Obamin govor o ISIS-u izazvao bi bijes da ga je Bush održao. Sada su, međutim, demokrati i republikanci ujedinjeni oko stranog rata do te mjere da dugotrajna vojna kampanja bez odobrenja Kongresa jedva podiže obrvu. Dakle, godinu dana nakon što je američka javnost odbacila napad na Siriju, bombe će ipak padati.
Više od dvostranačke eskalacije bliskoistočnog rata iznenađuje potpuni nedostatak strategije. Obamin govor ignorirao je temeljne uzroke uspona ISIS-a, dok je iznio vojnu strategiju čiste fantazije. Jedino jamstvo Obamine ratne strategije je nepotrebno produžavanje sirijskog sukoba i daljnji rast islamskog ekstremizma. Kao da predsjednik Obama nije shvatio abecedu terorizma: što više bombardirate, to više ekstremista stvarate. To nije raketna znanost.
Trinaestogodišnji "rat protiv terorizma" je u osnovi propao, stvarajući eksponencijalni rast islamskog ekstremizma, koji se sada širi po samom epicentru Bliskog istoka gdje je njegova prisutnost prije bila minijaturna.
Predsjednikov govor ignorirao je kako je njegova strategija borbe protiv sekularne sirijske vlade — financiranje, obuka i naoružavanje sirijskih pobunjenika — izravno pridonijela stvaranju divovskih milicija islamskih ekstremista, punih novca i džihadista iz Obaminih savezničkih zemalja Zaljeva Saudijske Arabije, Katara , i Kuvajt. Da nije bilo pobunjenika koje podržava SAD u Siriji, sukob bi odavno završio, a ISIS bi ostao marginalan.
Ali umjesto da prizna da je ovaj neuspjeli pristup pomogao stvaranju ISIS-a, Obama je udvostručio svoj apsurdni plan da dodatno naoruža i financira "umjerenu" oporbu u Siriji. New York Times je raspravljao o rupe u Obaminoj strategiji:
“… Gospodin Obama još uvijek se bori s nizom izazova, uključujući kako uvježbati i opremiti održive kopnene snage za borbu protiv ISIS-a unutar Sirije, kako intervenirati bez pomaganja predsjedniku Basharu al-Assadu i kako angažirati potencijalno nevoljke partnere poput Turske i Saudijske Arabije.”
Niti jedno od ovih pitanja ne treba riješiti, već samo zakomplicirati. Naravno, predsjednik Assad će imati koristi ako Obama napadne svog neprijatelja ISIS, na isti način na koji ISIS ima koristi u posljednje dvije godine od posredničkog rata protiv predsjednika Assada koji podržava SAD.
Daljnje razotkrivanje ovih pitanja je vrlo cijenjeni bliskoistočni novinar Patrick Cockburn, koji je predvidio Obamin glupi govor s preciznošću:
“Za sada se čini da će gospodin Obama izbjeći glavni problem s kojim se suočava njegova kampanja protiv Islamske države. Neće htjeti izvršiti zaokret u američkoj politici udruživanjem s predsjednikom Assadom, iako je vlada u Damasku glavna oružana opozicija ISIS-u u Siriji. Umjesto toga, on će pojačati pretvaranje da u Siriji postoji moćna "umjerena" naoružana opozicija, sposobna boriti se i protiv Isisa i protiv sirijske vlade odjednom. Nažalost, ova sila jedva da postoji u nekoj snazi, a najvažniji pobunjenički pokreti koji se suprotstavljaju Isisu sami su džihadisti kao što su Jabhat al-Nusra, Ahrar al-Sham i Islamska fronta. Njihovo nasilno sektaštvo ne razlikuje se mnogo od Isisovog.”
Kasnije u članku Cockburn objašnjava da zanemarivom umjerenom snagom dominira CIA.
Obama se nije usudio izričito reći da njegov plan za borbu protiv ISIS-a uključuje i plan za borbu protiv sirijske vlade, ali je upravo to implicirao time što je nastavio naoružavati, financirati i obučavati "umjerenu" sirijsku oporbu koja se bori i protiv ISIS-a i protiv Assada.
Obamina kampanja bombardiranja protiv ISIS-a stoga može brzo prijeći u bombardiranje sirijske vlade promjenom režima, kao što se dogodilo u kampanji bombardiranja Libije pod vodstvom SAD-a NATO-a koja je započela kao "humanitarna intervencija" i skrenula u promjenu režima nakon prve bačene bombe.
Prije nego što je najavio širenje rata, Obama je tvrdio da ima zakonsko ovlaštenje za bombardiranje bez odobrenja Kongresa. Predsjedavajući Predstavničkog doma SAD-a iznio drugačije mišljenje. A i demokrati su imali drugačije mišljenje dok je Bush bio na vlasti.
Ali sada bi mnogi kongresnici iz obje stranke voljeli da Obama djeluje bez Kongresa, jer se približavaju izbori na sredini mandata i niti jedan kongresmen ne želi biti u evidenciji glasanja za rat, jer je Amerikancima dosta toga. Bolje preskočiti demokraciju i dati predsjedniku jednostranu objavu rata, neka su birači umorni od rata prokleti.
Na kraju, Obama je propustio spomenuti da je vječni rat nova normala za vladu SAD-a, bez obzira koja je stranka izabrana. Ne baveći se niti jednim od gore navedenih pitanja, ozbiljna analiza je odložena u korist kružne logike Busha mlađeg koja se može koristiti za vječnu racionalizaciju rata, stvarajući nove generacije islamskih ekstremista koji će opravdavati stalni rat. Može postojati samo jedno pravo rješenje: ukloniti američku vojsku s Bliskog istoka.
Shamus Cooke je socijalni radnik, sindikalist i pisac za Workers Action (www.workerscompass.org). Do njega se može doći na [e-pošta zaštićena]
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije