Među brbljivim klasama u Sjedinjenim Državama raste svijest da bi predsjednik W. Bush mogao biti kriv za ratne zločine. Demokratski kongresnik i visoko rangirani manjinski član Odbora za pravosuđe Predstavničkog doma, John Conyers, predstavio je rezolucije pozivajući na stvaranje panela koji će istražiti Bushovo i Cheneyevo postupanje u ratu. Iako je daleko od uokvirivanja članaka o opozivu, to je važan prvi korak.
Postoje golemi i nepobitni dokazi da su predsjednik Bush i drugi u njegovoj administraciji prekršili brojne međunarodne zakone i konvencije. Prekršili su Haašku konvenciju, Nürnberška načela, Povelju UN-a, Ženevske konvencije, Konvenciju protiv mučenja, Konvenciju o konvencionalnom oružju i možda Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida. Osim toga, prekršili su Zakon o ratnim zločinima, dio američkog kaznenog zakona, i članak VI ustava
Zakon o ratnim zločinima navodi da “Tko god...počini ratni zločin…definiran kao teška povreda bilo koje međunarodne konvencije potpisane u Ženevi 12. kolovoza 1949. ili bilo kojeg protokola uz takvu konvenciju čiji su potpisnici Sjedinjene Države†bit će "novčano kažnjen prema ovom naslovu ili doživotno ili na bilo koju kaznu zatvora, ili oboje, a ako je žrtva smrtno stradala, također će biti podvrgnut smrtnoj kazni." Prema Nürnberškim načelima, ako ratni zločini počinjena prema ovom činu, predsjednik Bush, kao šef države, treba se smatrati odgovornim.
Članak VI ustava kaže da će "Svi ugovori sklopljeni ili koji će biti sklopljeni pod autoritetom Sjedinjenih Država biti vrhovni zakon zemlje." Drugim riječima, Ženevske konvencije s izuzetkom dva protokola koja nisu potpisane od strane SAD-a su dio američkog zakona i svako njihovo kršenje je ozbiljan prekršaj.
Predsjednik Bush počeo je kršiti međunarodno pravo u trenutku kada su SAD počele bombardirati Irak. Prema međunarodnom pravu, postoje samo dva kriterija za legalni rat: samoobrana kako je definirana u Povelji Ujedinjenih naroda, poglavlje VII, članak 51. i ovlaštenje Vijeća sigurnosti. Ne postoji posebna rezolucija UN-a koja odobrava uporabu sile u Iraku 2003. godine, a nijedna od prethodnih rezolucija koje se odnose na Irak ne odobrava uporabu sile.
Busheva administracija ne može opravdati rat pod lažnom obranom preventivnog udara jer takav izraz ne postoji u međunarodnom pravu. Međunarodno pravo kaže da se ratni čin kvalificira kao samoobrana samo ako postoji "stvarna ili neposredna" prijetnja. Administracija ne može legitimno dokazati da je Irak predstavljao takvu prijetnju. Povelja UN-a također navodi da će se “Mjere koje poduzmu članice u ostvarivanju ovog prava na samoobranu odmah prijaviti Vijeću sigurnosti i ni na koji način neće utjecati na ovlasti i odgovornost Vijeća sigurnosti prema ovoj Povelji da poduzeti u bilo kojem trenutku radnju koju smatra potrebnom kako bi održao ili obnovio međunarodni mir i sigurnost.« (Poglavlje VII, članak 51.) Potpuno zaobilazeći Vijeće sigurnosti, Busheva administracija je propustila svaku priliku tvrditi da je rat legitiman.
Vojna okupacija Iraka krši Poglavlje I, članak 2, klauzula 4 Povelje Ujedinjenih naroda koja kaže da će se “Sve članice suzdržati u svojim međunarodnim odnosima od prijetnje ili uporabe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti bilo koje države. â€
Predsjednik Bush također je prekršio niz klauzula u četvrtoj Ženevskoj konvenciji gdje se navodi da “U slučaju oružanog sukoba...osobe koje ne sudjeluju aktivno u neprijateljstvima, uključujući pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje… €¦treba se u svim okolnostima tretirati humano...[i] sljedeća djela jesu i ostat će zabranjena u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu: a) Nasilje nad životom i osobom, posebno ubojstvo svih vrsta; sakaćenje, okrutno postupanje i mučenje; b) Uzimanje talaca; c) Povrede osobnog dostojanstva, posebno ponižavajuće i degradirajuće postupanje.« (1. dio, članak 3.) Također se navodi da će se »Ova Konvencija primjenjivati od početka svakog sukoba ili okupacije.« (Članak 6.)
Faludža je tipičan primjer američkih snaga koje ignoriraju prava civila i zaštitu nevojnih ciljeva. Cilj napada na Falluju od 8/05. studenog bio je pobiti sve pobunjenike koji su bili u gradu i uspostaviti mjeru odvraćanja od daljnjih akcija od strane svih pobunjenika diljem Iraka.
Prije napada na Falluju, američki ratni zrakoplovi izvodili su noćne zračne napade na stambene zgrade, restorane i džamije. Prije nego što je pravi napad počeo, američki ratni zrakoplovi su hitnu bolnicu Nazzal u središtu Falluje pretvorili u ruševine. Američke snage su tada okružile grad kordonom od više od 10,000 naoružanih vojnika i bile su potpomognute svim američkim ratnim zrakoplovima u tom području. Prema CounterPunch Newsletteru, 17/04. studenoga, “Ženama i djeci bilo je dopušteno napustiti grad osuđen na propast, ali su svi muškarci ‘sposobni za borbu’ vraćeni natrag ako su pokušali otići... Vraćeni su natrag u suočite se s nadolazećim napadom.« Američki marinci postavili su blokade tako da kola hitne pomoći i druga vozila koja prevoze mrtve ili ozlijeđene stanovnike ne mogu doći do bolnice. (Doug Lorimer, Scoop Independent News, 18. studenoga 04.) Opću bolnicu u Falluji preuzeli su američki marinci i “Pacijente i zaposlenike bolnice su izbacili iz soba od strane naoružanih vojnika i naredili im da sjednu ili legnu na pod dok su im vojnici vezali ruke iza leđa.” (New York Times embedded reporter, ZNet, False Dawn, 8. studenog 2004.)
Nakon miniranja Faludže tenkovima, američki marinci putovali su od kuće do kuće bacajući ručne bombe u svaku sobu prije nego što su utvrdili ima li osoba tamo. Četvrtina njegovih domova potpuno je uništena, a većina preostalih kuća teško oštećena. (Michael Schwartz, ZNet, 14. siječnja 05.) Erik Eckolm iz New York Timesa opisao je grad kao "napušteni svijet zgrada kostura, tenkovima raznesenih kuća, dalekovoda koji plaču i posječenih palmi." (Michael Schwartz, ZNet, 14. siječnja 2005.)
Prema Michaelu Schwartzu, “Kada su prvi medicinski timovi stigli u siječnju, sakupili su više od 700 nepokopanih i trulih tijela (navodno uključujući i tijela 550 žena i djece) u samo jednoj trećini grada; a oni očito nisu uključivali mrtve već zakopane tijekom bitke ili skrivene ispod ruševina.«
Mnogi od 200,000 izbjeglica koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove nisu ponijeli ništa sa sobom i završili su u izbjegličkim kampovima bez ikakvih pogodnosti ili pomoći američke ili privremene iračke vlade.
Čak i jedna smrt u ilegalnom ratu predstavljala bi ratni zločin. U Falluji su nevini ljudi ubijeni, zgrade uništene, a izbjeglice ignorirane, čime su prekršene odredbe Ženevske i Haške konvencije.
Alberto Gonzales, bivši savjetnik Bijele kuće, izjavio je da su odredbe Ženevske konvencije zastarjele i da stoga SAD može odustati od njih. Međunarodno pravo nije stvoreno kao skup smjernica prema kojima su nacije mogle birati koje će zakone poštovati. Da je Vlada Sjedinjenih Država vjerovala da određene odredbe u Ženevskim konvencijama više ne bi trebale biti operativne, legitiman postupak bio bi uvjeriti potpisnike Konvencija da raspravljaju o promjenama na odgovarajućem forumu. Isto tako, odvjetnici Bijele kuće trebali bi pročitati članak VI, klauzula 2 Ustava SAD-a koji izjavljuje da će “Svi ugovori sklopljeni ili koji će biti sklopljeni pod autoritetom Sjedinjenih Država biti vrhovni zakon zemlje. Drugim riječima, Povelja UN-a i Ženevske konvencije dio su američkog zakona i kršenje bilo koje od njih jednako je kršenju američkog zakona.
Mučenje je postalo standardni tretman za zatvorenike koje su zarobile američke trupe ili drugi i predali američkim vojnicima pod sumnjivim okolnostima, uključujući odbijanje da im se daju prava koja su im zajamčena američkim i međunarodnim pravom. Intervjui sa zatvorenicima, prevoditeljima ili drugim vojnim osobljem prisutnim tijekom seansi mučenja nude konačan dokaz o učestalosti i okrutnosti mučenja američkih zatvorenika. Nedavno je otkriveno da su osumnjičenici diljem svijeta uhićeni, drogirani i vezani prije nego što su odvedeni u tajne zatvore u Europi, uključujući Poljsku i Rumunjsku. Tim djelima krše se Ženevska i Haška konvencija te Konvencija protiv mučenja.
Nadalje, američke su snage koristile oružje s bijelim fosforom i osiromašenim uranom, a oba su zabranjena Konvencijom o konvencionalnom oružju. Oružje s osiromašenim uranom posebno je okrutno s obzirom na iznimno dug poluživot izotopa koji će stotinama tisuća godina biti odgovoran za ozbiljne zdravstvene kvarove u Iraku.
Ako Odbor za pravosuđe Zastupničkog doma ikada formulira članke o opozivu, da se usredotoči na manje značajna pitanja kao što je laganje Kongresu ili laganje o oružju za masovno uništenje itd., dodatno će oslabiti Ujedinjene narode i međunarodni režim zakona koji kriminaliziraju agresijske ratove i civiliziraju rat u najvećoj mogućoj mjeri. Optužiti Busha samo za laganje implicira da bi rat bio legitiman da je pronađeno oružje za masovno uništenje.
Čak i sama prisutnost OMU u Iraku ne kvalificira se kao stvarna ili neposredna prijetnja. Jedno od najosnovnijih pitanja u tvrdnji o samoobrani jest je li Irak imao sposobnost isporuke svog oružja za masovno uništenje da dosegne američko tlo. Inspekcijski timovi, UNSCOM i UNMOVIC, te Međunarodna agencija za atomsku energiju nisu pronašli nikakve dokaze o oružju za masovno uništenje niti mogućnosti isporuke. Prema Hansu Blixu, izvršnom predsjedniku UNMOVIC-a, 'Irak je u cjelini surađivao... omogućen je pristup svim lokacijama.'
Ignoriranje ratnih zločina predsjednika također umanjuje ulogu Ujedinjenih naroda kao jedinog instrumenta za rješavanje sporova i odobravanje rata. Odobrenje Kongresa za rat ne poništava Povelju Ujedinjenih naroda koja je postala dio američkog zakona. Ako Sjedinjene Države i druge nacije odluče ne prepustiti dio svojeg suvereniteta nad vanjskom i obrambenom politikom svjetskom tijelu kao što je UN, nada za svijet bez rata mogla bi biti izgubljena širenjem sofisticiranog oružja, a posebno nuklearno oružje i sklonost ljudi da svoje sporove rješavaju nasilnim sredstvima.
Predsjednik Bush je kriv za laganje američkom narodu i kršenje međunarodnog prava. Oba su ozbiljna kaznena djela, ali ignorirati potonje predstavlja medvjeđu uslugu Ujedinjenim narodima, američkim vojnicima koji su žrtvovali svoje živote i narodu Iraka koji je poginuo ili patio od ruke ovog ratnog zločinca.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije