Ingeborg Beugel, nizozemska novinarka i autorica Kampanja međunarodnih medija protiv Grčke, vrlo čitan esej koji je ROAR objavio prošle godine.
“Connie, kakva je situacija tamo u Grčkoj?”
“Pa, ljudi se prilično boje budućnosti. Primjećujem da postoji velika zabrinutost.”
"Gdje to primjećuješ, Connie?"
“Pa, razgovarao sam s jednom gospođom u supermarketu i nije bila uvjerena u budućnost. Situacija je također vrlo teška, naravno. Uostalom, vlade još nema, a problemi su ogromni.”
„...”
“Dakle, ljudima je teško. Malo je nade. To ovdje možete vrlo jasno osjetiti.”
Hvala vam. To je bila Connie Keese iz Atene. Sada se okrećemo studentskoj kući The Anchor u Delftu, u kojoj se nalazi nekoliko grčkih studenata:
“Kako doživljavate situaciju u Grčkoj?”
“Pa, jako smo zabrinuti. Moji roditelji, teta i stric jako teško žive. A ako Grčka napusti euro, bit će još teže.”
"Znači, niste uvjereni?"
"Ne, svi, čak i prijatelji i ostali članovi obitelji, govore nam da se situacija samo pogoršava."
Samo isječak iz vijesti Radio 1 ovdje u Nizozemskoj. Besmislene gluposti. Nula vijesti. Nema uvida, niti grama analize. Tumačenje? Zaboravi. I to iz nacionalno renomirane novinske kuće poput javnog RTV servisa NOS! Jer nije dopisnica kriva - ja je poznajem i ona ima mnogo više za reći. Nije ni čudo da novinarstvo ove jadne razine ne uspijeva prosječnom 'konzumentu vijesti' pružiti kvalitetne informacije o Grčkoj. Prije točno godinu dana napisao samvatreni esej protiv lakog, površnog i općenito otvorenog anti-grčkog izvještavanja o Grčkoj. Sada, godinu dana kasnije, jedva da se nešto promijenilo. Desničarski tisak nastavlja svoj lov na vještice protiv grčkog naroda s lažima i neistinama, a većina mainstream medijskog establišmenta također slijepo ponavlja ove besmislice.
Jasno je da glavne nizozemske novine vole centrist NRC Handelsblad i lijevog centra Volkskrant — koje su u međuvremenu počele skicirati nešto nijansiraniju sliku — još uvijek ne smatraju krizu u Grčkoj, koja je cijelu Europu dovela do provalije, dovoljno važnom da u Atenu postave stalnog dopisnika koji barem govori Jezik. Uvijek, u svim člancima, čak iu onima od De Groene (koja sjaji kao usamljena kvalitetna zvijezda na neuspješnom medijskom svodu ovdje u Nizozemskoj) su strukturalno pogrešno napisana imena grčkih novina, političara, političkih stranaka i gradova. Mogao bih od riječi do riječi ponoviti svoju prošlogodišnju priču - još uvijek je jednako aktualna. Nevjerojatno kako, godinu dana kasnije, većina Nizozemaca i dalje misli da svi Grci odlaze u mirovinu oko svoje 50. godine i da nizozemski porezni obveznici “daju” novac toj “zemlji češnjaka punoj lijenih parazita”, umjesto kreditiranje to je lihvarska kamata od 5.5 posto za zemlju u kojoj, prema zvaničniku brojke EUROSTAT-a, ljudi rade najdulje od svih 27 država članica EU-a.
Čini se da prosječni nizozemski građanin još uvijek nije shvatio da su Italija i Francuska puno više varale sa svojim brojkama kada su pristupile euru nego Grčka. Dok nekoliko vrlo dobri dokumentarci Iznijeli smo ovo vrlo detaljno, to je još uvijek nešto što morate stalno objašnjavati: uvođenje eura 2001. iznenada je omogućilo zemljama 'SVINJA' da posuđuju novac pod istim uvjetima kao Njemačka i Francuska. Potpuno neodgovorno kockanje EU elite koja je preko ECB-a dala više od trilijun eura potpore bankama, koje su potom taj novac posuđivale zemljama ispod “maslinove granice”, ne razvijajući domaću ekonomiju, ali aktivno potičući naširoko osudili Grke da “žive iznad svojih mogućnosti”.
Čini se da još uvijek gotovo nitko ne shvaća da se, “zahvaljujući” briselskoj pomoći, sav skupo posuđeni novac vraća ravno u europske banke, niti jedan cent za obnovu Grčke, dok je socijalno nepravedan i prestrog proračun rezovi, koje je nemilosrdno nametnula 'Trojka' (Bruxelles, ECB i MMF) i koji najviše pogađaju najslabije članove grčkog društva, nisu pomogli ni najmanje. Baš suprotno. Grčka sada pati od ozbiljne recesije bez nade u oporavak: službena stopa nezaposlenosti je 23 posto (u stvarnosti 32 posto) — preko 50 posto među mladim ljudima, čak i visokoobrazovanim, koji sada emigriraju masovno.
Nije potreban ekonomist; malo dijete moglo je predvidjeti trenutnu katastrofu. Smanjenje državne potrošnje uzrokovalo je stagnaciju gospodarstva. Vlada je zaustavila isplatu projekata u građevinarstvu, obrazovanju, energetici itd. Zbog toga je propalo preko 100,000 tvrtki. Sveukupna nezaposlenost dramatično je porasla, čak iu malim i srednjim poduzećima, au kombinaciji sa snažnim rezovima u plaćama i mirovinama, to je dovelo do smanjenja potrošnje biblijskih razmjera. Unatoč enormnim povećanjem poreza, prisiljavajući prosječna kućanstva da plaćaju poreze u vrijednosti godišnje plaće, unatoč strožim mjerama i fanatičnoj potjeri protiv grčkih utajivača poreza bez presedana, porezni prihodi opadaju kao rezultat rastuće nezaposlenosti.
Broj beskućnika i gladnih u velikim gradovima raste iz dana u dan. Vlada si više ne može priuštiti sve veće troškove zdravstvene zaštite. Iako su grčke banke dobile preko 150 milijardi eura financijske “potpore” u obliku subvencija i jamstava, one odbijaju upumpavati novac u gospodarstvo kroz nove kredite. Ekonomija je sada potpuno na guzici. Bravo! Mjere su stvarno pomogle. Nastavljajući ovim katastrofalnim putem štednje, kao Merkel cum suis još uvijek želimo da radimo, zapravo znači: "operacija je bila uspješna, ali nažalost pacijent je umro." Rezovi su napravljeni i europske banke su spašene, ali Grčka je slomljena, njeni ljudi ogrezli su u siromaštvu.
Prošlog je tjedna 60-godišnji Antonis Pressis gurnuo svoju 90-godišnju majku s krova svoje stambene zgrade u Ateni prije nego što je skočio za njom. Njegova majka je imala Alzheimerovu bolest. Posjedovao je neprodav stan, ali nije imao novca da kupi hranu ili da se brine za nju. Jedino rješenje koje je vidio bilo je da zajedno urone u smrt. Najnovija tragedija u valu samoubojstava povezanih s krizom. U posljednje dvije godine broj samoubojstava u Grčkoj se utrostručio. Od svih telefonskih poziva koje očajni ili suicidalni Grci upućuju na SOS telefone, tri od četiri odnose se na obitelji kojima je isključena struja, koje se više ne mogu financijski nositi, kojima prijeti gubitak domova ili čija djeca gladuju. Već u listopadu prošle godine, Médecins du Monde su zazvonili na uzbunu i pozvali na organiziranje masovne pomoći u hrani za grčku djecu.
Ne samo da je mirovina moje 98-godišnje susjede ovdje na grčkom otoku Hydra sada smanjena na 300 eura sa 660 eura, njezin mjesečni ček nije stigao tri mjeseca. Ne mogu pomoći. Njezina 75-godišnja kći, koja se o njoj brine 24 sata bez ikakve pomoći, dolazi k meni ‘posuditi’ novac za hranu. Ne može ni sama otići u Atenu na potreban pregled srca jer je grčko zdravstveno osiguranje prestalo pokrivati troškove. Novca jednostavno nema, iako je cijeli život uredno plaćala porez. Također, nedavno je primila vijest da se maleni komad zemlje koji je nekoć kupila kao gnijezdo izvlasti za smiješno nisku naknadu, u najnovijem vladinom ludilu da dobije koliko god novca može dobiti.
Kao i mnogi Grci, njezina 42-godišnja kći je više od godinu dana pod jakim antidepresivima. Svaki dan počinje s dva sata plača. Njezin suprug, koji radi tri posla – dva kao konobar i jedan kao vratar u noćnom klubu (spava 3 sata dnevno) – nekada je zarađivao 1,800 eura mjesečno. Isti rad sada će mu donijeti samo 918 eura. Nedavno mu je rečeno da će to biti 660 eura. To će biti kraj njihove unajmljene kuće. Što onda? Završiti na ulici? Umirući čovjek u susjedstvu je hospitaliziran tek nakon što je platio bolnici 10,000 eura u gotovini. Proračunski rezovi u zdravstvu ostavili su mnoge bolnice bez dovoljno novca da pokriju i najosnovnije troškove za osoblje i lijekove. Bolesnici su prisiljeni teško pregovarati za krevet i liječenje.
Nemate novca? Umrijet ćeš.
Porez na nekretnine i struju više se ne utvrđuje prema regijama i potrošnji, već prema kvadraturi vaše kuće. Čak i veliki dio onih iz najvišeg sloja srednje klase ne može plaćati oboje u isto vrijeme. Poznati TV voditelji objašnjavaju dugačak Vladin popis povećanja računa za struju. Čini se da ih više nitko ne razumije; samo što stalno dovode do neopravdano visokih iznosa. Strane novine neprestano pišu o jurišima na banke i činjenici da su štediše nakon propalih izbora 6. svibnja i zbog straha od takozvanog ‘Grexita’ već preusmjerile preko milijardu eura u inozemstvo. Ovdje nisam vidio nikoga da stoji u redu ispred dviju lokalnih banaka, ali ono što sam vidio su povremeni redovi ispred dvije ljekarne na otoku: očajni ljudi koji zapomažu i vape za prijeko potrebnim lijekovima. Ovdje na Hydri izuzetno je tiho za to doba godine. Skoro da nema turista na vidiku. Prazne terase. Izumrle taverne. U odnosu na prošlu godinu, kada je turizam u zemlji već bio u padu od 20 posto, ove je godine pao još 15 posto. Ako se ovakav trend nastavi, do kraja ljeta iz sektora turizma nestat će 300,000 radnih mjesta. U isto vrijeme vidim ljude - čiji su se životi nemilosrdno pogoršali tijekom posljednje dvije godine - kako se brinu jedni o drugima: čiste, kuhaju i dijele hranu, popravljaju domove. Dirljiv. I vrijedan divljenja.
U međunarodnim medijima još uvijek ima suludo malo suosjećanja za grčki narod, koji je postao žrtvama 30 godina korumpirane vlade i neodgovorne financijske politike grčkih političara i europskih tehnokrata. Bruxelles i dalje odbija preuzeti ‘suodgovornost’ za 30 godina čekanja, zarađivanja od Grčke i nečinjenja, ili za pogrešnu procjenu uvođenja eura, koji zapravo odgovara samo sjevernoj Europi, a ne i južnoj. Kao što je Keynes jednom ispravno istaknuo, “kada dugujete banci pet tisuća funti, imate problem; ako dugujete banci pedeset tisuća funti, banka ima problem." Za tango je potrebno dvoje. To se također odnosi i na problem korupcije u Grčkoj. Siemens je Grčkoj platio milijune mita, kao i francuska industrija oružja. Ali u očima stranih sila samo je Grčka kriva za te sumnjive postupke. A Merkel još uvijek ne želi čuti ni riječ o rezanju vojnih izdataka Grčke - koji su, kao rezultat utrke u naoružanju te zemlje s Turskom, dvostruko veći od izdataka ostalih članica NATO-a. Uostalom, više ne bi mogla prodati nijednu njemačku podmornicu za bogatstvo.
Europski političari također ostaju neosjetljivi na nevolje grčkog naroda. Dok je to bilo za očekivati od desnih stranaka, šutnja i nepodržavanje ljevice je zaglušujuća. Ni riječi solidarnosti. Nema brige za grčke radnike, koji su se morali odreći 30 do 40 posto svojih primanja, nešto što bi bilo nezamislivo u Njemačkoj, Francuskoj ili Nizozemskoj. A ako se planovi EU ostvare, to će ponovno biti obični, vrijedni Grci čiji će prihodi biti smanjeni. Ni riječi o minimalnoj plaći, koja bi trebala biti smanjena na 320 eura, ili poraznim novim zakonima o radu. Ni traga ogorčenosti zbog činjenice da je Grčka prisiljena, pod prijetnjom besparice, prodati profitabilna državna poduzeća za bagatelu. I to dok ljevičarske stranke tvrde da su zabrinute za socijalna i demokratska načela!
Ne poznajem nijednog Grka koji ne misli da je njegova zemlja u neredu; da je vlast prevelika i nefunkcionalna. Ovdje svi žele i traže reforme, kao i Bruxelles. Svi ovdje razumiju da treba smanjiti dug i platiti kredite. Kao Peter Mertens, autor knjige koja otvara oči o europskoj krizi, Kako se usuđuju? napisao u postu na blogu: "Grci su dali sve od sebe." Vjeruje da Grci zaslužuju kompliment, iako se europskoj crnoj ovci, nestašnom dječačiću u euroklasi, stalno zatežu. Doista. Primarni deficit (manjak prije plaćanja kamata) u samo dvije godine pao je s 10.5 na 2.4 posto. Povijesni rekord s kojim se još nijedna zemlja nije uspjela mjeriti. “Osam puta bolja od Margaret Thatcher”, napisale su začuđene britanske novine. Prema posljednjim službenim podacima, cijena rada po jedinici proizvodnje pala je 13 posto od 2009. Bolje nego Irska, koja je, nakon slične potpore iz Bruxelleskog fonda za hitne slučajeve, reklamirana kao "uspješna priča". I dok su Irce hvalili, Grke se još uvijek prikazuje kao nevaljalice koji žive iznad svojih mogućnosti i koji će morati snositi posljedice vlastitih nedostataka. I nemaju predaha - ne, troškovi po jedinici morat će se smanjiti za dodatnih 20 posto, kako bi se "poboljšala" konkurentska pozicija Grčke.
Grčki narod ne može više dati? Jesu li došli do kraja svog užeta? Imaju li malo ili ništa za izgubiti? Očajnički će protestirati na ulicama, a Atena će gorjeti?
Ne tiče nas se! Nisu uopće trebali napraviti nered!
Sada je već jasno: nehumana neoliberalna politika štednje Bruxellesa za spašavanje banaka (fundamentalistički kapitalizam) u suprotnosti je s demokratskim načelima. Kad je Giorgos Papandreou, socijalistički bivši premijer, u pokušaju da poveća legitimnost neviđenih rezova predlaganjem referenduma, Merkel i njezin bivši suradnik Sarkozy eksplodirali. Papandreou je besramno pretučen. Kako ste uopće mogli kao predstavnik naroda razmotriti konzultirati ih? Srami se! Niti financijska tržišta baš ne vole demokratsko stanje stvari: Papandreou raspisuje referendum? “Krvoproliće na burzi.” Papandreou otkazuje referendum? "Tečaji su dosegli rekordne visine."
Tržište histerično reagira na referendume i izbore, služi samo svojim interesima i sada određuje što se događa, a što se ne događa u demokraciji. Tko još uvijek vjeruje da u ovom trenutku političari u Grčkoj, Europi ili bilo gdje drugdje stvarno vladaju, bavi se samoobmanom. Financijski sektor i banke diktiraju kako se društvo treba ponašati. Ne interesi ljudi - i socijalna prava koja su ostvarili stoljećima dugom borbom za određeni stupanj civilizacije - nego interesi banaka su prioritet.
Ruganje i vrijeđanje grčke parlamentarne demokracije nemilosrdno se nastavlja. Nakon što grčki izbori 6. svibnja nisu uspjeli dovesti do funkcionalne vlade koja bi provela europsku politiku štednje, mediji su brzo prosudili. “Grci su počinili kolektivno samoubojstvo”, “Grci su se bacili u more kao leminzi”, “Grci su izgubili budućnost”, “Grci moraju izabrati: ostati unutar eura i EU i nastaviti s mjerama štednje ili ‘Grexit’.” Potonje nije samo krivo predstavljanje činjenica - kao da Grčka može ostati unutar eura samo slušajući Merkel - ono također pokazuje izrazito nedemokratski stav.
Europski tabor štednje Njemačke, Nizozemske i drugih zemalja sugerira da Grci ne mogu i ne trebaju birati; da postoji samo jedan put u europski raj - put štednje - ali da su Grci jednostavno preglupi da izaberu taj put. Vrhunac nedemokratske arogancije bila je činjenica da je Merkel, nakon što je grčki narod napravio 'krivi' izbor na izborima 6. svibnja, predložila da se referendum veže za sljedeće izbore 17. lipnja: ostati ili ne ostati u euru . Podvig stranog uplitanja bez premca. Vijest je izvijestio glasnogovornik grčkog predsjednika Papouliasa, a potom ju je brzo demantirao glasnogovornik Merkel u Berlinu. Naravno.
Dakle, na prošlim izborima Grci su nemilosrdno kaznili svoje tradicionalno glavne stranke, konzervativnu Novu demokraciju i socijalistički PASOK, odgovorne za 30 godina lošeg upravljanja, prekomjernog zaduživanja i nekritičkog prihvaćanja katastrofalne neoliberalne politike štednje Bruxellesa? Srami se! Sram! Postoji nova stranka ‘radikalne ljevice’, SYRIZA, koja na opće iznenađenje (sic!) došao na drugo mjesto 6. svibnja, koji želi ostati u euru, ali želi ponovno otvoriti pregovore o rezovima? Nečuveno! Alexis Tsipras, novi vođa SYRIZA-e i zvijezda u usponu na grčkoj političkoj sceni, kaže da želi (i hoće) uvjeriti Bruxelles da promijeni svoju politiku? Što on misli tko je on, dovraga! Prljavi crveni populist!
Bruxelles i tržište drhte i drhte od ideje da bi drugi krug izbora 17. lipnja mogao proizvesti isti 'shizofren' rezultat kao onaj 6. svibnja; da će oni glupi Grci, koji prema ispitivanjima javnog mnijenja žele ostati unutar eurozone s uvjerljivih 85 posto, opet uvjerljivom većinom glasovati za stranke koje dovode u pitanje sadašnje mjere štednje koje nameće Bruxelles. Jer to dvoje ne može ići zajedno. A mogućnost da bi SYRIZA mogla postati najveća stranka u grčkom parlamentu nakon sljedećih izbora je grozota za Sjevernu Europu.
Zbog toga, uoči 17. lipnja, izgleda da pljušte prijetnje i scenariji sudnjeg dana. Njemački ministar vanjskih poslova, Wolfgang Schauble, nekoliko je puta najavio da će Grčka, ako ne ispuni svoju obvezu da nastavi s ovim mučnim rezovima i rasprodajom zemlje, "morati snositi posljedice". Time želi reći da Grčka neće primiti sljedeću isplatu paketa pomoći EU-ECB-MMF-a u lipnju, što znači da bi zemlja odmah - tj. do kraja ovog ljeta - potpuno bankrotirala. Potpuno, jer Grčka je zapravo već bankrotirala. Bruxelles i dalje tvrdi da svi teže zadržati Grčku unutar eurozone, “ali da se uzima u obzir ‘Grexit’” i “da se vrše pripreme za kontrolirani izlazak”. A u samoj Grčkoj, Nea Demokratia i PASOK, stare stranke koje su pale s pijedestala i još uvijek su u šoku jer su se birači tako odlučno okrenuli protiv njih, glasno objavljuju da bi glas za SYRIZA-u mogao značiti kraj Grčke.
Sve je to širenje straha. Jer, iako nitko zapravo ne zna kakve će biti posljedice, dok nitko zapravo nema ideju ili uvid u to što će se dogoditi u slučaju 'Grexita', jedno je kristalno jasno: bit će katastrofalan i mogao bi značiti početak kraj eura. Postoji vrlo realna prijetnja da će druge slabe zemlje u južnoj osi eurozone, poput Španjolske, Portugala i Italije, slijediti. Grčka čini samo dva posto europskog gospodarstva. Ako EU ne može riješiti čak ni 'pitanje' Grčke, nema nikakve nade za mnogo i mnogo veća problematična gospodarstva Italije i Španjolske. Alexis Tsipras, novi popularni vođa SYRIZA-e, tek sada radi ono što je stari premijer PASOK-a Giorgos Papandreou trebao učiniti: povlači katastrofalnu kartu 'Grexita' na Bruxelles, umjesto da se ponaša kao krotko janje na putu u klaonicu štednje. .
Tri godine prekasno.
Srećom za "neukrotive Grke" - koji ne čine ništa više od potvrđivanja svog demokratskog prava da izraze svoje mišljenje - hladna fasada Unije štednje počinje pokazivati pukotine. Postoji razlog zašto se konačno prvi put ozbiljno razgovara o eurskim obveznicama, hibridnom sustavu raspodjele dugova slabijih zemalja na 17 nacija. Njemačka, Austrija, Finska i Nizozemska oštro se protive tome, ali o tome se sada barem raspravlja. I naravno, izborni poraz Sarkozyja i pobjeda Francoisa Hollandea bili su mljevenje na grčki mlin. Hollande ne želi više rezova bez rasta. Konačno, netko sugerira da bi za Grčku mogla biti potrebna vrsta Marshallova plana; konačno netko kaže da treba osloboditi novac za poticanje gospodarstva, otvaranje radnih mjesta. Hollande je već naznačio da Grčka može računati na njegovu potporu u ograničavanju rezova i ponovnim pregovorima o europskom paktu štednje. To je samo po sebi ohrabrujuće. Ali Hollandeovo kretanje je ograničeno i on možda neće napraviti veliku razliku na kraju: francuske banke drže najveći dio grčkog duga i izvršit će veliki pritisak na Hollandea da ne pregovara ponovno o predmetnim obvezama.
Za nadati se da će Bruxelles - odnosno Merkel i njezini sljedbenici - u budućnosti pokazati više fleksibilnosti. Za Grčku, ali i za Europu. Na sljedećim izborima Grci će još jednom pokazati da ne mogu i neće živjeti s većom štednjom. A Europa koja poštuje sebe će, sviđalo se to njoj ili ne, konačno morati poslušati glas grčkog naroda. Inače biste mogli potpuno odbaciti ideju demokratske Europe.
Ingeborg Beugel je nizozemska novinarka i ranije je radila u Ateni kao strana dopisnica za razne nizozemske medije. Redovito se pojavljuje na nizozemskoj televiziji kako bi komentirala grčku dužničku krizu.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije