Srednji Istok. Može li postojati opasnije mjesto na Zemlji, uključujući Sjevernu Koreju? Nije vjerojatno. Dvije vodeće nuklearne sile planeta koje podupiru svoje zastupnike koji se bore obilato opskrbljene konvencionalnim oružjem; cijepanje i širenje terorističkih skupina; vjersko-sektaški ratovi koji prijete usred mnoštva tekućih oružanih neprijateljstava koja se protežu od Sirije preko Iraka do Jemena. I to prije nego što su Donald Trump i njegov tim stigli na ovu kaotičnu scenu. Ako postoji regija u kojoj jedna iskra može pokrenuti požar koji bi mogao zahvatiti cijeli svijet, onda dobrodošli na Bliski istok.
Što se tiče iskrica, sada ih ima dovoljno. U ovom trenutku vanjskopolitička agenda predsjednika Trumpa paket je kontradikcija koje prijete doći do točke ključanja u regiji. Čvrsto se udružio sa Saudijskom Arabijom čak i kad se čini da su njegovi državni tajnici i tajnici obrane dvosmislen na temu. U tom je procesu počeo sagledavati regiju o kojoj očito malo zna kroz paranoične oči saudijske kraljevske obitelji, čvrsto vjerujući da je šiitski Iran odlučan kontrolirati islamski svijet koji je 85% sunitski.
Trump je nikad baš bio obožavatelj Irana. Njegovo rastuće neprijateljstvo prema Teheranu (i prema Iranofobični generali on je imenovan na ključne dužnosti) već je doveo američku vojsku do pucaj dolje dva naoružana drona iranske proizvodnje kao i sirijski mlažnjak u 12 dana. To je navelo Moskvu da isključi vruću liniju između svog operativnog centra u zračnoj bazi Khmeimim u Siriji i zračne baze al-Udeid u Kataru, najvećeg američkog vojnog objekta u regiji. Prema Rusko ministarstvo obrane, u trenutku kada je sirijski borbeni zrakoplov pogodio američki lovac, ruske Zračne svemirske snage izvršavale su misije u sirijskom zračnom prostoru. "Međutim", dodaje se, "zapovjedništvo koalicije nije koristilo postojeću komunikacijsku liniju... kako bi spriječilo incidente u sirijskom zračnom prostoru."
Istodobno, nepopravljivo kontradiktorni Trump nije odustao od želje da njeguje prijateljske odnose s Rusijom čije bliske gospodarske i vojne veze s Iranom datiraju još od 1992. Opasnost koja je svojstvena bogatom usjevu proturječja u ovoj zbrci i Trumpova vatrena podrška Saudijaca u njihovim nedavnim prijetnjama susjednom Kataru, trebalo bi biti očito svima osim narcisoidnom američkom predsjedniku.
Nitko od ovoga ne bi trebao biti iznenađen nakon što se Trump ubacio, prvo tweetovima, na nasilni i krizom opterećen Bliski istok. Uostalom, on posjeduje izvanrednu sposobnost stvaranja vlastite stvarnosti. Čini se da instinktivno blokira svoje neuspjehe i bezglavo hrli prihvatiti sve što ga stavlja u pozitivno svjetlo. Uvijek pobjednik, nikad gubitnik. Čini se da mu takav pristup lako pada, budući da je čovjek od taktike s notorno kratkim rasponom pozornosti, što znači da nije sposoban zamisliti sveobuhvatnu strategiju vrste koja bi zahtijevala koncentraciju i sposobnost istovremenog držanja različitih čimbenika na umu. .
S obzirom na to, on nema problema proturječiti sam sebi ili potkopavati pomoćnike koji rade na pronalaženju racionalnije osnove za svoje stalno promjenjive stavove i želje o važnim pitanjima. Ovi problemi su složeniji njegovom nesposobnošću da poveže točke na vrlo složenom, nestabilnom Bliskom istoku gdje bjesne ratovi u Siriji, Jemenu i Iraku, ili da procijeni kako će potez na jednom diplomatskom ili vojnom frontu utjecati na mnoštvo među- povezana pitanja.
Iranski faktor
Pogledajmo koliko je sve ovo komplicirano i potencijalno varljivo. U ranim danima Trumpove administracije, nacrt njezine bliskoistočne strategije mogao je izgledati otprilike ovako: Bijela kuća će izvršiti pritisak na sunitske arapske države da svoj novac i trupe na koordiniran način usmjere u borbu protiv Islamske države (ISIS) pod vodstvom Pentagona. Uz to, State Department i Pentagon će istražiti načina za razbijanje Vojni i diplomatski savez Moskve s Teheranom u pokušaju okončanja sirijskog sukoba i jačanja borbe protiv ISIS-a.
To je odražavalo žalosno neznanje o rastućoj snazi veza između Rusije i Irana, koji dijele granicu na Kaspijskom moru. Ovaj odnos datira još od kolovoza 1992. kada je vlada ruskog predsjednika Borisa Jeljcina potpisala ugovor o izgradnji i upravljanju dvaju nuklearnih reaktora u blizini iranskog grada Bushehra. Dvije su zemlje potom potpisale sporazum o izgradnji dvaju novih reaktora u Nalazište Bushehr, s mogućnošću izgradnje još šest na drugim lokacijama kasnije. To su bili dio a sporazum o partnerstvu potpisan u studenom 2014. i nadgledan od strane Međunarodne agencije za atomsku energiju.
Vojna suradnja između Kremlja i Teherana može se pratiti od 2007. godine kada je Iran potpisao ugovor vrijedan 900 milijuna dolara za pet ruskih baterija raketa dugog dometa S-300. Zbog sankcija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda Iranu zbog njegovog nuklearnog programa 2010. godine, te su isporuke projektila obustavljene. Međutim, tri mjeseca prije nego što je Teheran potpisao svoj ključni nuklearni sporazum sa šest svjetskih sila, uključujući Rusiju i SAD, u srpnju 2015., Moskva počela isporuka nadograđenu verziju raketa S-300 Iranu.
U rujnu 2015. Kremlj je vojno intervenirao u Siriji na strani predsjednika Bashara al-Assada. Do tada je Iran već dugo pomagao sirijskoj vladi oružjem i naoružanim dobrovoljcima u petogodišnjem građanskom ratu. To je dovelo Moskvu i Teheran do krene dijeljenje vojnog planiranja nad Sirijom.
Dva mjeseca kasnije, ruski predsjednik Vladimir Putin stigao je u Teheran na summit Foruma zemalja izvoznica plina i susreo Iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Khamenei, koji ga je pohvalio za "neutralizaciju zavjera Washingtona". Khamenei je također sugerirao da bi se gospodarski odnosi između dviju zemalja mogli "proširiti izvan trenutne razine". Na radost iranskih čelnika, Putin opušten zabrana izvoza nuklearne opreme i tehnologije u njihovu zemlju.
U kolovozu 2016. Teheran je dopustio Kremlju korištenje zračne baze Hamadan u zapadnom Iranu za pokretanje zračnih napada na širok raspon ciljeva u Siriji, čime omogućujući ruske zračne snage da skrate vrijeme letenja i povećaju nosivost svojih bombardera i borbenih zrakoplova. Baš kad je Donald Trump ušao u Ovalni ured, moskovski Sputnik News izvijestio da je Teheran razmatrao kupnju ruskih borbenih zrakoplova, dok su dvije zemlje razgovarale o zajedničkom ulaganju koje bi Iranu omogućilo proizvodnju ruskih helikoptera po licenci.
Zatim, okrenimo se Donaldu Trumpu. Tijekom njegove kampanje 2016., Trumpov animus prema Iranu izoštrio se tek nakon što je upio apokaliptičnih i islamofobnih pogleda umirovljenog general-pukovnika Michaela Flynna koji će postati njegov prvi savjetnik za nacionalnu sigurnost. U Flynnovoj fiksaciji na prijetnju "radikalnog islama", s Iranom kao glavnom nacijom u zavjerama protiv Zapada, poistovjetio je šiitski radikalizam koji podržava Iran sa sunitskim džihadizmom. U tom je procesu, kako bi odgovarao svom bijesnom razmišljanju, zanemario teološke i druge razlike među njima.
Iako je Flynn ubrzo izbačen iz Bijele kuće, predsjednik Trump je preslikao svoje stavove u govoru na antiterorističkom summitu 50 čelnika iz arapskih i drugih muslimanskih zemalja tijekom svog posjeta Rijadu u svibnju. U njemu je otišao na gruda Iran i sunitski džihadisti zajedno kao dio istog "zla" terorizma.
7. lipnja, Trumpova tvrdnja vidno je razbijena. Tog dana, šestorica ISIS-ovih napadača i bombaša samoubojica, odjeveni u žene s velom, napali su kompleks iranskog parlamenta i mauzolej ajatolaha Ruhollaha Homeinija, utemeljitelja Islamske Republike Iran, ubivši najmanje 17 ljudi i ranivši više od 50. Ovi napadi su bili u skladu s a video Operativci ISIS-a u istočnom Iraku objavili su na perzijskom na svojim mrežama društvenih medija tri mjeseca ranije, sadržavajući prijetnju: "Napast ćemo Iran i vratiti ga pod sunitsku kontrolu."
Manje od dva tjedna kasnije, Iran otkaz šest balističkih projektila Zolfaghar iz svojih zapadnih pokrajina iznad iračkog zračnog prostora u zapovjednom centru ISIS-a i postrojenju za izradu automobila-bombi samoubojica u blizini grada Deir el-Zour na istoku Sirije, 370 milja daleko. Koordinirala je napad s Irakom, Sirijom i Rusijom.
ISIS cilja na šiite, bilo da su Iranci ili Saudijci
Nekoliko mjeseci nakon što je u lipnju 2014. proglasio svoj kalifat u Mosulu u Iraku, ISIS je poslao operativce u Iran nakon što je dobio regrute među pretežno sunitskim etničkim Kurdima te zemlje. I puno prije nego što se Obamina administracija pripremila za pomoć vladi u Bagdadu u borbi protiv ISIS-a, Iran je obučavao, financirao i naoružao iračke šiitske milicije da potisnu tu skupinu.
Kada je riječ o odabiru meta u Saudijskom kraljevstvu, tamošnji ogranak ISIS-a odabrao je džamije šiitske manjine. Prvi od ovih napada bombaša samoubojica dogodio se u svibnju 2015. u selu al-Qadeeh u istočnoj provinciji tijekom molitve petkom, a najmanje 21 osoba je poginula, a više od 80 ozlijeđeno. U online izjavi, ISIS je preuzeo zasluge, tvrdeći da su “vojnici kalifata” odgovorni i predviđaju “mračne dane” za šiite.
Nedavno su šijiti u Saudijskoj Arabiji uznemireni zapaljivim govorima propovjednika vehabijske verzije islama, službene vjere kraljevstva. Ova podsekta je dobila ime po Muhammadu bin Abdul Wahhabu (1703.-1792.), koji se oštro protivio šijitskoj praksi da se mole u svetištima svojih svetaca i pozivaju takve svete duhove da posreduju u njihovu korist kod Allaha. Bio je uvjeren da između vjernika i Allaha ne bi trebalo biti posrednika, a moliti se ljudskom biću, mrtvom ili živom, ma koliko sveto, bilo je ravno politeizmu, a samim tim i neislamskom. On i njegovi sljedbenici počeli su rušiti šiitska svetišta. Današnji ideolozi ISIS-a slažu se s Wahhabovim stavovima o tome i osuđuju šiite kao otpadnike ili heretike koji zaslužuju biti ubijeni.
Unutar šiitskog islama postoje četiri podsekte, ovisno o tome koliko od 12 imama — ili vjerskih vođa najvišeg ranga — šijit priznaje kao takve. Oni koji priznaju samo prvog imama Alija zovu se Alavije ili Alevije (i žive uglavnom u Siriji i Turskoj); oni koji to čine za prvih pet imama poznati su kao Zaidije (i žive uglavnom u Jemenu). Oni koji priznaju sedam imama nazivaju se sedmoricama ili ismailitima i raštrkani su po muslimanskom svijetu; i oni koji priznaju svih 12 imama, označenih kao dvanaestogodišnjaci, nastanjuju Iran, Irak, Bahrein i Libanon. Dvanaest šijita također vjeruje da će se posljednji imam, dijete Muhammad al-Qassim, koji je nestao oko 868. godine nove ere, jednog dana vratiti kao al-Mahdi, ili Mesija, da donese pravdu svijetu.
Upravo je ovaj aspekt iranskog šiizma 29-godišnji saudijski ministar obrane princ Mohammad bin Salman, nedavno pomazan Prijestolonasljednik i nasljednik svog 81-godišnjeg oca, kralja Salmana, usredotočio se na intervju za al-Arabiya TV sa sjedištem u Dubaiju, u vlasništvu Saudijske Arabije. Na pitanje vidi li mogućnost izravnih pregovora s Iranom, kojeg smatra marionetom pobunjenika Zaidi Houthi u Jemenu protiv kojih je prije dvije godine pokrenuo rat uz američku potporu, Odgovorio, "Kako mogu doći do razumijevanja s nekim ili režimom koji ima ukorijenjeno uvjerenje izgrađeno na ekstremističkoj ideologiji?"
Samo bi se neupućena osoba kladila da će predsjednik Trump raščlaniti šiitski islam ili shvatiti osnovnu doktrinu vahabizma. Nasuprot tome, nitko ne bi izgubio okladu da on odmah objavi na Twitteru najnoviju misao koja prođe njegovim nemirnim umom o bilo kojoj bliskoistočnoj temi.
Saudijci ciljaju Katar
Da bi se regionalna pitanja dodatno zakomplicirala, prva kriza nakon Trumpovog posjeta nije uključivala Iran ili šiite, već Katar, maleni sunitski emirat koji graniči sa Saudijskom Arabijom. Njegov prijestup u očima Saudijske Arabije? Imala je drskosti održavati normalne odnose s Iranom preko Perzijskog zaljeva. Vrijedi podsjetiti da se predsjednik Trump tijekom svog putovanja u Rijad sastao s Tamimom bin Hamadom al-Thanijem, katarskim emirom. A prije tog sastanka imao je čak ponosno se hvalio: “Jedna od stvari o kojoj ćemo razgovarati je kupnja puno prekrasne vojne opreme jer je nitko ne proizvodi kao SAD,” dodajući, “za nas to znači radna mjesta i također znači, iskreno, veliku sigurnost ovdje, što mi želimo."
Nekoliko tjedana kasnije, Saudijci su iznenada prekinuli diplomatske i gospodarske veze Katara, a primjer su slijedili Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Egipat. Saudijski kraljevi očito su se tome nadali inženjer promjena režima u toj zemlji kao korak prema destabilizaciji Irana. Kao odgovor, Trump je odmah požurio objaviti tweet: “Tijekom mog nedavnog putovanja na Bliski istok izjavio sam da više ne može biti financiranja radikalne ideologije. Lideri su ukazali na Katar — Pogledajte!”
Ubrzo nakon toga optužio je Katar da je "financijer terora na vrlo visokoj razini" i, podržavajući Saudijce do kraja, zahtijevao je da emirat prekine taj navodni novčani tok. Odgovor je stigao od nikog drugog do američkog veleposlanika u Kataru, Dana Shell Smith, kada je prosljeđuje tweet priopćenje Ministarstva financija SAD-a u kojemu se Katar hvali za suzbijanje financiranja ekstremista.
U nizu izjava i pobijanja koji su uslijedili, dok je Trumpova administracija padala u rasulo oko politike prema Kataru, jedna stvar je ostala čvrsta: prodaja "prekrasne vojne opreme" - do 72 borbena zrakoplova Boeing F-15 tom emiratu za 21.1 milijardu dolara , sporazum koji je Obamina administracija odobrila u studenom 2016. Dana 15. lipnja, ministar obrane James Mattis odjavljen o ugovoru vrijednom 12 milijardi dolara za prodaju do 36 tih borbenih zrakoplova. "Naše vojske su kao braća" proglašen visoki katarski dužnosnik u odgovoru. “Američka potpora Kataru duboko je ukorijenjena i na nju nije lako utjecati političkim promjenama.”
Zapravo, vojna suradnja između Dohe i Washingtona započela je početkom 1992. nakon Prvog zaljevskog rata. Desetljeće kasnije katarsko-američki vojni odnosi dramatično su poboljšani kada se Busheva administracija počela pripremati za invaziju na Irak. Saudijske Arabije zapravo tadašnji vladar, prijestolonasljednik Abdullah bin Abdul Aziz, odbio je dopustiti Pentagonu korištenje najsuvremenijeg operativnog objekta u zračnoj bazi al-Kharj koju je izgradio za zračne napade na Irak.
Tada je katarski emir priskočio u pomoć Washingtonu. Dopustio je Pentagonu da prebaci svu svoju opremu iz al-Kharja u al-Udeid Air Base, 25 milja jugozapadno od Dohe, glavnog grada Katara. To bi postao ključni objekt američke vojske u regiji. U vrijeme posljednje krize, al-Udeid je držao ne manje od 10,000 američkih vojnika i 100 pripadnika Kraljevskog ratnog zrakoplovstva iz Velike Britanije, opremljenih 100 ratnih zrakoplova i dronova. Iz ove baze izvode se zračni udari na ciljeve ISIS-a u Afganistanu, Siriji i Iraku.
U svojoj brzopletosti Trump je sve to ugrozio, unatoč posrednički napori ministra obrane Jamesa Mattisa i državnog tajnika Rexa Tillersona. Njegova entuzijastična potpora Saudijcima u njihovoj opasnoj potrazi za osvajanjem Irana, što bi moglo završiti destabilizirajući Saudijska Arabija također ima mogućnost oružanog sukoba između dvije vodeće nuklearne sile planeta.
Veliki problem Saudijaca s malim susjedom
Što je još gore, kreatori politike u Washingtonu nisu primijetili temeljnu grešku u sektaškim terminima u kojima je Saudijska Arabija oblikovala svoje rivalstvo s Iranom: oštri sukob sunita i šiita. Teheran odbija prihvatiti takvu igru. Za razliku od Saudijaca, njeni čelnici stalno ističu zajedničku vjeru svih muslimana. Svake godine, na primjer, Iran obilježava tjedan islamskog jedinstva, praznik koji ima za cilj premostiti jaz između dva rođendana proroka Muhameda, jedan koji prihvaćaju sunitski učenjaci, a drugi šiitski.
Po ovom pitanju, iranski dosje govori sam za sebe. Novcem i oružjem pomogla je palestinskoj skupini Hamas, koja je čisto sunitska jer nema šijita u Pojasu Gaze ili na Zapadnoj obali. Održavala je srdačne odnose s transnacionalnim Muslimanskim bratstvom, islamskim pokretom koji je nastao 1928. godine u pretežno sunitskom Egiptu. Saudijci, nekoć njegov glavni financijski i ideološki oslonac, posvađali su se s vodstvom Bratstva 1991. kada su se usprotivili stacioniranju američkih trupa na saudijskom tlu uoči Prvog zaljevskog rata.
Od tada se Bratstvo odreklo nasilja. U lipnju 2012. njen kandidat, Mohamed Morsi, pobijedio je na prvim slobodnim i poštenim predsjedničkim izborima u egipatskoj povijesti. Njegovo svrgavanje od strane egipatskih generala godinu dana kasnije bilo je aplaudirali od strane Rijada, koji je odmah najavio paket pomoći od 12 milijardi dolara za vojni režim. Nasuprot tome, Teheran je osudio vojni udar protiv narodno izabranog predsjednika.
U ožujku 2014. Saudijska Arabija proglasila je Bratstvo terorističkom organizacijom, nešto što su imale i SAD još nije gotovo (iako je Trumpova administracija uključena u raspravu o toj temi). Neprijateljstvo Rijada prema Bratstvu uglavnom proizlazi iz činjenice da su njegovi sljedbenici antimonarhisti, vjerujući da konačna moć leži u narodu, a ne u dinastiji. Kao rezultat toga, Sunitsko bratstvo ima srdačne odnose s Islamskom Republikom Iran, koja je održala parlamentarne i predsjedničke izbore čak i tijekom osmogodišnjeg rata s Irakom 1980-ih. Na posljednjim predsjedničkim izborima, održanim uoči Trumpova dolaska u Rijad, pobijedio je aktualni umjereni iranski predsjednik Hassan Rouhani, odlučno tukući njegov konzervativni suparnik.
Rijad je nedavno izdao agresivnu popis zahtjeva o Kataru, uključujući zatvaranje utjecajne medijske mreže al-Jazeera sa sjedištem u Dohi, ograničavanje njezinih veza s Iranom samo na trgovinu i povlačenje turskih vojnika iz baze na njegovu teritoriju. Ovaj ultimatum će propasti samo iz ekonomskih razloga. Katar s Iranom dijeli polje prirodnog plina North Dome-South Pars. To je najveće polje te vrste na svijetu. Njegov dio Južnog Parsa, otprilike trećina ukupnog, leži u iranskim teritorijalnim vodama. Ukupne povratne rezerve plina ovog polja ekvivalentne su 230 milijardi barela nafte, odmah iza rezervi konvencionalne nafte Saudijske Arabije. Prihodi od plina i nafte Kataru osiguravaju više od tri petine bruto domaćeg proizvoda (BDP) i većinu prihoda od izvoza. S stanovništvo od 2.4 milijuna, Katar ima BDP po glavi stanovnika od 74,667 dolara, najveći u svijetu. S obzirom na sve ovo, Doha si ne može priuštiti neprijateljstvo prema Teheranu.
Katarski suvereni fond bogatstva, koji djeluje kao Qatar Investment Authority, ima imovinu vrijednu 12 milijardi dolara. Trećina njih uložena je u emirat, ali većina je raštrkana oko svijeta. Posjeduje filmsku produkcijsku tvrtku Miramax sa sjedištem u Santa Monici. To je četvrti najveći investitor u uredski prostor u SAD-u, uglavnom u New Yorku i Los Angelesu. Također posjeduje najvišu zgradu u Londonu, poznate trgovine Harrods i četvrtinu nekretnina u elitnoj londonskoj četvrti Mayfair. Njegov nogometni klub Paris Saint-Germain osvojio je četiri naslova francuskog nogometnog prvaka i najveći je dioničar njemačkog Volkswagen AG-a. Nije ni čudo da, kao odgovor na blokadu Katara koju je predvodila Saudijska Arabija, niti jedan zapadni čelnik, osim Trumpa, nije stao na stranu Rijada, koji je bio zapanjen ovim diplomatskim neuspjehom.
Značajno je da Rijad nije uspio uvjeriti ni susjedne manje monarhije Kuvajt i Oman, članice Vijeća za suradnju u Zaljevu, da slijede njegov primjer u bojkotu Katara. Osim toga, bez obzira što Trump tvitao, Rijad ima problem pojačati pritisak na Dohu zbog ogromne američke vojne prisutnosti u toj zemlji, između ostalog ključnog elementa u Pentagonovoj kampanji protiv ISIS-a.
Formula za katastrofu
U retrospektivi, jasno je da su četiri članice antikatarske osovine požurile u svoju drastičnu akciju bez procjene snaga te male zemlje, uključujući meku moć koju provodi njezina pan-arapska satelitska TV mreža al-Jazeera. Nije iznenađujuće da su njihove vlade zabranile emitiranje i web stranice al-Jazeere i zatvorile njezine urede. Međutim, drugdje u arapskom svijetu to je popularno prodajno mjesto i dalje lako dostupno.
Kao obalna država, Katar ima veliku luku u Perzijskom zaljevu. U roku od tjedan dana nakon bojkota Katara od strane Rijada, tri broda, s 350 tona voća i povrća, trebala su isploviti iz iranske luke Dayyer za Dohu, dok je pet teretnih zrakoplova iz Irana, natovarenih s 450 tona povrća, isplovilo već sletio u glavni grad Katara.
Za sada ništa nije ispalo kako su Saudijci (ili Trump) očekivali. Katar se opire, a turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan jeste glatko odbio da povuče svoje trupe iz emirata, umjesto toga povećavši tamošnju tursku vojnu prisutnost.
Iz svega ovoga proizlazi sveobuhvatna slika: da je impulzivni Donald Trump susreo svog mlađeg kolegu, princa Muhammada bin Salmana, jednako impulzivnog i slijepog čak i za srednjoročne posljedice njegovih agresivnih inicijativa. Osim toga, u autokratskoj monarhiji bez slobode govora, izbora ili predstavničke vlade (i s gnusnim dosjeom o kršenjima ljudskih prava), njemu nedostaju sve kontrole i ravnoteže. Zajednička opsesija princa i predsjednika Iranom, koju niti jedan od njih ne može shvatiti u svojoj složenosti, ima potencijal za stvaranje istinske globalne krize. Ako išta, pritisak na Trumpa u njegovom zamišljenom novom svjetskom poretku samo se povećava kako bi Saudijcima učinio bolje i u velikoj mjeri progurao program promjene režima kada je u pitanju Iran. To je formula za katastrofu nevjerojatnih razmjera.
Dilip Hiro, a TomDispatch redovan, autor je Sveobuhvatni rječnik Bliskog istoka. Njegova posljednja i 36. knjiga je Doba težnji: moć, bogatstvo i sukobi u globalizirajućoj Indiji.
Ovaj se članak prvi put pojavio na TomDispatch.com, web blogu Nation Institutea, koji nudi stalan protok alternativnih izvora, vijesti i mišljenja Toma Engelhardta, dugogodišnjeg urednika u izdavaštvu, suosnivača American Empire Projecta, autora Kraj kulture pobjede, kao iz romana, Posljednji dani izdavaštva, Njegova najnovija knjiga je Vlada u sjeni: nadzor, tajni ratovi i globalna sigurnosna država u svijetu sa samo jednom snagom (Knjige Haymarketa).
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije