Govoreći danas u sjedištu Ujedinjenih naroda u Ženevi, poslanik Jeremy Corbyn, čelnik Laburističke stranke, rekao je:
Hvala Paulu na tom uvodu. I dopustite mi da se posebno zahvalim Istraživačkom institutu Ujedinjenih naroda za društveni razvoj. Vaš rad daje važnu platformu marginaliziranim glasovima za društvenu pravdu za izazivanje kreatora politike i kampanju za promjene.
Pozdravljam pritisak i na moju stranku, Britansku laburističku stranku, i na moje vodstvo da socijalnu pravdu stave u prvi plan i u središte svega što radimo. Stoga vam hvala što ste me pozvali da govorim ovdje u ovom povijesnom okruženju u Palais des Nations u Ženevi, gradu koji je bio mjesto utočišta i filozofije još od vremena Rousseaua. Sjedište zlosretne Lige naroda prije Drugog svjetskog rata, u kojem se danas nalaze Ujedinjeni narodi.
Posebna je privilegija govoriti ovdje jer ustav naše stranke uključuje obvezu pružanja potpore Ujedinjenim narodima. Obećanje “osiguranja mira, slobode, demokracije, ekonomske sigurnosti i zaštite okoliša za sve”.
Također bih želio zahvaliti svojim kolegama panelistima, Aranchi Gonzalez i Nikhilu Sethu, i laburističkom državnom tužitelju u sjeni, Shamiju Chakrabartiju, koji me pratio ovdje. Bila je izvanredna aktivistica i velika vrijednost međunarodnog pokreta za ljudska prava.
I na kraju dopustite da vam svima zahvalim što ste danas ovdje.
Želio bih iskoristiti ovu priliku ususret Međunarodnom danu ljudskih prava kako bih se usredotočio na najveće prijetnje našem zajedničkom čovječanstvu. I zašto se države moraju založiti za istinsku međunarodnu suradnju i ljudska prava, individualna i kolektivna, društvena i ekonomska, kao i pravna i ustavna u zemlji i inozemstvu, ako se želimo suočiti s tim prijetnjama i prevladati ih.
Moja je vlastita zemlja na raskrižju. Odluka Britanaca da napuste Europsku uniju na prošlogodišnjem referendumu znači da moramo preispitati svoju ulogu u svijetu.
Neki žele iskoristiti Brexit kako bi Britaniju okrenuli prema sebi, odbacujući vanjski svijet, gledajući na sve kao na konkurente od kojih se boje.
Drugi žele iskoristiti Brexit kako bi stavili raketne pojačivače pod nesigurnosti i nejednakosti našeg trenutnog ekonomskog sustava, pretvarajući Britaniju u deregulirano korporativno porezno utočište, s niskim plaćama, ograničenim pravima i sniženim cijenama javnih usluga u destruktivnoj utrci prema dnu.
Moja se stranka zalaže za potpuno drugačiju budućnost kada napustimo EU, oslanjajući se na najbolje internacionalističke tradicije radničkog pokreta i naše zemlje.
Želimo vidjeti bliske i suradničke odnose s našim europskim susjedima, izvan EU-a, temeljene na solidarnosti, kao i na uzajamnoj koristi i poštenoj trgovini, zajedno sa širim proaktivnim internacionalizmom diljem svijeta.
Ponosni smo što je Britanija bila izvorni potpisnik Europske konvencije o ljudskim pravima i što je naš Zakon o ljudskim pravima iz 1998. to uvrstio u naš zakon. Tako će laburisti nastaviti raditi s drugim europskim državama i naprednim strankama i pokretima, kroz Vijeće Europe kako bi osigurali da naša zemlja i drugi poštuju svoje međunarodne obveze.
Baš kao što rad Vijeća za ljudska prava UN-a pomaže osigurati da zemlje poput naše ispunjavaju svoje obveze, poput prava osoba s invaliditetom, gdje je ovogodišnje izvješće pokazalo da ne uspijevamo. Međunarodna suradnja, solidarnost, kolektivno djelovanje vrijednosti su koje smo odlučni projicirati u našu vanjsku politiku.
Te će vrijednosti utjecati na sve što će sljedeća laburistička vlada činiti na svjetskoj pozornici, koristeći diplomaciju za širenje progresivnog međunarodnog sustava temeljenog na pravilima, koji osigurava pravdu i sigurnost za sve.
Oni moraju biti istinski univerzalni i primjenjivati se na jake koliko i na slabe ako žele zadobiti globalnu podršku i povjerenje.
Ne mogu se koristiti za discipliniranje slabijih, dok jaki rade što žele, inače će biti diskreditirani kao oruđe moći, a ne pravde.
Zato moramo osigurati da moćnici podržavaju i poštuju međunarodna pravila i međunarodno pravo.
Ako to ne učinimo, ideali Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. ostat će težnja, a ne stvarnost, a međunarodna pravila smatrat će se izborom za globalne sile koje odlučuju o međunarodnom pravu.
Najhitnije moramo raditi s drugim zemljama kako bismo unaprijedili stvar ljudskih prava, kako bismo se suočili s četiri najveće i međusobno povezane prijetnje s kojima se suočava naše zajedničko čovječanstvo.
Prvo, rastuća koncentracija neobjašnjivog bogatstva i moći u rukama malene korporativne elite, sustav koji mnogi nazivaju neoliberalizmom, koji je naglo povećao nejednakost, marginalizaciju, nesigurnost i bijes diljem svijeta.
Drugo, klimatske promjene, koje stvaraju nestabilnost, potiču sukobe diljem svijeta i prijete našoj budućnosti.
Treće, neviđen broj ljudi koji bježe od sukoba, progona, kršenja ljudskih prava, društvenog raspada i klimatskih katastrofa.
I konačno, korištenje unilateralne vojne akcije i intervencije, umjesto diplomacije i pregovora, za rješavanje sporova i promjenu vlada.
Dominantni globalni ekonomski sustav je slomljen.
To stvara svijet u kojem nekolicina bogatih kontrolira 90 posto globalnih resursa.
O rastućoj nesigurnosti i grotesknim razinama nejednakosti unutar i između nacija, pri čemu se procjenjuje da se više od 100 milijardi dolara godišnje gubi u zemljama u razvoju zbog izbjegavanja poreza na dobit.
Gdje se 1 trilijun dolara godišnje isiše s globalnog juga kroz nezakonite financijske tokove.
Ovo je svjetski skandal.
Najmoćnijim međunarodnim korporacijama ne smije se dopustiti da nastave diktirati kako i za koga se vodi naš svijet.
Trideset godina nakon što su programi strukturne prilagodbe prvi put opustošili toliki dio svijeta, i desetljeće nakon financijskog sloma 2008., neoliberalna ortodoksija koja ih je donijela se lomi.
Ovaj trenutak, kriza povjerenja u bankrotirani ekonomski sustav i društveni poredak, daje nam jedinstvenu priliku u generaciji da izgradimo novi ekonomski i društveni konsenzus koji stavlja interese većine na prvo mjesto.
Ali raspad sustava globalne elite i njihov prerogativ da se ne osporava natjerao je neke političare da raspiruju strah i podjele. I ismijavati međunarodnu suradnju kao nacionalnu kapitulaciju.
Sramotna muslimanska zabrana predsjednika Trumpa i njegova anti-meksička retorika potaknuli su rasističko huškanje i mizoginiju i skrenuli fokus s onoga što njegova administracija kojom dominira Wall Street zapravo radi.
U Britaniji, gdje su plaće zapravo pale za većinu ljudi tijekom posljednjeg desetljeća jer su korporacije i najbogatiji dobili milijarde smanjenja poreza, naša je premijerka slijedila manje ekstreman pristup, ali koji također ima za cilj odvratiti pozornost od neuspjeha svoje vlade. i pravi dnevni red.
Ona prijeti ukidanjem Zakona o ljudskim pravima koji jamči sva građanska i politička prava naših ljudi i koji je zapravo pogodovao svima u našoj zemlji. I inzistirala je na tome da “ako vjerujete da ste građanin svijeta, vi niste građanin nigdje”.
Postoji alternativa ovom štetnom i stečajnom nalogu. Najveće svjetske korporacije i banke ne mogu biti prepuštene da same pišu pravila i namještaju sustav.
Svjetsko gospodarstvo može i mora dati rezultate za opće dobro i većinu svojih ljudi. Ali to će zahtijevati stvarnu i temeljnu strukturnu promjenu na međunarodnoj razini.
UN ima ključnu ulogu u unapređivanju novog konsenzusa i zajedničkog temelja temeljenog na solidarnosti, poštivanju ljudskih prava i međunarodnoj regulativi i suradnji.
To uključuje kao platformu za demokratske vođe da govore istinu o neodgovornoj moći.
Jedan takav trenutak dogodio se 4. prosinca 1972., kada je čileanski predsjednik Salvador Allende, izabran unatoč velikom protivljenju i uplitanju SAD-a, zauzeo govornicu Opće skupštine UN-a u New Yorku.
Pozvao je na globalnu akciju protiv prijetnje transnacionalnih korporacija, koje ne odgovaraju nijednoj državi, nijednom parlamentu ili bilo kojoj organizaciji koja zastupa zajednički interes.
Devet mjeseci kasnije, Allende je ubijen u puču generala Augusta Pinocheta, koji je uveo brutalnu 17-godišnju diktaturu i pretvorio Čile u laboratorij fundamentalizma slobodnog tržišta.
Ali 44 godine kasnije, ljudi diljem svijeta ustaju i govore dosta neograničenoj moći multinacionalnih kompanija da izbjegavaju poreze, grabe zemlju i resurse po jeftinoj cijeni i čupaju srce radnoj snazi i zajednicama.
Zato vam se danas obvezujem da će sljedeća laburistička vlada u Britaniji aktivno podržati napore Vijeća za ljudska prava UN-a da stvori pravno obvezujući ugovor za reguliranje transnacionalnih korporacija prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima.
Prava korporativna odgovornost mora se primjenjivati na sve aktivnosti njihovih podružnica i dobavljača. Nekažnjivost za korporacije koje krše ljudska prava ili uništavaju naš okoliš, kao u sukobima izazvanim mineralima u Demokratskoj Republici Kongo, mora se stati na kraj.
Predugo je razvoj bio vođen neutemeljenom dogmom da su nesputana tržišta i neodgovorne multinacionalne kompanije ključ za rješavanje globalnih problema.
Tako će pod sljedećom laburističkom vladom Ministarstvo za međunarodni razvoj imati dvostruku misiju ne samo iskorjenjivanja siromaštva već i smanjenja nejednakosti diljem svijeta.
Kako bismo postigli ovaj cilj, moramo djelovati protiv globalnog skandala izbjegavanja plaćanja poreza i pogrešnog fakturiranja u trgovini – pljačke zemalja u razvoju i iscrpljivanja resursa iz vlastitih javnih službi.
Procjenjuje se da se samo u Africi svake godine gubi 35 milijardi dolara zbog izbjegavanja plaćanja poreza, a 50 milijardi zbog nezakonitih financijskih tokova, što uvelike premašuje 30 milijardi dolara koji uđu na kontinent kao pomoć.
Kao što su pokazali Rajski i Panamski dokumenti, ne može se vjerovati da će se superbogati i moćni sami regulirati.
Od multinacionalnih kompanija mora se zahtijevati da poduzmu izvješćivanje po zemljama, dok zemlje na globalnom jugu sada trebaju podršku kako bi zadržale milijarde koje se kradu njihovim ljudima.
Stoga će sljedeća laburistička vlada nastojati surađivati s poreznim vlastima u zemljama u razvoju, kao što je Zambija radila s NORAD-om – norveškom agencijom za pomoć – kako bi im pomogla zaustaviti pljačku.
Sutra je Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Korupcija nije nešto što se događa 'tamo'. Naša je vlada odigrala središnju ulogu u omogućavanju korupcije koja potkopava demokraciju i krši ljudska prava. To je globalni problem koji zahtijeva globalni odgovor.
Kada se ljudi drže u siromaštvu, dok političari usmjeravaju javna sredstva u porezne oaze, to je korupcija, a laburistička će vlada odlučno djelovati na porezne oaze: uvođenjem strogih standarda transparentnosti za krunske ovise i prekomorske teritorije, uključujući javni registar vlasnika, direktora , glavni dioničari i stvarni vlasnici ... za sve tvrtke i zaklade.
Klimatske promjene su druga velika prijetnja našem zajedničkom čovječanstvu. Naš planet je u opasnosti. Globalno zatopljenje je neporecivo; broj prirodnih katastrofa se od 1970. godine učetverostručio.
Uragani poput onih koji su nedavno pogodili Karibe veći su jer upijaju vlagu iz toplijih mora.
Klimatske promjene su te koje zagrijavaju mora, uglavnom uzrokovane emisijama iz bogatijih zemalja svijeta.
Pa ipak, zemlje koje najmanje zagađuju, najčešće zemlje u razvoju, nalaze se na oštrom kraju pustoši koju izazivaju klimatske promjene – s ekološkom štetom koja potiče nesigurnost hrane i društvene dislokacije.
Moramo biti solidarni s njima. Prije dva mjeseca obećao sam premijeru Antigve i Barbude, Gastonu Browneu, da ću upotrijebiti ovu platformu kako bih jasno iznio ovu poruku.
Međunarodna zajednica mora mobilizirati resurse, a najveći svjetski zagađivači preuzeti najveći teret.
Stoga pitam vlade u zemljama koje najviše zagađuju, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo:
Prvo, proširiti svoje kapacitete za odgovor na katastrofe diljem svijeta. Našim oružanim snagama, jednima od najbolje obučenih i najvještijih na svijetu, trebalo bi dopustiti da koriste svoje iskustvo kako bi odgovorili na humanitarne hitne situacije. Italija je među onima koji prednjače sa svojom mornaricom koja postaje svestranija i višenamjenska sila.
Drugo, uključiti troškove degradacije okoliša u financijska predviđanja, kao što su se laburisti obvezali učiniti s britanskim Uredom za proračunsku odgovornost.
Treće, vrlo čvrsto stajati iza povijesnog Pariškog sporazuma o klimi.
I konačno, poduzmite ozbiljne i hitne korake na otpisu i otpisu duga.
Moramo djelovati kao međunarodna zajednica protiv nepravde zemalja koje se pokušavaju oporaviti od klimatskih kriza koje nisu stvorile dok su se borile za otplatu međunarodnih dugova.
Vrijedno je prisjetiti se riječi Thomasa Sankare, predsjednika Burkine Faso, izrečenih Organizaciji afričkog jedinstva 1987. nekoliko mjeseci prije nego što je i on ubijen u puču.
“Dug se ne može vratiti,” rekao je, “prvo zato što ako ne vratimo zajmodavci neće umrijeti. Ali ako vratimo… umrijet ćemo.”
Rastuća klimatska kriza pogoršava ionako neusporediv broj ljudi koji bježe od sukoba i očaja.
Danas ima više izbjeglica i prognanika diljem svijeta nego u bilo kojem trenutku od Drugog svjetskog rata.
Izbjeglice su ljudi poput nas.
Ali za razliku od nas, oni su zbog nasilja, progona i klimatskog kaosa bili prisiljeni napustiti svoje domove.
Jedan od najvećih moralnih testova našeg vremena je kako živimo u skladu s duhom i slovom Konvencije o izbjeglicama iz 1951. godine.
Njegov temeljni princip bio je jednostavan: zaštititi izbjeglice.
Ipak, deset zemalja, koje čine samo 2.5 posto globalnog gospodarstva, primaju više od polovice svjetskih izbjeglica.
Vrijeme je da bogatije zemlje svijeta pojačaju i pokažu našu zajedničku ljudskost.
Neuspjeh znači milijune Sirijaca interno raseljenih unutar svoje uništene domovine ili izbjeglica izvan nje. Rohingya izbjeglice vratile su se u Mianmar bez jamstva državljanstva ili zaštite od državnog nasilja, a izbjeglice su držane u pritvoru na neodređeno vrijeme u kampovima neprikladnim za ljudski boravak kao što je slučaj u Papui Novoj Gvineji ili Nauruu. I afričke izbjeglice prodane u ropstvo u ratom razorenoj Libiji.
Ova stvarnost trebala bi vrijeđati naš osjećaj ljudskosti i ljudske solidarnosti. Europske zemlje mogu i moraju učiniti više jer stopa smrtnosti migranata i izbjeglica koji prelaze Sredozemlje nastavlja rasti. I moramo poduzeti učinkovitije mjere protiv trgovaca ljudima.
Ali budimo jasni: dugoročni odgovor je istinska međunarodna suradnja utemeljena na ljudskim pravima, koja se suočava s temeljnim uzrocima sukoba, progona i nejednakosti.
Proveo sam veći dio svog života, s mnogima drugima, zalažući se za diplomaciju i dijalog... oko rata i sukoba, često suočen s neprijateljstvom.
Ali i dalje sam uvjeren da je to jedini način za pružanje istinske i trajne sigurnosti za sve.
Pa čak i nakon katastrofalnih invazija i okupacija zadnjih godina ponovno postoji obnovljeni pritisak da se izabere vojna sila, Amerika na prvom mjestu ili Carstvo 2.0 kao put do globalne sigurnosti.
Znam da građani Britanije nisu neosjetljivi na patnje drugih niti su slijepi na utjecaj i povratne udare bezobzirnih stranih ratova naše zemlje.
Ratovi za promjenu režima, invazije, intervencije i okupacije u Iraku, Afganistanu, Libiji i Somaliji nisu uspjeli pod vlastitim uvjetima, opustošili su zemlje i regije i učinili Britaniju i svijet opasnijim mjestom.
I dok vlada Ujedinjenog Kraljevstva zagovara neka pitanja ljudskih prava na drugima, šuti, ako ne i sudjeluje u njihovom kršenju.
Previše ih je namjerno zatvorilo oči pred flagrantnim kršenjem ljudskih prava velikih razmjera koje se sada događa u Jemenu, potaknuto prodajom oružja Saudijskoj Arabiji vrijednoj milijarde funti.
Pristup ne vidi zlo, ne čuj zlo, ne govori zlo potkopava našu vjerodostojnost i sposobnost djelovanja u odnosu na druge vrste kršenja ljudskih prava.
Ukupna pomoć britanske vlade Jemenu prošle godine bila je manja od 150 milijuna funti - manje od profita britanskih tvrtki za proizvodnju oružja koje prodaju oružje Saudijskoj Arabiji. Što to govori o prioritetima naše zemlje ili ulozi naše vlade u humanitarnoj katastrofi koja sada zahvaća Jemen?
Naš kredibilitet da govorimo protiv etničkog čišćenja Rohingya muslimana ozbiljno je potkopan kada britanska vlada pruža potporu mjanmarskoj vojsci.
I naše vlade na riječima govore o sveobuhvatnom rješenju i rješenju izraelsko-palestinskog sukoba s dvije države, ali ne poduzimaju ništa da iskoriste poluge koje imaju za okončanje ugnjetavanja i oduzimanja imovine palestinskom narodu.
70 godina nakon što je Opća skupština UN-a izglasala stvaranje palestinske države uz ono što će postati Izrael, i pola stoljeća otkako je Izrael okupirao cijelu povijesnu Palestinu, trebali bi preuzeti vodstvo od izraelskih mirovnih boraca kao što su Gush Shalom i Peace Now i zahtijevati kraj višestrukih kršenja ljudskih prava s kojima se Palestinci svakodnevno suočavaju. Kontinuirana okupacija i ilegalna naselja krše međunarodno pravo i predstavljaju prepreku miru.
Najava američkog predsjednika da će njegova administracija priznati Jeruzalem kao glavni grad Izraela, uključujući okupirani palestinski teritorij, prijetnja je miru koja je s pravom naišla na veliku međunarodnu osudu.
Odluka nije samo nepromišljena i provokativna – ona riskira unazaditi sve izglede za političko rješenje izraelsko-palestinskog sukoba.
Govor predsjednika Trumpa na Općoj skupštini UN-a u rujnu nagovijestio je širu prijetnju miru. Njegov napad na multilateralizam, ljudska prava i međunarodno pravo trebao bi nas sve duboko uznemiriti.
A ovo nije vrijeme za odbacivanje Iranskog nuklearnog sporazuma, značajnog postignuća dogovorenog između Irana i skupine svjetskih sila kako bi se smanjile napetosti.
To prijeti ne samo Bliskom istoku nego i Korejskom poluotoku. Koji su poticaji za Pjongjang da vjeruje da će razoružanje donijeti dobrobiti kada SAD odbaci svoj nuklearni sporazum s Teheranom?
Trump i Kim Jong Un prijete zastrašujućim nuklearnim sukobom svojim apsurdnim i ratobornim uvredama.
Kao i gotovo cijelo čovječanstvo, kažem dvojici vođa: ovo nije igra, odmaknite se sada od ruba.
Opće je mjesto da rat i nasilje ne rješavaju svjetske probleme. Nasilje rađa nasilje. U 2016. gotovo tri četvrtine svih smrtnih slučajeva od terorizma bilo je u pet država; Irak, Afganistan, Sirija, Nigerija i Somalija.
Zato se zauzmimo za žrtve rata i terorizma i učinimo međunarodnu pravdu stvarnošću. I zahtijevati da najveći izvoznici oružja osiguraju da sav izvoz oružja bude u skladu, ne zakonski, već i s njihovim moralnim obvezama.
To znači da nema više dozvola za izvoz oružja kada postoji jasan rizik da će se koristiti za kršenje ljudskih prava ili zločine protiv čovječnosti.
Ujedinjeno Kraljevstvo je jedan od najvećih svjetskih izvoznika oružja tako da moramo ispuniti svoje međunarodne obveze dok istražujemo načine za pretvaranje proizvodnje oružja u drugu društveno korisnu industriju visoke tehnologije koja zahtijeva visoke vještine.
Zbog toga pozdravljam nedavnu dvostranačku rezoluciju Zastupničkog doma američkog Kongresa koja čini dvije stvari bez presedana.
Prvo, priznaje ulogu SAD-a u uništenju Jemena, uključujući punjenje gorivom u zraku zrakoplova koalicije predvođene Saudijskom Arabijom što je bitno za njihovu kampanju bombardiranja i pomoć u odabiru ciljeva.
Drugo, jasno pokazuje da Kongres nije odobrio ovaj vojni angažman.
Jemen je očajna humanitarna katastrofa s najgorim izbijanjem kolere u povijesti.
Težinu mišljenja međunarodne zajednice treba staviti na one koji podupiru rat Saudijske Arabije u Jemenu, uključujući vladu Therese May, kako bismo ispunili svoje zakonske i moralne obveze o prodaji oružja i pregovarali o hitnom prekidu vatre i rješenju ovog razornog sukoba.
Ako ozbiljno mislimo poduprijeti mir, moramo ojačati međunarodnu suradnju i očuvanje mira. Britanija ima važnu ulogu nakon što posljednjih godina nije dala značajan broj vojnika.
Odlučni smo iskoristiti priliku da budemo snaga dobra u očuvanju mira, diplomaciji i podršci ljudskim pravima.
Laburisti su predani ulaganju u naše diplomatske sposobnosti i konzularne službe te ćemo ponovno uvesti savjetnike za ljudska prava u naša veleposlanstva diljem svijeta.
Ljudska prava i pravda bit će u središtu naše vanjske politike zajedno s obvezom pružanja potpore Ujedinjenim narodima.
UN pruža jedinstvenu platformu za međunarodnu suradnju i djelovanje. A da bismo bili učinkoviti, potrebno je da države članice stanu iza reformskog programa koji je postavio glavni tajnik Guterres.
Svijet zahtijeva da Vijeće sigurnosti UN-a reagira, postane reprezentativnije i igra ulogu za koju je postavljeno u pogledu mira i sigurnosti.
Možemo živjeti u mirnijem svijetu. U nama gori želja da pomognemo u stvaranju boljeg života za sve.
Vlade, civilno društvo, društveni pokreti i međunarodne organizacije mogu pomoći u ostvarenju tog cilja.
Moramo udvostručiti naše napore da stvorimo globalni sustav temeljen na pravilima koji se primjenjuje na sve i radi za mnoge, a ne za nekolicinu.
Nema više bombe prvo pa razmišljaj i pričaj kasnije.
Nema više dvostrukih standarda u vanjskoj politici.
Nema više žrtvovanja globalnih institucija radi skupljanja političkih poena kod kuće.
Umjesto toga: solidarnost, smireno vodstvo i suradnja. Zajedno možemo:
Izgradite novi društveni i ekonomski sustav s ljudskim pravima i pravdom u središtu.
Omogućite klimatsku pravdu i bolji način zajedničkog života na ovoj planeti.
Prepoznajte humanost izbjeglica i ponudite im sigurno mjesto.
Radite za mir, sigurnost i razumijevanje.
Opstanak našeg zajedničkog čovječanstva ne zahtijeva ništa manje.
Moramo prepoznati i odati počast braniteljima ljudskih prava diljem svijeta, koji stavljaju svoje živote na kocku za druge – naš glas mora biti njihov glas.
Hvala Vam.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije