Posljednjih mjeseci, New York Times je pokazao svoju predanost oštro suparničkom izvještavanju o vanjskoj politici SAD-a – žestoko, barem, unutar granica dvostranačke rasprave i spora. U uvodniku od 9. prosinca iz 2007., novine su zauzele nesramežljiv stav protiv Bushove administracije po pitanju mučenja i lijevanja vodom. Urednici su CIA-ino oslanjanje na waterboarding – za koje je priznala da je koristila tri pritvorenika tijekom prošlog tjedna – opisali kao "nezakonito prema saveznim zakonima i međunarodnim ugovorima, uključujući Ženevske konvencije... administracija se glupo oglušila o te zakone, koji su usvojeni zaštititi američke državljane uhićene u inozemstvu, jednako kao i osumnjičenike koje su zarobili Amerikanci, od barbarskog zlostavljanja od strane ispitivača." Ovaj napad na Bushovu administraciju dolazi u trenutku kada sama CIA priznaje da je uništila stotine sati vrpci na kojima su snimljena američka ispitivanja zatočenika Al Qaide.
Korištenje električnih romobila ističe New York Times ' napad na Bushovu administraciju i CIA-u također dolazi u vrijeme kada su demokrati kritikovali Bushevu nominaciju – glavnog državnog odvjetnika Michaela Mukaseyja – zbog njegove nevoljkosti da kategorizira waterboarding kao mučenje, te tijekom bitke između Bijele kuće i Kongresa oko zabrane waterboardinga u Terenski priručnik vojske kao oblik mučenja. Vrijedno je, međutim, primijetiti da su izazovi Bushevoj administraciji iz papira uslijedili nakon napada demokrata na Bushovu administraciju, umjesto da su im prethodili. Takav obrazac medijske ovisnosti o političkim dužnosnicima pojačan je prethodnim akademskim studijama koje su se bavile temom mučenja. In Kad tisak propadne: politička moć i mediji od Iraka do Katrine, medijski znanstvenici Lance Bennett, Steven Livingston i Regina Lawrence bilježe ovisnost medija o vladi za legitimizaciju neslaganja. Autori zaključuju da je "opasnost u uskom opsegu washingtonskog novinarstva jednostavna: informacije koje bi mogle biti presudne za razumijevanje i procjenu priča u naslovima ostaju neprijavljene ili žalosno nedovoljno objavljene, jer ih jednostavno ne sankcioniraju moćni [službeni] izvori koji voziti vijesti."
Bennett, Livingston i Lawrence tvrde da je medijsko izvještavanje najotvorenije za preispitivanje vlade kada sami drugi politički čelnici iznose kritike. Navode primjer Abu Ghraiba, u kojem su američki novinari sve više opisivali djelovanje SAD-a kao torturu tek nakon što su čelnici SAD-a priznali krivnju. Analizirali su 294 priče i uvodnika u The Washington Post od siječnja do lipnja 2004., i otkrili da je Abu Ghraib najrjeđe opisivan kao primjer "mučenja", a češće suptilnijim izrazima poput "skandala" ili kao primjer "zlostavljanja" ili "zlostavljanja". Međutim, opis "mučenja" američkih postupaka iznenada je dobio ogromnu popularnost u medijima, nakon što je senator John McCain sponzorirao prijedlog zakona kojim se ograničava korištenje okrutnog i neljudskog kažnjavanja ratnih zatočenika. U 54 priče ispitane u pošta krajem 2005., 77% koristilo je opis mučenja, za razliku od nevoljkosti lista da prisvoji taj izraz u vezi s Abu Ghraibom.
Pronašao sam sličan obrazac poslušnog izvješćivanja i uređivanja u vezi s primjerom CIA-inog lijevanja vodom. Javno je poznato barem od sredine 2004. godine da je Busheva administracija gledala na waterboarding kao na prihvatljiv oblik "ispitivanja" zatvorenika. Bilo je to u lipnju 2004 Newsweek prvi je izvijestio o pravnom memorandumu Johna Yooa iz Ureda pravnog savjetnika, koji navodi waterboarding kao prihvatljivu taktiku koja se koristi protiv navodnih zatočenika Al Qaide. As Newsweek izvijestio je da je Yooov dopis "potaknut pitanjima CIA-e o tome što učiniti s glavnim zarobljenikom Al Qaide, Abu Zubaydahom, koji je postao nekooperativan." Predsjednik Bush sastao se s bivšim državnim tužiteljem Albertom Gonzalesom, zajedno s potpredsjednikom Dickom Cheneyem i dvojicom dužnosnika Ministarstva obrane, složivši se da je waterboarding jedna od mnogih prihvatljivih tehnika ispitivanja. Kasnije nacionalna komunikaciona mreža izvješće iz 2005. istaknulo je tvrdnje bivših dužnosnika CIA-e da se organizacija u više navrata bavila waterboardingom.
Jasno je da neprijateljsko ispitivanje državnog odvjetnika MuKaseyja od strane demokrata iz Senata (krajem 2007.) nije bilo prvi put da se pitanje waterboardinga pojavilo u tisku. Slično tome, nastojanje demokrata iz 2008. da zabrane waterboarding u Vojnom terenskom priručniku uslijedilo je nakon godina izvještavanja o podršci i korištenju waterboardinga u SAD-u. Ali kako su konkretno mediji izvještavali o waterboardingu u posljednjih nekoliko godina? Je li bio neovisan o vladinoj manipulaciji ili propagandi, ili je bio pod jakim utjecajem službenih dezinformacija i spina? Pregled pokrivenosti u New York Times od 2004. do 2008. pokazuje da su novinari i urednici lista bili pod snažnim utjecajem službene rasprave u Washingtonu, umjesto da su ostali neovisni o toj raspravi.
Unatoč ranoj Newsweek i nacionalna komunikaciona mreža otkrića o američkom waterboardingu, Times podnio samo jednu priču o toj temi 2004. i samo deset priča, op-eda ili uvodnika 2005. 2006. teško da je prošla bolje, jer su novine izvijestile o samo devet priča, rubrika ili uvodnika o pitanju waterboardinga. Međutim, pozornost se dramatično promijenila 2007., u svjetlu Mukaseyeva ispitivanja pred Senatom. Korištenje električnih romobila ističe Times prijavio je 62 priče, op-eda ili uvodnika o waterboardingu te godine, preko tri puta više nego što ih je tiskano 2004., 2005. i 2006. zajedno. Pozornost novina na waterboarding samo u prvih pet tjedana 2008. - tijekom pokušaja Kongresa da zabrani tu praksu - jednaka je onoj tijekom cijele 2006. godine. Korištenje električnih romobila ističe New York Times' okviriranje nezakonitosti waterboardinga jednako je ispolitizirano. Pregled novinskih priča, uvodnika i uvodnika od 2004. do 2008. pokazuje da je opis nezakonitosti korišten samo jednom od 2004. do 2006., iako je usvojen više od 30 puta 2007. i 2008., kada je vladina svađa oko waterboardinga dosegla njegovu visinu.
Medijski znanstvenici Howard Friel i Richard Falk tvrde da su pitanja ljudskih prava koja se odnose na međunarodno pravo postala visoko ispolitizirana u nacionalnom tisku. Što se tiče New York Times, tvrde da je list "kriv za ignoriranje međunarodnog prava kada je u sukobu s vanjskom politikom SAD-a i za oslanjanje na njezin autoritet kada podupire službena stajališta usvojena u Washingtonu." Zaključci Friela i Falka relevantni su pri pregledu Times' izvještavanje o waterboardingu. Osude waterboardinga kao protuzakonitih prema nacionalnom i međunarodnom pravu bile su velikom većinom rezervirane za razdoblje kada su demokrati bili voljni preuzeti to pitanje, protiv Busheve administracije, državnog odvjetnika Michaela Mukaseyja i republikanaca u Kongresu. Medijski napadi na Bushovu administraciju zbog "waterboardinga" doista su žestoki, ali samo u razdoblju tijekom i nakon demokratskih izazova predsjedniku. Oni koji osuđuju medije zbog toga što su "antiamerički" ili "previše kritični" prema političkom establišmentu trebali bi imati na umu ovu stvarnost, budući da kontroverza u vezi s waterboardingom vrlo jasno pokazuje granice neovisnosti medija od vlade.
Anthony DiMaggio predavao je politiku Bliskog istoka i američku vladu na Državnom sveučilištu Illinois. Njegova knjiga Mass Media, Mass Propaganda: Understanding the News in the "War on Terror" trebala bi izaći u travnju. Do njega se može doći na: [e-pošta zaštićena]
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije