PAUL JAY: Dobrodošli natrag na Real News Network. Ja sam Paul Jay i ovo je Reality Asserts Yourself. U članku pod naslovom "Što nam Harvey Weinstein govori o liberalnom svijetu", Thomas Frank piše:
“Što objašnjava Weinsteinovu identifikaciju s progresivnim uzrocima? Možda se radilo o prilagodbi moći, uzbuđenju prijateljstva s Billom Clintonom.” Malo niže: “U svijetu bogatih, liberalizam je nešto što činite kako biste kompenzirali svoje grabežljivo ponašanje u drugim sferama. Nije slučajno da je Weinstein u prvom odgovoru na optužbe protiv njega mislio obećati rat protiv National Rifle Association i podržati stipendije za žene.
“Ali to je i nešto dublje od toga. Većina ljudi s ljevice sebe smatra otpornicima autoriteta, ali za neke od njihovih vođa, moderni liberalizam je način racionalizacije i primjene klasne moći. Točnije, moć onoga što neki vole nazivati "kreativnom klasom", pod kojom misle na dobrostojeće rukovoditelje u industrijama poput Wall Streeta, Silicijske doline i Hollywooda. Obožavanje ovih vrlo posebnih ljudi je doktrina koja je omogućila demokratima da se izjednače s republikancima u prikupljanju sredstava i koja je potaknula stranačko bogatstvo u svakom bogatom predgrađu Amerike.
“Činilo se da se Harvey Weinstein dobro uklopio. Ovo je rutina liberalizma koja rutinski spaja samopravednost s pravima više klase. To čini njegove velike izjave iz Martha's Vineyarda i Hamptonsa. To rutinski podrazumijeva da je odnos između običnih ljudi i slavnih osoba iz estrade odnos povjerenja i intimnosti.”
Sada nam se ponovno u studiju pridružuje Thomas Frank. Hvala što ste nam se pridružili.
THOMAS FRANK: Zadovoljstvo mi je, Paul.
PAUL JAY: To je otkriće i, ne znam, nisam siguran da je zloban prava riječ, realan, zajedljiv.
THOMAS FRANK: Da. Da, to nije zlobno. Oprostite, naravno, pristran sam, to sam napisao. Mislio sam da je to pošteno. Uglavnom, dogodio se slučaj Harveya Weinsteina i mislim da sam među američkim novinarima jedinstveno što nikada prije nisam čuo za tog tipa. Počeo sam čitati o njemu, tko je ovaj tip? Bio je optužen za seksualno uznemiravanje žena u stotinama slučajeva, ili ne znam koliko, desecima slučajeva, mnogo, a ja nikad prije nisam čuo za njega. Počnem čitati o njemu, a vi nastavite čitati o njegovoj bliskosti vođa s Demokratskom strankom. Uvijek im daje novac, ugošćuje njihove akcije prikupljanja sredstava, ugošćuje ovu i onu dobru stvar, i na neki se način uklapa u tip liberalnih navijača koji mi je jako poznat.
Vratite se korak unatrag, ranije u 'Listen, Liberal' pisao sam o Zakladi Clinton i o tome što Zaklada Clinton radi. Ovdje ne govorim o raznim optužbama koje su ljudi upućivali na njih, ponašajući se kao fond za bljuzgavicu ili tome slično. Ono o čemu govorim je način na koji oni djeluju kao - kako biste to rekli - moralna razmjena, za ljude koji su prilično loši. Mnoge zaklade to rade, pa je moj argument da je to ono što je liberalizam-
PAUL JAY: Saudijci im daju novac, a daju i drugi, da.
THOMAS FRANK: Da. Odete na njihove događaje i tamo je vrlo visokooktanska dobrota, puno slavnih osoba, ljudi koji su slavljeni kao dobri ljudi, visoko, visoko, visoko moralni ljudi, često ljudi koji su poznati samo pod jednim imenom kao što su Bono ili Malala. Ljudi koji su sveti, i tamo postoji neka vrsta razmjene gdje su ti ljudi natjerani da se sukobe s brojkama iz američkog poslovanja i poslovni ljudi doniraju ovaj novac za sve te dobre svrhe. Onda su Clintonovi posrednici usred ovoga. Imaju prste u svakom taboru, u ekstremno, visoko moralnom, svetačkom taboru i također u stvarno prljavom, groznom, ružnom poslovnom svijetu. Postoji vrsta moralne razmjene koja se događa preko Zaklade Clinton. Harvey Weinstein doista, mislim da je bolji od gotovo ikoga koga poznajem, ne samo da se uklapa u to, nego je to i glumio. Kad su ga prvi put optužili, bilo je poput: "Oh, kažeš da dobro radim te loše stvari, u redu, krenut ću za Nacionalnom streljačkom udrugom, dat ću novac u dobre svrhe."
Eto što je liberalizam. Izraz koji sam upotrijebio u 'Slušajte liberala', to je kompenzacija vrline. To je kao da bogati ljudi kupuju kompenzaciju ugljika, ali oni kupuju kao kompenzaciju liberalizma.
PAUL JAY: Karma kompenzira.
THOMAS FRANK: Da, točno. Točno. To je ono što je. To je moralno/financijska operacija koja zapravo ne ovisi o dobivanju glasova ili pobjedi na izborima ili nečem sličnom. Sve je u ovoj razmjeni karme, kupovanju kompenzacije karme.
PAUL JAY: To je dobar PR.
THOMAS FRANK: Da, i to.
PAUL JAY: Zbog toga vaša tvrtka izgleda kao da vam je stalo do stvari. Kako to odjekuje među dijelovima ruralne Amerike, gdje gradovi umiru, a radnici nemaju posao? Čini mi se da ljudi donekle shvaćaju Trumpove vulgarne laži. Intervjuirali smo tipa u Dundalku, mjestu izvan Baltimorea, vrlo [crosstalk 00:06:39]-
THOMAS FRANK: Upoznat sam s tim.
PAUL JAY: Nekada je to bila jedna od velikih čeličana, sada visoka nezaposlenost i strašni problemi s drogom, obitelji se raspadaju. Ovaj tip je dao prekrasan citat. Kaže: “Nije da ne mislimo da je Trump lud, znate, znamo da je lud. Ne vjerujemo u većinu onoga što govori i glasali smo za njega.”
THOMAS FRANK: Da, da.
PAUL JAY: Što vam to govori o tome što mislimo o ovom političkom sustavu?
THOMAS FRANK: Vau. To je sjajan način da se to izrazi. Mogao bih dodati na to. Mislim na svoje ljude u Kansasu koji su kršćani koji vjeruju u Bibliju i glasali su za čovjeka koji se hvalio pipkanjem žena, rekao da je njegovo pravo kao slavne osobe pipkati žene. Oni se s tim nisu složili. Monstruozna je izjava što je rekao Donald Trump, a oni su za njega ionako glasali. To je stvarno zanimljivo pitanje, ali da se vratimo na Harveya Weinsteina, ovo je šire pitanje odnosa između Demokratske stranke i slavnih osoba. Gledajte, oni naprave vrlo jednostavnu računicu, kažu da Amerikanci vole ići u kino. Filmovi su jedna od najboljih stvari koje naša zemlja radi. Izvozimo ih diljem svijeta. To je vrlo uspješna industrija. To je naša vrsta industrije, kažu demokrati. To je kreativna klasa, sve te gluposti. To je naša vrsta stvari.
Ono što oni ne razumiju je da to siječe u oba smjera. Da, Amerikanci vole ići u kino, ali Amerikanci mrze aristokraciju, a to je slavna osoba. Postoji nešto vrlo duboko u američkom zrnu, mi smo demokratski do srži u ovoj zemlji, druga riječ za to usput je populistički, da ne možemo podnijeti ideju zvijezda i slavnih osoba.
PAUL JAY: Pa, naravno ljubav-mržnja jer isti ljudi koji glasaju za Trumpa su u trgovinama i kupuju časopise slavnih.
THOMAS FRANK: Da, da. Ne, to je ljubav-mržnja stvar jer će ti isti ljudi-[crosstalk 00:08:43] Ti isti ljudi će ići u crkvu nedjeljom i slušati ova osuđivanja grešnog Hollywooda. Znate kako je to je Amerika. Oni će istovremeno zauzeti obje strane pitanja, ali to nije tako jednostavno kao što demokrati misle. Oni misle da će im samo druženje sa slavnim osobama i dobrotvorne emisije s bilo kojom rock zvijezdom, ili nešto slično, pomoći da pobijede na izborima, a to ne čini tako nešto. Nikada ne radi. Harvey Weinstein je sjajan primjer za to.
PAUL JAY: Pitao sam vas ovo u zadnjem segmentu, ali pitat ću vas ponovno jer provodite puno vremena razgovarajući s ljudima koji su glasali za republikance, nekada su glasali za demokrate, sada glasaju za republikance. Činjenica je da koliko god vi i ja kritizirali Clintona i Obamu, u sitnicama, ne onoliko koliko bismo željeli vidjeti, zapravo je život bolji za ljude, to je objektivno, možete to pogledati, pod demokratima nego pod republikancima. Republikanci su gori. Koliko god ti tipovi služili interesima Wall Streeta, budući da su demokrati, republikanci su gori.
THOMAS FRANK: To je istina, i složio bih se s tim, ali Rooseveltova administracija, Hoover i Roosevelt su u velikoj mjeri iskrivili te statistike. Znaš što mislim? Uglavnom, nema veze. Zatim naravno George W. Bush.
PAUL JAY: Da. Koliko god Zakon o pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti bio slomljen i pseći doručak, on ima neke reforme koje...
THOMAS FRANK: Da, bolje nego ništa. To je sigurno, da, da.
PAUL JAY: Pokrivena su već postojeća stanja, 26 godina i tako dalje. Licemjerje demokrata razbjesni čitave dijelove Amerike, ali zašto ih licemjerje republikanaca ne razbjesni jednako ili više? To je jednako loše.
THOMAS FRANK: Sada se vraćamo na isto pitanje, i vratio bih se na odgovor na kojem sam prije radio, a to je da su republikanci, iz bilo kojeg razloga, a ja zapravo ne znam odgovor na to, postali su vrlo, vrlo, vrlo dobri u populističkom stilu pretvarajući se da su ljudi iz naroda i ponašajući se kao ljudi iz naroda, i radeći pokrete, i govoreći jezicima. Demokratima je to više vrlo neugodno. Ovo je uglavnom odraz dviju stvari; Prvo, republikanci su proučavali povijest, a posebno povijest 30-ih. Ovo je njihovo katastrofalno razdoblje. Republikanska stranka bila je gotovo uništena 1930-ih, a sve je to bilo u rukama tih ljevičara i ovih Huey Longovih tipova i Franklina Roosevelta, u rukama populizma i zato što su bili identificirani s Wall Streetom. Oni znaju koje su zamke toga.
Svjesni su opasnosti poistovjećivanja s Wall Streetom i znaju opasnosti biti na pogrešnoj strani populizma. Od tada su činili sve što je u njihovoj moći da se tako ponašaju i glume da su ljudi iz naroda, a da rade protiv onoga što zapravo jesu, a to je zapravo sporedna ruka organiziranog novca. Oni su oružje kojim rukuje organizirani novac. Demokrati nemaju takvu povijest. Oni nemaju takav strah jer im se to nije dogodilo. Nikada nisu naučili tu lekciju. Lekcija koju su naučili je vrlo drugačija. Ako pogledate što je Demokratska stranka danas, za razliku od onoga što je bila kad smo ti i ja bili mlađi, to je sasvim drugačija životinja.
To je danas stranka profesionalne klase, to više nije stranka organiziranog rada. To nije zabava ljudi, to nije zabava onih ljudi u malim gradovima u Missouriju, to više nije družina Harryja Trumana. To je zabava profesionalne klase. Hillary Clinton bila je njihova kandidatkinja s dobrim razlogom. Bila je neka vrsta savršene idealizirane verzije njih samih, ta hiper-vonkija, obrazovana u Ivy-League, vrlo, vrlo, vrlo kompetentna osoba koja je sposobna raspravljati o politici i govoriti vrlo brzo i raditi te stvari. To je njihova slika onoga što bi demokrat trebao biti.
Većina Amerikanaca pogleda tu sliku i kaže: "To je elita." To nije elita, to nisu velike debele vreće novca, čovječe iz Monopola, ali to je elita. To je tip koji te otpušta s posla. To je tip koji ti ocjenjuje rad u srednjoj školi i kaže ti da si loše obavio posao. Profesionalna klasa je elita. Oni su ti koji te osuđuju kad dobiješ kaznu za prebrzu vožnju. Idete pravo niz popis, to je životni časnički zbor. I identificirati se – žao mi je što vas prekidam – identificirati se s ovom elitom na način na koji to rade demokrati je katastrofalna pogreška, ali oni to ne mogu vidjeti, Paul.
PAUL JAY: Također je dio toga da su se republikanci uspješno pozicionirali kao Božja stranka. Nije važno što rade, izvlače se s time da su stranka religije. Dok ne doživite katastrofu poput Georgea W. Busha, dok ne doživite niz katastrofa. Kad je otišao s dužnosti, koliki je bio njegov rejting? Bilo je to kao u 20-ima. Bilo je tako loše. Imali smo evangeličke pastore koji su nazvali The Real News i zahvalili nam se na našem izvještavanju govoreći da je naša zajednica promislila, da nas je prevario Bush, ali opet na to s Trumpom.
THOMAS FRANK: Da. Mogu li vam ispričati jednu anegdotu koju ste možda već čuli, možda će vas ovo fascinirati, možda će vas ovo izluditi, ali očito su evangelisti krenuli za Donalda Trumpa, koji nije, mislim ne bih trebao ništa govoriti o čovjekova duša, ne znam, ali ovo nije tip koji je stvarno upoznat s Biblijom ili tako nešto. Ovo nije tip kojemu je ugodno...
PAUL JAY: Mislim da evangelisti ne misle da je Trump pravi vjernik. On je vozilo za njih.
THOMAS FRANK: Točno. U redu, ali pogledajte Hillary Clinton, ovo je stvarno zanimljivo, jeste li znali da je Hillary Clinton metodistica koja vjeruje Bibliji i koja se svaki dan savjetuje sa svojim pastorom? Ovo je žena koja je, ako pročitate njezine memoare o kampanji, što sam i ja, zapamtila velike dijelove Biblije i naići će na nekoga u restoranu tko čita Bibliju i razgovarat će o tome što osoba čita, a Hillary je uvijek vrlo, ona je naravno pristran promatrač, ili pristran pripovjedač, ali ona po vlastitom pričanju uvijek zna o čemu pričaju i takve stvari. Oni ni to ne znaju. Javnost nije svjesna toga, da je Hillary ta crkvena, vjerna metodistica. Ljudi to niti ne znaju. Njezina kampanja nije bila stvar vrijedna spominjanja.
Imam vic koji volim ispričati, recite mi ako ste ga već čuli, ali to je način na koji je Hillary mogla pobijediti na izborima. U redu, ja sam iz Kansas Cityja i kad sam bio u srednjoj školi igrali smo igru koja se zove koledž bowl, gdje si odgovarao na trivijalna pitanja. To je ovako, imate TV kamere i imate zujalicu i odgovarate na trivijalna pitanja. Srednje škole u Wichiti nisu igrale tu igru. Pretpostavljam da je Wichita više... dobro, oboje su neka vrsta crkvenih mjesta u kojima se ide u crkvu, ali Wichita je malo više. U Wichiti su igrali igru pod nazivom Bible Bowl. Ono što radite u Bible Bowl je da spiker čita ... Ne znam, jeste li ikada vidjeli Bible Bowl? Ima na YouTubeu. U svakom slučaju, spiker čita biblijski odlomak, a vi, natjecatelj, morate skočiti sa svoje stolice i identificirati ga, knjigu, poglavlje i stih.
Evo Hillary i Donald pripremaju svoje debate i prva će biti vaša standardna debata s moderatorom i on će nam postavljati pitanja. Zatim će druga rasprava biti rasprava u stilu gradske vijećnice. Koja će biti treća debata? Znam da bih bio u Hillarynom timu rekao: “Treća debata bit će Bible Bowl. Popit ćemo malu rundu Bible Bowla s Donaldom Trumpom.” Ona bi ga popušila. U državi kao što je Kansas, rekli bi: “Opa, da smo cijelu ovu sliku cijelo vrijeme imali naglavačke. Država poput Utaha, bilo koje od ovih mjesta, Oklahoma. U svakom slučaju, začuđuje da Hillaryin izborni stožer nikada nije smislio način da to iznese pred javnost.
PAUL JAY: Pa ljudi u Kansasu o kojima govorite, ovo je postala metafora za ljude koji glasaju za Trumpa, hoće li poslušati Sanderovu vrstu socijaldemokratske poruke?
THOMAS FRANK: O moj Bože, da. Sanders je pobijedio na predizborima demokrata u Kansasu. Tu se jako dobro snašao. Kansas je populistička država. Ovo nije nešto što samo govorim jer je populizam riječ mjeseca. Ovo je ono 'Što je s Kansasom?' je sve o. Ovo je povijest države. Populizam, riječ, počinje s Populističkom strankom 1890-ih. Zapravo se zvala Narodna stranka, ali oni su je zvali Populistička i to je bio Kansas. Kansas je mjesto gdje se prvi put materijalizirao na nacionalnoj sceni i to su bili svi ti farmeri. Nije bilo tajnovito ili nešto...
PAUL JAY: Lijevi populizam?
THOMAS FRANK: Put lijevo. Oni su bili socijalisti. Htjeli su nacionalizirati željeznice, nacionalizirati telegrafe, sve te stvari. Postojale su sve te ideje socijalne države. Bili su za rad, sve te stvari. Preuzeli su državu i vodili Kansas, naizmjenično, oko 10 godina. Bio je to ustanak. Srušili su tamošnju republikansku stranku. Nakon što se dogodilo tamo, dogodilo se po cijelom srednjem zapadu, rekao bih, i jugu. Zatim je zamro, ali taj duh je živ i zdrav u Kansasu do danas, a to je priča koju pričam u What's The Matter With Kansas kako taj ljevičarski jezik, a isti jezik ćete čuti i danas, iste riječi, isti antielitistički jezik korišten uvijek protiv liberala, uvijek protiv liberala, uvijek protiv demokrata, ali to je isti jezik, isti je bijes, sve su to iste stvari.
What's The Matter With Kansas je kako se ovo promijenilo s lijeva na desno i to je fascinantna priča. S vremena na vrijeme se pojave njegove lijeve verzije, a Bernie Sanders je klasičan primjer. Taj se čovjek zapalio 2016. Govorite o greškama Hillaryjeve kampanje, mogli biste imati komplet enciklopedija o tome, ali ovdje imaju Sandersa, do kraja kampanje, ne znam hoćete li Svjestan toga, pogledate oglase koje je Trump prikazivao na TV-u na kraju kampanje ili pogledate govore koje je Trump držao neposredno prije izbora, krao je od Bernieja Sandersa niže na popisu. Samo je krao cijelu stvar.
Evo Sandersa, Sanders je podržao Hillary, ide zemljom radeći za Hillary, zašto ga tamošnji demokrati ne stave na svačiji TV ekran uz snažnu podršku Hillary Clinton? Zašto oni vani ne kažu: "Ovo je naša poruka" i jasno daju do znanja da imamo pravu stvar.
PAUL JAY: Pa zato što su mislili-
THOMAS FRANK: Nisu vjerovali u to, eto zašto.
PAUL JAY: Pa, oni to mrze. Mrze Sandersovu poruku i mislili su da će pobijediti bez nje.
THOMAS FRANK: Točno. Nije im trebao.
PAUL JAY: Nije mi trebao.
THOMAS FRANK: Nemaju kamo drugdje otići. To je demokratsko razmišljanje. Uvijek se vraća na to. Uvijek je tako lijeno, što se vraća na pitanje u našem posljednjem segmentu, samozadovoljstvo. Ta kampanja, nikad nisam vidio samozadovoljniju kampanju. Od načina na koji su obavljali naporan politikantski posao, što je dobro, učinimo to na računalu, mikro-ciljanje, analiza podataka, do slogana kampanje, "Amerika je već sjajna." Ovo je kampanja za country klub i nalazi se u ljutitoj, populističkoj godini i što god želite reći o Donaldu Trumpu — mislim, ne mogu ga podnijeti — ali čovječe, smislio je način da republikanac uhvati taj populistički duh , i uspio je. On joj je to učinio.
PAUL JAY: Hvala što ste nam se pridružili.
THOMAS FRANK: Zadovoljstvo mi je.
PAUL JAY: Hvala što ste nam se pridružili na The Real News Network.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije