Vladimir Putin je vjerojatno najpopularniji ruski čelnik koji je ikada postojao, popevši se oko fenomenalnih 80% nedavno u studenom 2015. u studiji koju je proveo tim američkih istraživača. To ga čini nedvojbeno najpopularnijim svjetskim vođom danas, iako biste pomislili suprotno s obzirom na način na koji ga se rutinski prikazuje i demonizira na Zapadu.
Paradoksalno, glavni razlog Putinove popularnosti u Rusiji isti je razlog zbog kojeg je toliko vrijeđan u SAD-u i Zapadnoj Europi. Sve se svodi na jednostavnu, ali istaknutu činjenicu da, kada je riječ o vodstvu i političkom duhu, Vladimir Putin igra šah, dok njegove kolege u Londonu, Washingtonu i Parizu igraju dame.
Ovo ne znači da se ruskom vođi pripisuju moralne vrline Nelsona Mandele ili humanitarni instinkti Mahatme Gandhija. Ali ni on nije karikatura koju redovito i žestoko opisuju britanski i američki mediji. Putin nije zlikovac iz filma o Bondu, koji sjedi u sablasnom dvorcu negdje u najdubljoj Rusiji planirajući i smišljajući zavjeru za svjetsku dominaciju. Za tu vrstu 'Gospodara svemira' malarkije morate se odvesti u Bijelu kuću u Washingtonu ili možda u sjedište CIA-e u Langleyju u Virginiji. Ne, ruski predsjednik je čovjek koji poznaje svog neprijatelja bolje nego oni sami sebe, i koji razumije i upija istinu u izjavu bivšeg sovjetskog vođe Nikite Hruščova da: "Ako živite među vukovima, morate se ponašati kao vuk."
Ono što oni zapadni ideolozi i članovi liberalnog komentatorstva koji su se postrojili da ga napadnu u svojim novinskim stupcima propuštaju cijeniti, a da ne spominjemo vojsku autora koji su izbacili knjige oslikavajući Putina kao Džingis-kana posljednjih dana , duboki su ožiljci koje je na ruskoj psihi ostavilo izlaganje zemlje slobodi i demokraciji zapadnog stila nakon raspada Sovjetskog Saveza 1990-ih.
Kanadska novinarka i spisateljica Naomi Klein izlaže to forenzičkim detaljima u svom radu bez premca, Doktrina šoka (Pingvin, 2007.). Utjecaj šok terapije slobodnog tržišta na Rusiju pod predsjedavanjem Borisa Jeljcina, Klein ovako opisuje: “U nedostatku velike gladi, kuge ili bitke, nikada nije toliko mnogo izgubilo u tako kratkom vremenu. Do 1998. više od 80 posto ruskih farmi je bankrotiralo, a otprilike sedamdeset tisuća državnih tvornica je zatvoreno, stvarajući epidemiju nezaposlenosti. Godine 1989., prije šok terapije, 2 milijuna ljudi u Ruskoj Federaciji živjelo je u siromaštvu, s manje od 4 dolara dnevno. U vrijeme kada su šok terapeuti davali svoj 'gorki lijek' sredinom devedesetih, 74 milijuna Rusa živjelo je ispod granice siromaštva, prema podacima Svjetske banke.”
Klein također otkriva da se do 1994. stopa samoubojstava u Rusiji udvostručila, a nasilni zločini četiri puta.
Uzevši u obzir razaranje ruskog gospodarstva i društva od strane zapadnih gurua slobodnog tržišta i njihovih ruskih učenika tijekom tog groznog razdoblja, oporavak zemlje do točke u kojoj je sada sposobna osporiti i oduprijeti se unipolarnosti predvođenoj Washingtonom, gdje je prije postojala bez nadzora, je računati kao zapanjujuće postignuće.
Putin je došao na vlast u Rusiji zahvaljujući svojoj ulozi u nasilnom gušenju čečenskog ustanka, koji je započeo usred kaosa nakon raspada Sovjetskog Saveza. Bio je to brutalan i krvav sukob u kojem su nedvojbeno počinjena zvjerstva, kao i u svakom sukobu, sve dok ustanak konačno nije ugušen i Moskva nije vraćena pod vlast. Bivši časnik KGB-a bacio se u središte pozornosti kao ključni član tima Borisa Jeljcina, smatran sigurnim parom ruku, što ga je izbacilo na političku pozornicu i njegov prvi mandat na mjestu predsjednika 2000. godine nakon Jeljcinove smrti.
Od tada je Putin radio na obnovi ruske ekonomije zajedno s njezinim osjećajem nacionalnog ponosa i prestiža na svjetskoj pozornici. Gubitak tog ugleda kao rezultat raspada sovjetske ere imao je kataklizmički učinak na društvenu koheziju u zemlji koja se dugo ponosila svojim postignućima, posebice svojom ulogom u pobjedi nad nacistima u Drugom svjetskom ratu.
Novi ruski predsjednik zaslužan je za vraćanje zemlje u prijašnji status poštovane sile koju Zapad ne može i neće maltretirati. Pokušaj da se Gruzija iskoristi kao mačja šapa 2008. brzo je riješen, kao i nedavni pokušaj da se isto učini s Ukrajinom. Sve te gluposti o Putinovim ekspanzionističkim ciljevima pokušaj su bacanja dimne zavjese na vlastiti ekspanzionistički program Zapada u istočnoj Europi s ciljem bacanja sanitarni kordon oko Rusije u potrazi za planom hladnog rata.
Trenutna uloga Rusije koja mijenja igru na Bliskom istoku, zajedno s bijesnim gospodarskim rastom i rastućim utjecajem Kine, dokaz je da se dani unipolarnosti i neosporne hegemonije Zapada bliže kraju. Ovo više od bilo kojeg drugog čimbenika leži u korijenu iracionalne rusofobije koja se tako strastveno širi na Zapadu.
Najmnogoljudnija država u Europi nije i nikada neće biti zapadna kolonija ili polukolonija. Za ljude koji trenutačno ne mogu zamisliti bilo kakav odnos s Rusijom osim kao sa smrtonosnim ili poraženim neprijateljem, što prije prihvate ovu stvarnost, prije će se uspostaviti stabilnost na mjestima poput Istočne Europe i Bliskog istoka.
Iako Vladimir Putin i njegova vlada nisu izvan svake kritike – zapravo, daleko od toga – njihova nedjela blijede u usporedbi s dosjeom zapadnih vlada u uništavanju jedne zemlje za drugom u srednji Istok, predsjedavajući globalnom ekonomijom koja je posijala samo bijedu i očaj za milijune, u zemlji i inozemstvu, dovodeći u tom procesu do normalizacije krize i kaosa.
Njihova bi djela, kako reče čovjek, posramila sve đavole u paklu.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije
1 Komentar
Ovo je trebalo reći.