona, na čelu Ministarstva unutarnjih poslova, pravde i mira.
Međutim, u listopadu 2014. bio je razrješava s položaja nakon kontroverznog ubojstva pet članova revolucionarnih organizacija, poznatih kao kolektivi, u središtu Caracasa.
Dana 8. listopada te godine, pripadnici specijalne istražne policije (CICPC) proveli su a RAID na visokoj stambenoj zgradi Manfredir, u kojoj žive 242 obitelji, navodno radi uhićenja u vezi s neotkrivenim kaznenim slučajem. Uslijedio je osmosatni sukob između CICPC-a i dva provladina kolektiva, usred kojeg je vođa kolektiva Fronta 5. ožujka Jose Odreman snimio tiskom osuđujući operaciju kao "plaćeni atentat". Odreman je smatrao ministra Rodrigueza Torresa odgovornim za "što god se moglo dogoditi". CICPC ga je navodno ubio samo nekoliko sati kasnije.
Nakon operacije, MRT je branio postupke CICPC-a, osuđujući “Odremanovu bandu” kao “kriminalnu” i “delinkventnu” skupinu bivših policajaca.
Incident je izazvao javno negodovanje, a kolektivi su izašli na ulice zahtijevajući od Madurove vlade da "preuzme odgovornost i intervenira u Ministarstvu unutarnjih poslova i CICPC-u za ove jadne postupke koji krše ustavna prava".
Kontroverza je došla do vrhunca objavljivanjem autorskog teksta bivšeg potpredsjednika Josea Vicentea Rangela koji je operaciju nazvao "masakrom" i pozvao vladu na akciju.
"Način na koji su dužnosnici CICPC-a ubili pet čavista militanata, članova kolektiva, umjesto da su ih pritvorili i obavijestili javnog branitelja, nastavili su ih ubijati pred njihovim obiteljima... to je nešto neprihvatljivo u demokraciji", Vicente Rangel napisao.
Otpuštanje MRT-a koje je uslijedilo pozdravili su mnogi na bolivarskoj ljevici, uključujući popularnog militantnog i revolucionarnog Rolanda Denisa, koji je u to vrijeme napisao članak pod naslovom, “Narodna pobjeda: Konačno jedan ministar vrijedi manje od života masakriranih narodnih boraca".
Rodriguez Torres prethodno je izazvao bijes niza masovnih revolucionarnih pokreta svojim Planom dobrovoljnog razoružanja, koji je, iako je navodno smanjio kriminal, Denis i drugi aktivisti smatrali pokušajem da se kriminaliziraju organizirane revolucionarne skupine među siromašnima, točnije kolektivima.
Pomicanje udesno
Nakon smjene s mjesta ministra unutarnjih poslova, Miguel Rodriguez Torres čvrsto se pomaknuo udesno. Sada je doista teško razlikovati MRT od brojnih desničarskih oporbenih tvrdolinijaša.
Usred političke krize krajem 2016. koju je pokrenuo kontroverzni postupak venezuelanskog suda suspenzija od opozivni referendum procesa zbog nepravilnosti, MRT se nedvosmisleno svrstao na stranu desne oporbe.
Ponavljajući zahtjeve bivšeg guvernera Lare i sadašnjeg oporbenog favorita za predsjednika Henrija Falcona, MRT zaprosio “opće izbore” i uspostavu prijelazne “konsenzusne vlade” zajedno s oporbom, unatoč tome što je predsjedniku Nicolasu Maduru ostalo još dvije godine do kraja izabranog mandata.
Rodriguez Torres također se usprotivio 1. svibnja saziv mjesta Narodna ustavotvorna skupština (ANC) kao rješenje za politički ćorsokak u zemlji obilježen smrtonosni desničarski prosvjedi to bi rezultiralo preko 125 smrti tijekom četiri mjeseca. Način na koji je to učinio bio je uznemirujući.
U to je vrijeme MRT zloslutno upozorio da vojska možda neće podržati izbor građanskog tijela zaduženog za izradu nacrta novog ustava.
"Ako predsjednik Maduro misli da cijela baza FANB-a podržava Ustavotvornu [skupštinu], vara se", rekao je Tweetano.
Slično se izrazio i bivši ministar podrška za tadašnju državnu tužiteljicu Luisu Ortegu, koja se u to vrijeme suočavala s brojnim kritikama zbog permisivnost i nerad kao odgovor na oporbeno političko nasilje, koje je uključivalo atentata na vođe Chavista, linčovanja Afrovenecuelanaca, kao i napadi na državne institucije, klinike za rodiljei centri za distribuciju hrane. Ortega Diaz pobjegao Venezuela prošlog kolovoza nakon što je razrješava s njezine dužnosti na temelju "teške povrede ponašanja" i naknadno biti optužen s vođenjem lanca iznuđivanja izvan ureda državnog odvjetnika. U narednim mjesecima, odbjegla bivša tužiteljica bila je na regionalnoj turneji, sastajući se s predstavnicima desničarskih administracija diljem hemisfere.
Krajem lipnja 2017. vlada je optužila MRT za povezanost s odmetnutim službenikom CICPC-a Oscar Perez koji je ukrao helikopter i izvršio a teroristički napad o Vrhovnom sudu i Ministarstvu unutarnjih poslova.
Iako je zanijekao bilo kakve veze s Perezom, MRT je odgovorio na službene optužbe da je održavao neovlaštene kontakte s CIA-om i drugim stranim obavještajnim agencijama tijekom svog mandata obavještajnog cara, tvrdeći da je to činio samo prema uputama predsjednika Huga Cháveza.
Nakon 30. srpnja ANC izbori, MRT je javno objavio svoju povezanost s venezuelanskom desničarskom oporbom, uključujući one koji se aktivno organiziraju za izvanpravnu promjenu režima.
Na primjer, 6. kolovoza, umirovljeni general bojnik sudjelovao je zajedno s Luisom Ortegom u “Miting u obranu Ustava” na konzervativnom katoličkom sveučilištu Andres Bello.
Popis govornika predvodio je niz najistaknutijih desničarskih političara Venezuele, uključujući bivšeg predsjednika Nacionalne skupštine Julia Borgesa, guvernera Mirande i dvostrukog oporbenog predsjedničkog kandidata Henriquea Caprilesa i čelnika ultradesničarske stranke Narodna volja Freddyja Guevaru. Osim pisanja tekstova u venezuelanskim novinama u kojima je pozivao na državni udar, Borges je veći dio prošle godine proveo lobirajući međunarodne banke i strane vlade da uvede sankcije protiv vlastite zemlje. Guevara je, sa svoje strane, bio glavni pokretač pobunjeničkih prosvjeda 2017., opetovano pozivajući svoje pristaše da izađu na ulice kako bi svrgnuli Madura svim potrebnim sredstvima. Caprilesa, kojeg je i sam uhitila MRT-ova obavještajna služba zbog njegovog Uloga u državnom udaru 2002., zloglasan je po svom odbijanju da prizna svoj poraz na predsjedničkim izborima 2013. i svojim kasnijim pozivima svojim pristašama da "iskalju" svoj "bijes" na ulicama, ostavivši najmanje sedam pristaša vlade mrtvima.
Prisutnost MRT-a na konferenciji ne može se ni na koji način protumačiti kao "nevina", kako tvrdi čak i nepokolebljivi disidentski čavistički kritičar Hector Navarro , rekao je on "definitivno ne bi" prisustvovao. Dapače, njegova pojava je simptomatična za oportunističko desno skretanje bivšeg ministra.
Mjesecima kasnije, kao još jedan pokazatelj njegovog čvrstog zagrljaja desničarske opozicije u zemlji, MRT je napisao esej u Aporrei, u kojem je optužio vladu da namjerno promiče siromaštvo među stanovništvom Venezuele.
"Stvaranje siromaštva bila je državna politika [pod Madurovom administracijom], usmjerena na institucionaliziranje ovisnosti ljudi o vladinim milostinjama", napisao je prošlog studenog.
Isto tako, prepoznao je "neumorni rad" Organizacija američkih država s obzirom na Venezuelu, kao i onu Lima grupe, za koju je rekao da je "proizvela iz potrage za rješenjima za najgoru političku, gospodarsku i društvenu krizu koju je proživjela zemlja s najvećim dokazanim rezervama nafte na svijetu".
I OAS i Grupa iz Lime – koja okuplja više od desetak najdesničarski orijentiranih i proameričkih vlada u hemisferi u opoziciji s Caracasom – igrali su ključnu ulogu u osiguravanju pokrića za američke i kanadske sankcije koje ozbiljno pogoršavaju trenutnu ekonomsku situaciju kriza.
Ako su ostale sumnje u vezi s političkim sklonostima Rodrigueza Torresa, treba samo pogledati koliko je u veljači 2018. podržao venezuelanskog milijardera Lorenza Mendozu kao kandidata oporbenog jedinstva koji će izazvati Madura.
U jednom intervjuu bivši obavještajni car pohvalio predsjednik najveće prehrambene tvrtke u Venezueli kao vođa koji može “udahnuti svjež zrak u demokraciju”.
Sin jedne od najstarijih oligarhijskih obitelji u Venezueli, Mendoza je dugo bio optužen od strane narodnih pokreta za uzimajući milijune u državnim dolarima navodno za uvoz sirovina dok je namjerno suzbijala proizvodnju kukuruznog brašna, osnovne namirnice venezuelanske prehrane.
Nedavno se MRT-ova politička stranka, Pokret širokog prkosa (MADDT), pridružila Širokoj fronti za slobodnu Venezuelu (FAVL) – nova koalicija sastoji se od desničarskih stranaka Okruglog stola demokratskog jedinstva (MUD), poslovnog lobija Fedecameras koji je 2002. podržavao državni udar, katoličke i evangeličke crkve, kao i konzervativnih sveučilišnih studentskih i fakultetskih skupina.
Inauguralna radnja novog saveza bilo je sazivanje slabo posjećene protest ispred sjedišta Ujedinjenih naroda u Caracasu zahtijevajući da međunarodno tijelo ne poslati promatračku misiju za praćenje predsjedničkih izbora u Venezueli 20. svibnja.
Odnosno, pridruživanjem FAVL-u, Rodriguez Torres i njegova politička stranka sada stoje desno čak i od oporbenih umjerenjaka poput Henrija Falcona, koji je prkosio MUD-ovom bojkotu predsjedničkih izbora i otvoreno lobira za promatrači UN-a.
Hitnost solidarnosti
Suočeni s eskalirajućim programom promjene režima koji vodi Trump, venezuelanski narod treba međunarodnu solidarnost sada više nego ikada. Srž ove solidarnosti je poštivanje samoodređenja i trebali bismo biti krajnje oprezni u zauzimanju strana ili pričinjanju da zauzimamo stranu u unutarnjoj borbi za moć u odnosu na vrlo upitne pojedince poput MRT-a kada se činjenice o slučaju tek trebaju otkriti. .
Unatoč tome, vrlo ozbiljno shvaćamo zabrinutost koju su izrazili NLG i drugi u vezi s pravilnim postupkom, iako moramo priznati da niti mi niti bilo koji drugi vanjski promatrači nismo u poziciji potvrditi jesu li ta jamstva u ovom slučaju prihvaćena ili nisu. te bi stoga upozorio na donošenje ishitrenih zaključaka, posebno u svjetlu medijskog rata koji je u tijeku protiv Venezuele.
Umjesto toga, oni koji žele stati uz Bolivarsku revoluciju moraju učiniti sve što je u njihovoj moći da se suprotstave intervenciji Washingtona i njegovih saveznika slijedeći primjer više od 150 američkih i kanadskih aktivista i intelektualaca koji su nedavno potpisali izjava protiveći se nezakonitim sankcijama svoje vlade.
Štoviše, značajna međunarodna solidarnost znači potporu venezuelanskim revolucionarnim narodnim pokretima, koji će neizbježno biti na udaru krvave represije vlade koju podupiru SAD, kao što su bili tijekom puča 2002. i ustanka Caracaza 1989.
Samo ako stojimo uz bolivarsku grassroots, za koju je primarna kontradikcija imperijalizam predvođen SAD-om i njegovi lokalni zastupnici, naša solidarnost može biti više od pukih riječi.
Izradio urednički tim Venezuelanalysis.com, a podržali Lucas Koerner, Cira Pascual Marquina, Paul Dobson, Katrina Kozarek, Rachael Boothroyd-Rojas i Gregory Wilpert.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije