Prošli tjedan, visoki službenik obavještajne službe američke vlade po imenu James Clapper upozorio je Kongres da je prijetnja da netko koristi internet za napad na Sjedinjene Države "još hitnija od napada globalnih terorističkih mreža". Otprilike u isto vrijeme, Keith Alexander, šef Agencije za nacionalnu sigurnost, objavio je da vlada formira 13 timova koji će provesti međunarodnu "cyber ofenzivu" kako bi spriječili ili odgovorili na "internetske napade" na ovu zemlju.
To, kako kažu, znači rat.
Clapper je svoju melodramatičnu procjenu iznio tijekom pojavljivanja pred Senatskim odborom za obavještajna pitanja. Kao direktor Nacionalne obavještajne službe, svjedočio je zajedno s čelnicima CIA-e i FBI-a u sklopu njihovog godišnjeg izvješća o procjeni "Prijetnja naciji".
Iako su nedvojbeno važne, ove pojave "procjene prijetnje" obično su zamjena za tablete za spavanje. Skupina obavještajnih stručnjaka prikazuje popis "prijetnji" rangiranih prema kombinaciji potencijalne štete i vjerojatnosti napada. Od kada su počeli davati ovo izvješće (ubrzo nakon 9. rujna), "islamske fundamentalističke terorističke mreže" su konstantno bile na prvom mjestu. Otuda predvidljivost svega toga koja izaziva san.
Ali Clapperovo rangiranje "cyber terorizma" kao prijetnje broj jedan probudilo bi Ripa Van Winklea.
"Napadi, koji mogu uključivati cyber i financijsko oružje, mogu se poreći i ne mogu se pripisati", rekao je. "Uništenje može biti nevidljivo, latentno i progresivno." Nakon što je vjerojatno izazvao preskakanje otkucaja srca kod senatora ili dva, dodao je kako ne misli da je bilo kakav veći napad ove vrste neizbježan ili čak izvediv u ovom trenutku.
Dakle, zašto koristiti takvu retoriku o "kraju svijeta" da bi neizvedivu prijetnju učinili broj jedan?
Odgovor se možda mogao pronaći u Zastupničkom domu gdje je tog istog dana general Alexander svjedočio pred Odborom za oružane snage o, shvatili ste, "cyber-ratu".
Osim što je šef NSA-e, Alexander upravlja kibernetičkim zapovjedništvom Sjedinjenih Država. Ne šalim se. Od 2010. vojska Sjedinjenih Država ima "Cyber Command", sastavljenu od velike mreže "timova" čija je svrha planiranje i provedba onoga što je on nazvao "ofenzivnom strategijom".
Dosadašnja politika Obamine administracije bila je davanje prioriteta zaštiti i obrani vlastitog interneta i podatkovnih sustava te, što nije iznenađujuće, onih američkih korporacija. Sada shvaćamo da je predsjednik kuhao još jedno jelo u drugom planu. Kada ti vojni čelnici govore o "ofenzivnoj strategiji", misle na rat, au ratovanju se pravila mijenjaju i ratnici vide demokraciju u najmanju ruku kao kamen spoticanja, au najgorem slučaju potencijalnu prijetnju.
Postoji li "cyber prijetnja"? Naravno, kao što postoji "prijetnja osobnoj sigurnosti" na vašim ulaznim vratima. Živite među drugim ljudima i nekolicina njih ponekad pljačka ljude. Internet je susjedstvo dvije milijarde ljudi u stalnoj komunikaciji. Da bi radio ono za što je razvijen, mora biti otvoren, svjetski komunikacijski sustav kako bi ga ljudi mogli iskoristiti nanošenjem štete vašoj web stranici ili krađom vaših podataka ako te stvari ne zaštitite na odgovarajući način. Razvijanje zaštite dio je onoga što tehnolozi u svakom okruženju, uključujući vladine službe, rade svaki dan i rade to dobro, smanjujući učestalost hakiranja na mreži.
To je suvremeno društvo. Zaključate vrata svoje kuće, uključite alarm u automobilu i zaštitite podatke na računalu. Većinu vremena to je nepotrebno, ali to radite u onim rijetkim prilikama kada bi to moglo biti potrebno.
Međutim, ne smijete provaliti u dom lopova, ubiti ga ili nju i izbrisati sve u kući. To je ono što predsjednik Obama predlaže. Ovu Upravu više ne zanima samo "zaštita podataka"; sada planira preventivno napasti podatkovne operacije i internetske sustave u drugim zemljama. Neeufemistički izraz za ovu vrstu "ofenzivne strategije" je hakiranje, a hakiranje ima dva oblika: krađu podataka i prekid usluge. Drugim riječima, vlada planira učiniti ono zbog čega ljude baca u zatvor.
Jasno je da se ne radi samo o krađi podataka ili prekidu usluge. To je isprepleteno s političkim sukobima koje Washington ima s drugim zemljama poput Kine i Irana. Internet je sada još jedno bojno polje i ova ofenzivna strategija daje našoj vladi još jedno oružje u njenom neprekidnom ratu protiv svijeta.
Iako ovo oružje može zvučati benigno, gotovo kao igra, u usporedbi s drugim vojnim avanturama, zapravo je opaka i kažnjavajuća strategija koja obećava festival neizbježne kolateralne štete.
"Cyber ofenziva" može ciljati gotovo sve u zemlji (kao što su računala koja pokreću iransku elektranu) i, ovisno o tome kako su internetski sustavi međusobno povezani, gotovo automatski prekida usluge ljudima, školama, bolnicama, sigurnosnim službama i same vlade. Ovo je digitalna verzija nuklearnog ratovanja, užasna zbog svog utjecaja i temeljne nemoralnosti.
Kad su objave objavljene, glavni su mediji pobjesnili u procjenama i analizama. Je li ova cyber prijetnja stvarna, pitaju se komentatori? Većina ih je otkrila da u ovom trenutku nije. Ali to nije poanta i to nije prava prijetnja.
Pažljivo planirano i koordinirano svjedočenje Clappera/Alexandra daje izgovor za niz represivnih zakona, strategija i programa koji upravljaju internetom, a koje administracija već ima. Njihova je svrha sve veća kontrola interneta od strane vlade, redefiniranje naših ustavnih prava i gušenje naših i svjetskih sloboda. Sada, s ovim scenarijem "cyber rata", te se mjere mogu lakše obraniti i učiniti trajnim.
Te zakone i programe možemo grupirati u tri kategorije.
1 — "Ekstremno prikupljanje podataka"
Obamina administracija gradi a ogroman podatkovni centar u Bluffdaleu, Utah čija je uloga uhvatiti i pohraniti sve podatke koje svatko u ovoj zemlji (i većini svijeta) prenosi. Dobro ste pročitali.
"Protjecat će kroz njegove poslužitelje i usmjerivače i pohranjivati u gotovo beskrajnim bazama podataka bit će svi oblici komunikacije", napisao je James Bamford u časopisu Wired, "uključujući kompletan sadržaj privatne e-pošte, poziva mobitelom i Google pretraživanja, kao i svih vrste tragova osobnih podataka — potvrde o parkiranju, planovi putovanja, kupnje u knjižarama i drugi digitalni 'džepni otpad'."
Iako je pratiti i pohranjivati cijeli vaš život na mreži u Utahu prilično jezivo, goruće je pitanje kako vladini službenici planiraju koristiti te podatke i kako ih prikupljaju. Kako bi iskopali njegovu vrijednost, trebaju mu narediti da omogući pretraživanja, filtriranje i popise. Potrebna vam je strategija i dok su Obamini dužnosnici prilično otvoreni o tome što grade, šute o tome što namjeravaju učiniti s tim.
Znamo da naporno rade na razvoju tehnologije za razbijanje šifri koja bi im omogućila čitanje podataka koji su super-kriptirani, posljednji zid privatnosti i zaštite koji imamo. Također znamo da, kako bi dobili te podatke, imaju izvanredan sustav nadzora koji uključuje izravno snimanje (hvatanje podataka iz vaših mrežnih sesija), satelitski nadzor i prisluškivanje (putem lako dostupnih podataka snimljenih) velikih prikupljača informacija poput Googlea i Yahoo. Činjenica da ovaj centar planiraju otvoriti u rujnu 2013. godine znači da je u tijeku intenzivan nadzor i prikupljanje podataka. Sada više nikada niste sami.
Ovo je vrsta informacija o "neprijatelju" koja im je potrebna u cyber-ratu, ali ove informacije su o nama i stoga se postavlja pitanje: tko je ovdje neprijatelj?
2 — "Ograničenje upotrebe interneta"
Ako vodite rat, ne možete imati ljude koji trče po bojnom polju trgujući informacijama i distribuirajući ih jer vam je, na kraju krajeva, potrebna tajnost. No, prikupljanje i distribucija informacija u potpunosti je ono što je internet.
Nitko razuman ne očekuje potpuno gašenje Interneta, ali ograničavanje online izražavanja sada se događa i postaje sve gore, redefinirajući značenje slobode govora i čineći ga problematičnim konceptom.
Prema zakonu, na primjer, svaka korporacija ili pojedinac može tvrditi da kršite njihova autorska prava i zahtijevati da uklonite uvredljivi materijal s web stranice. Možete to osporiti i pokrenuti parnicu, ali to zapravo nije važno jer, prema Digital Millenium Copyright Act vaša usluga web hostinga suočava se s ogromnim kaznama ako zadrži stranicu on-line i dokaže se kršenje autorskih prava. Dakle, kako bi izbjegli pravne troškove i rizik, samo će obrisati vašu web stranicu. Ovo se stalno događa.
Ako je usluga hostinga jaka — kao što to čine neki progresivni pružatelji usluga — ljudi koji tvrde da je došlo do povrede jednostavno će otići "uzvodno" do tvrtke koja pruža vezu vaše usluge web hostinga s Internetom i, kako bi izbjegli pravne probleme, taj će "uzvodno pružatelj" samo isključite poslužitelj. Poslužitelji ugošćuju mnoga web-mjesta, ponekad na stotine, i druge usluge i tako ne samo da gubite svoje web-mjesto, nego i svi ostali na poslužitelju svoje uklanjaju. I to se događa čak i bez odlaska pred suca.
Naravno, još uvijek se snažno provodi "sloboda govora" na internetu. Ali postoje zakoni koji ga ograničavaju i, ako vlada želi, može (i hoće) smanjiti. To je moderna verzija dobronamjerne diktature koja može, kao što povijest pokazuje, vrlo brzo postati prokleto zlonamjerna.
3 — "Selektivna represija"
Trenutno postoje stotine kaznenih slučajeva protiv internetskih aktivista diljem svijeta i desetine u Sjedinjenim Državama. One koje većina nas poznaje, one koje uključuju Aarona Swartza i Bradleya Manninga, samo su vrh zastrašujuće sante leda.
Dan nakon svjedočenja pred Kongresom, na primjer, savezne su vlasti objavile slučaj imenovanog tehničara Matthew Keys . Keys, koja je radila za TV postaju u Los Angelesu u vlasništvu Tribune Company, optužena je za odavanje korisničkog imena i lozinke aktivistu iz poznate hakerske organizacije Anonymous. Vlasti kažu da je aktivist Anonymousa upotrijebio tu kombinaciju korisnika/lozinke kako bi satirično izmijenio naslov na web stranici Los Angeles Timesa u vlasništvu Tribunea.
Keys je sada optužen za zavjeru za prijenos informacija radi oštećenja zaštićenog računala; prijenos informacija radi oštećenja zaštićenog računala i pokušaj prijenosa informacija radi oštećenja zaštićenog računala. Svaka točka nosi kaznu od 10 godina zatvora, tri godine puštanja na slobodu pod nadzorom i novčanu kaznu od 250,000 dolara. Za davanje korisničkog imena i lozinke nekome tko je promijenio naslov!
Prošle godine smo u May First/People Link pretresli FBI koji je doslovno ukrao poslužitelj s jedne od naših poslužiteljskih instalacija u New Yorku. Istraživali su terorističke e-poruke nekog luđaka upućene ljudima sa Sveučilišta u Pittsburghu, a deseci poslužitelja koje je ovaj kreten koristio uključivali su i jedan od naših. Imamo neke anonimne poslužitelje što znači da nema zapisa o tome tko ih je koristio, nema tragova...nema informacija o osobi koja šalje e-poštu; služi za zaštitu zviždača i ostalih kojima je potrebna potpuna anonimnost.
FBI je to znao, ali su svejedno ukrali server i zatim, otprilike tjedan dana kasnije, vratili ga natrag. Nikada nas o tome nisu obavijestili. Saznali smo jer je jedan od naših tehničara otišao u instalaciju poslužitelja i otkrio da je jedan od poslužitelja nestao te instalirao skrivenu kameru koja je uhvatila agente kada su vratili stroj.
Ako vam se svi ovi događaji čine uznemirujućim, to je opravdano. Ove represivne i nametljive mjere ciljaju na samu bit i svrhu Interneta. Stvoreno kao način da ljudi međusobno komuniciraju diljem svijeta, ovo čudo ljudske interakcije sada se pretvara u polje preko kojeg zemlje ispaljuju programske bombe jedna na drugu dok potiskuju, pa čak i kažnjavaju komunikaciju običnih ljudi: dijele nas, održavaju osjećaj usamljenosti koji je konstanta u današnjim društvima i onesposobljava borbe za promjene koje se bore protiv podjela i usamljenosti i ovise o internetu da to učini.
Prava svrha interneta je približiti ljude u svijetu jedne drugima. Obamina administracija radi upravo suprotno. Bilo bi preporučljivo za nas koji smo se dosljedno suprotstavljali i borili protiv ratova svih vrsta da na ovaj "cyber rat" gledamo kao na jednako opasnu i destruktivnu prijetnju.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije