Kada visoki dužnosnik UN-a za klimu upozori da svijet 'ide prema srčanom udaru' (The Times, 23. rujna 2013.), očito nema vremena za gubljenje u poduzimanju radikalnih radnji potrebnih za sprječavanje katastrofe. Ali također moramo razumjeti zašto jest da bez obzira na to koliko znanstvenih upozorenja i 'poziva na buđenje' izdajemo, mi jesmo još krenuo prema klimatski kaos.
Standardno liberalno stajalište je da klimatski skeptici imaju teško breme odgovornosti za poticanje klimatske konfuzije i izbacivanje iz tračnica svih racionalnih pokušaja da se ograniči uobičajeno poslovanje. Kad bi im mediji prestali pridavati toliku pozornost, mogla bi se održati zdrava javna rasprava, praćena stvarnom akcijom u borbi protiv brzih klimatskih promjena. Tako je u Observeru prošle nedjelje ekonomist Will Hutton Upozorio da je:
'Skeptici će oboriti novo izvješće o klimatskim promjenama, odbacujući pozive na djelovanje vlade. Ne dajte se pokolebati.'
Nadolazeće Peto izvješće o procjeni Međuvladin panel UN-a o klimatskim promjenama će:
'naići na salvu kritika od strane novog "skeptičnog" ekološkog pokreta – gotovo isključivo na političkoj desnici.'
'Ne dajte se zavarati', nastavio je, 'dok se britanski mediji desnog centra žele pridružiti skepticima kako bi poništili pažljivu korpus znanstvenog rada do kojeg se došlo iscrpnim unakrsnim ispitivanjem.'
Hutton je s pravom pozvao na 'kolektivnu akciju' kako bi se 'minimizirao rizik' od 'zastrašujućih' učinaka klimatskih promjena i kritizirao je 'visoko ideološki desničarski um [koji] ne razmišlja na ovaj način.' Za one koji se drže tog 'sustava vjere', klimatske promjene su 'nužno gigantska prijevara, zakulisni socijalizam', a sam IPCC je 'proizvod marksista i zabludjelih socijalista.' Jasno je da takav način razmišljanja nije utemeljen na stvarnosti.
Hutton se zatim obratio BBC-ju sa svojim popisom meta:
'Pokušaji BBC-a da otkrića [IPCC-a] objavi na što je moguće nepristraniji način bit će prikazani kao još jedan dokaz BBC-jeve pristranosti, iako će BBC svoje izvješće napuniti s mnogo skeptičnih glasova, bez obzira na njihovu marginalizaciju od strane svjetske znanosti, kako bi pokušao da pokrije leđa. Do kraja tjedna postoji rizik da ćete biti manje sigurni nego što ste sada, u iskušenju da se pridružite očiglednom novom konsenzusu da nema potrebe za hitnim odgovorom. Skeptici će obaviti svoj posao, a nacionalna – a kamoli međunarodna – akcija bit će udaljenija.'
Nema sumnje da se Huttonovo djelo mnogima učinilo kao snažan, hrabar apel za prosvijećeni racionalizam. I iznio je nekoliko dobrih stvari, kao što je naznačeno. No, u stvarnosti, bio je to još jedan primjer neispravne analize klimatskih promjena koju je rutinski nudio Guardian-Observer, perjanica liberalnog novinarstva.
Razmotrite Huttonovu opasku u njegovom članku o 'zapanjujućoj političkoj ekonomiji britanskih medija.' Kao što Hutton naivno vidi, 'dužnost je novina prenijeti informacije što je moguće objektivnije i istinitije, držeći komentare rigorozno odvojenima.' Ovaj plemeniti cilj, zasnovan na lažnoj predodžbi a 'vatrozid' između vijesti i komentara je, tvrdi on, 'postupno izbačen', zbog čega zvuči kao odbačeni modni dodatak. U Huttonovoj ozbiljno ograničenoj perspektivi, 'dužnost novina' navodno je neovisna o ekstremnoj koncentraciji vlasništva nad medijima koji teže profitu, velikim subvencijama u obliku prihoda od oglašavanja i labavom oslanjanju na beskrajna razmišljanja i mrmljanje vlada i poslovnih čelnika (vidjeti ovdje). Ali za Huttona ove temeljne značajke korporativnih medija prolaze bez spomena. Umjesto toga, on se kloni svake strukturne analize 'zapanjujuće političke ekonomije britanskih medija' i umjesto toga ide na uobičajene lake mete:
'Novine desnog centra sada se nemilosrdno uređuju kako bi njihovi čitatelji mislili što njihovi urednici i vlasnici žele - o imigraciji, socijalnoj skrbi, Europi, porezu, političkoj pripadnosti ili bilo čemu drugom. Popisu su se pridružile klimatske promjene.'
I tako Hutton nema što reći o svojim novinama koje, kao i ostatak korporativnog tiska, jest ovisi o prihodima od oglašavanja za okolo 60 posto svog prihoda. Niti ima što reći o tome kako ugrađen njegovi su poslodavci u korporativno-financijsko-poslovnoj mreži s vezama s bankarstvom, industrijom, fosilnim gorivima i velikim biznisom. Kao i uvijek, čak i najbolje 'liberalno novinarstvo' rutinski ignorira ono što nazivamo 'Osam korporativnih medija koje se ne može spomenuti'. Evo samo tri od njih:
Inherentno biocidna, zapravo psihopatska, logika korporativnog kapitalizma, strukturalno zatvorena u stvaranju maksimalnih prihoda u minimalnom vremenu uz minimalne korporativne troškove.
Dokazani rezultati velikih poduzeća u promicanju katastrofalne potrošnje bez obzira na posljedice za zdravlje ljudi i okoliša.
Smrtonosna uloga korporativnih medija u promicanju ciljeva privatne moći koji proždiru planet.
Svi ovi čimbenici u biti su isključeni iz medijske agende, čime se gase sve nade za potpuno racionalnu raspravu o klimatskom kaosu i kako ga izbjeći.
Ne spominjite medije!
Novinar veteran Geoffrey Lean na sličan je način izbjegao stvarna medijska pitanja u blog komad na web stranici Daily Telegrapha. Na prvi pogled, rekao je Lean, klimatski skeptici 'dobivali su bitku za javno mnijenje'. Osvrnuo se na nedavno istraživanje koje je pokazalo da se 'udio Britanaca koji vjeruju da se klima u svijetu ne mijenja povećao gotovo četiri puta od 2005. s četiri na 19 posto, a u prošloj godini gotovo se udvostručio.' Međutim, kao što je Lean ispravno istaknuo, ogromna većina stanovništva ipak je dosljedno odbacivala obmanjujuću, protuznanstvenu propagandu skeptičnog lobija.
Iako je ovaj lobi mali, oni su vrlo dobro financirani – obično od strane ciničnih poslovnih interesa – i nastavljaju mobilizirati 'daleko učinkovitije od svojih protivnika'. Kao glavni primjer toga, Lean se poziva na mali broj pogrešaka u tisućama stranica ranijih radova IPCC-a koje su bile:
'briljantno iskorišten od strane skeptika i masovno pogrešno postupan od strane znanstvenika, uzrokujući pad autoriteta IPCC-a u javnosti i tisku podjednako.'
Lean je nastavio:
'Otkada je znanstvena zajednica sve lošija u javnoj raspravi, često potkopana svojom tendencijom fokusiranja na neizvjesnosti, dok su skeptici bez sumnje izdali.'
Dakle, znanstvenici su iznevjerili sami sebe, u Leanovim očima. Što je sa zelenim grupama za pritisak?
'Manje je izgovora za skupine za zaštitu okoliša, čija je svrha iznijeti argumente javnosti, tisku i kreatorima politike, i tako donijeti promjene. Ali i oni su uglavnom napustili teren kada je počela polemika. Prijatelji Zemlje, na primjer, odbili su ući na popise u ime znanstvenika sa Sveučilišta East Anglia čiji su e-mailovi procurili u studenom 2009. – au nekim slučajevima skeptici su ih vješto krivo predstavili – jer još nisu održali sastanak raspravljati o tome. Napokon su održali sastanak i izdali priopćenje, nekoliko mjeseci nakon događaja. Nezgodna je istina da prečesto grupe pod pritiskom, ovisne o potpori javnosti za sredstva, sramotno oklijevaju boriti se protiv vjetra.'
I Media Lens je ukazao na žalosno stanje ekologizma danas (vidi ovdje, ovdje i ovdje), posebno među velikim grupama pod pritiskom u koje je nekoć polagano toliko zelenih nada. Međutim, ono u čemu se razlikujemo u našoj dijagnozi od Leana jest da je najveća 'nezgodna istina' da su glavne zelene skupine postale sve više kastrirane, kompromitirane i čak usklađene s 'mainstream' političkom 'raspravom'. S obzirom na duboko nezadovoljstvo javnosti s većinom političara i medija, pametna stvar za ekološke skupine bila bi hrabro izazvati postojeću moć i klasnu strukturu koja slijedi vlastite sebične ciljeve nauštrb planeta i većine čovječanstva. To znači razotkriti samu korporativnu prirodu društva koje nas slama; nije privlačan velikim tvrtkama da budu malo manje smrtonosni.
Kad je Lean bio urednik za okoliš u Independentu on Sunday, čitatelj ga je izazvao da promatra globalni ekonomski sustav kapitalizma kao temeljni uzrok klimatske nestabilnosti. Lean nije imao ništa od toga:
'Zašto doista ne pročitate ono što smo godinama pisali umjesto da se oslanjate na medijske leće?' (e-pošta, 18. veljače 2005.)
Drugim riječima, nemojte se ni truditi pokretati problem! I svakako nemojte razmatrati mogućnost da korporativni medij možda promiče neaktivnost kao odgovor na problem uzrokovan korporativnim interesima.
U svom članku na blogu, Lean je ukazao na solidnu javnu podršku znanosti o klimi i obnovljivoj energiji, slabo zaključivši:
'Sve to možda pokazuje da je javnost manje pod utjecajem medija i političke mode nego što mi koji radimo na tim područjima želimo vjerovati. Da budem iskren, smatram da je to umirujuće. Ali pretpostavljam da bih, zar ne?'
Novinarski veteran barem prepoznaje vlastiti nedostatak brige, na granici samodopadnosti, da javnost ne bi trebala biti zabrinuta zbog korporativnih medija i 'političke mode'. Sve to od jednog od najboljih ekoloških novinara u zemlji.
'Primarna je lojalnost korporativnim podupirateljima'
Paul Vallely, bivši Leanov kolega, napisao na sličan način u članku za Independent on Sunday pod naslovom 'Što se god dogodilo s klimatskim promjenama?' Dva ključna razloga zbog kojih javnost ostaje navodno neuvjerena u potrebu za radikalnim djelovanjem su 'složenost znanosti i pojednostavljena priroda većine medijskih izvješća, od kojih su neka namjerno ignorantna'. Ti faktori ima relevantno, ali Vallelyjev pokušaj objašnjenja izbjegava bitne činjenice o moći u društvu. Nažalost, ovaj gostujući profesor javne etike i medija na Sveučilištu u Chesteru još je jedan primjer liberalnog komentatora koji, čini se, ne poznaje propagandnu prirodu i funkciju korporativnih medija. Opet su odabrane lake mete:
'Dakle, javnost je pod utjecajem medijskih agendi. Rupert Murdoch, čovjek koji vjeruje onome što čita u vlastitim novinama, od Wall St Journala do The Australiana, tvitao je protiv klimatskih promjena i za fracking. Nije ni čudo da je novi australski premijer, Tony Abbott, koji je jednom odbacio dokaze o klimatskim promjenama kao "apsolutno sranje", drugog dana svog premijerskog mandata raspustio ključnu agenciju za klimatske promjene.'
Agencija je od tada uskrsnuo zahvaljujući golemoj potpori javnosti u Australiji, užasnut Abbotovim postupcima. Murdoch i njegovo carstvo News International doista predstavljaju katastrofu za poštene i uravnotežene vijesti, jer liberalni tisak nema problema ukazujući. Ali jednostavno je pogledati bliže domu tabu.
Vallely zatim nastavlja s nekim kritičkim komentarima BBC-ja, iako ograničenim na ono što bi trebalo biti očito:
'U međuvremenu ovdje BBC-jeve novinske kuće – inače glas zdravog razuma o znanosti – paralizirane su svojom kontradiktornom paradigmom davanja "jednakog prostora" objema stranama. Suočen s mogućnošću da će poricateljima klimatskih promjena dati isto vrijeme za emitiranje kao i 97-postotni znanstveni konsenzus, BBC je uglavnom šutio o tom pitanju. BBC ovdje ima veću odgovornost od ravnoteže.'
Ovdje iz Vallelyja nema naznake da je BBC udoban ugnijezdio se unutar establišmenta, rutinski emitirajući vijesti koje su jako pristrane prema zaštiti zapadnih državnih i korporativnih interesa. Štoviše, unatoč Vallelyjevoj javnoj etici i medijskim akreditacijama, očito nema problema s u vlasništvu oligarha Neovisne novine, dio mnogo većeg poslovnog i financijskog carstva koje uključuje bankarstvo, fosilna goriva i 'obrambene' interese.
Možda se trebamo okrenuti smiješnom i pametnom komičaru poput Russella Branda sricati stvari, kao što je učinio poslije adresiranje nedavna dodjela nagrada GQ Muškarci godine:
'Svjedoci smo da postoji odnos između vlade, medija i industrije koji je vidljiv čak i na ovoj najlažnijoj i najpovršnijoj razini. Ove tri institucije podržavaju jedna drugu. Znamo da koliko god neka medijska kuća mogla biti kul, njihova primarna lojalnost odnosi se na njihove korporativne pokrovitelje. Također znamo da ne možete otvoreno kritizirati korporativne podupiratelje bez cenzure i naknadne manipulacije ovim informacijama.'
Da, ovaj čudesno pronicljiv članak učinio pojaviti u Guardianu. No, opet je sam Guardian bio naizgled izuzet od otvorene kritike. Ovo možda i nije toliko važno, osim da kada se događa iznova i iznova, čak iu 'najboljim' medijima, onda su uske granice 'rasprave o klimi' još više odmaknute od onoga što treba razumjeti i što treba učiniti . Posljedice za ljudsko društvo i planetarne ekosustave u eri nadolazećeg klimatskog kaosa doista su strašne.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije