Izvor: Jutarnja zvijezda
Comite Ciudadano (Građanski odbor), desničarska koalicija predvođena bolivijskim bivšim potpredsjednikom Carlosom Mesom i Luisom Fernandom Camachoom, multimilijunašem poduzetnikom, koji vodi ekstremno desničarsku skupinu za pritisak Comite Civico (Građanski odbor) Santa Cruz, zajedno su pokrenuli brutalni val nasilja u mnogim dijelovima zemlje s izričitim ciljem svrgavanja demokratski izabranog predsjednika Eva Moralesa.
Nasilje provode plaćeni, naoružani razbojnici čija su glavna meta javne zgrade, organizacije povezane s vladom (sindikati, zadruge, siromašne zajednice i četvrti za koje se sumnja da su pro-Moralesovi bastioni, društvene radio postaje i slično) , pojedinci povezani s vladom (ministri, gradonačelnici itd.), a posebno osobe autohtonog podrijetla koje su izdržale najveći teret svog rasizma. Najviše su ciljali na autohtone žene.
Ovo je rekonstrukcija rasističkog vala nasilja pokrenutog 2008., usmjerenog i na svrgavanje demokratski izabranog Moralesa i na podjelu države na dva dijela, nastojeći uspostaviti neautohtonu zemlju u istočnoj regiji teritorija, točno tamo gdje je nalaze se bogata nalazišta plina i nafte.
U to je vrijeme američki veleposlanik Phillip Goldberg imao središnju ulogu u operaciji. SAD, kao i s naftom u Venezueli, nije odustao od toga da se dočepa tog bogatstva, uz dodatni poticaj da Bolivija ima najveća nalazišta litija na svijetu.
Ono što je dovelo do toga bio je izborni poraz koji je bolivijska desnica pretrpjela na nacionalnim izborima 20. listopada 2019. Rezultati su dali pobjedu Moralesovom Pokretu za socijalizam (MAS) sa 47.08 posto, protiv Carlosa Mese s 36.51 posto i još jednog kandidata koji je dobio 8.78 posto. Dodatno, MAS je osvojio apsolutnu većinu iu Kongresu iu Senatu. Desničarska oporba odbila je priznati rezultate i, na tipičan latinoamerički desničarski način, navela prijevaru.
Izbori u Boliviji su potpuno ručni. Tako je desnica iskoristila uobičajenu odgodu izbora u Boliviji kako bi dala konačne rezultate, zbog vremena koje je potrebno da se glasovi većinom domorodačkih, ruralnih područja prebroje i da se njihov rezultat pošalje u La Paz na agregaciju glasova od strane Vrhovnog Izborni sud (TSE), kao dokaz prljave igre.
Desnica je pokrenula opojnu medijsku kampanju (uz punu podršku svjetskih korporativnih medija) da je prijevara počinjena.
Tada je ofenziva državnog udara počela ozbiljno i do 22. listopada desničarski nasilnici su divljali i, među ostalim barbarstvom, zapalili tri izborna ureda diljem Bolivije tvrdeći da su "namještani glasova".
ofenziva državnog udara započela je ozbiljno i do 22. listopada desničarski nasilnici su divljali i, među ostalim barbarstvom, zapalili tri izborna ureda diljem Bolivije tvrdeći da su "namještani glasova".
Njihovo nasilje masovno se pojačalo kada je TSE objavio Moralesovu pobjedu na temelju ustavnog načela da ako bilo koji predsjednički kandidat dobije više od 40 posto i najmanje 10 bodova više od drugoplasiranog, nema potrebe za drugim krugom.
Kako bi smirio napetu situaciju, Morales je zatražio od TSE-a da pozove Organizaciju američkih država (OAS) da provede reviziju izbora. Mesa, Camacho i njihovi sljedbenici su to izravno odbacili i umjesto toga zahtijevali nove izbore i ostavku Moralesa, dok su nastavili tjerati rasističke siledžije da provode nacionalni lov na vještice protiv pristaša MAS-a.
Društveni mediji puni su užasnih slika rasističkog nasilja nad starosjedilačkim ženama i muškarcima, poput slučaja MAS-ove gradonačelnice Vinta u Cochabambi, Patricie Arce, koju su priveli nasilnici koji su joj obrijali kosu, polili je crvenom bojom ( boja desnice u Boliviji), natjerao ju je da bosa hoda gradom, klekne pokraj njega i traži oprost jer je podržavala Moralesovu vladu.
Ona je, hrabro, odbila ispričati se, ostala je pri svom i na kraju su je spasile snage reda i zakona. U međuvremenu su drugi naoružani rasistički nasilnici zapalili vijećnicu Vinto.
Slično tome, gradsku vijećnicu u Oruru također su zapalili oporbeni nasilnici, kao i kuću Victora Huga Vasqueza, guvernera Orura, a ista je sudbina zadesila i kuću Estebana Urquiza, MAS guvernera Sucrea u Chuquisaci.
Osim toga, Victor Borda, predsjednik bolivijskog Kongresa, podnio je ostavku na svoju dužnost, pa čak i na mjesto zastupnika jer su mu naoružani oporbenjaci u gradu Potosi oteli brata.
Podnio je ostavku kako bi sačuvao bratov život i doprinio miru u zemlji. Riječ je o tehnici koja je korištena protiv drugih istaknutih članova MAS-a, pa stoga i brojne ostavke, predstavljene kao kriza unutar MAS-a. Čak i desničarski mediji u Boliviji izvještavaju o ovoj metodi.
U drugom rasističkom bijesu, zapaljena je i kuća Esther Morales Ayme, sestre Eva Moralesa, u gradu Oruro.
Desničarske rulje nasilno su okupirale prostorije Bolivia TV i Nueva Patria Radio, oba provladina medija, odakle su nasilno istjerali sve radnike. Niti šaputanja iz korporativnih medija o ovom očitom napadu na slobodu tiska.
U drugom činu agresije, desničarski prosvjednici uzeli su Josea Aramaya, direktora radio postaje Seljačke konfederacije, za taoca nakon što su okupirali prostorije Konfederacije. Bio je brutaliziran i vezan za drvo na ulici.
Val nasilja gotovo je identičan pokušajima puča pod vodstvom SAD-a i nasilju ekstremne desnice pokrenutom u Venezueli 2014. i 2017. — i u Nikaragvi 2018.
Val nasilja gotovo je identičan pokušajima puča pod vodstvom SAD-a i nasilju ekstremne desnice pokrenutom u Venezueli 2014. i 2017. — i u Nikaragvi 2018.
Ono što je nasilnicima olakšalo slobodno i nekažnjeno djelovanje jest to što su važni dijelovi policije, u naizgled koordiniranoj akciji, postavili niz ekonomskih zahtjeva (izjednačavanje plaća s razinom oružanih snaga), povukli se u svoje vojarne, a civilno stanovništvo prepustili na milost i nemilost rasističkim nasilnicima koji su divljali. Zajednice i Moralesovi pristaše organizirali su vlastitu obranu i tako povećali napetost.
Većina najgorih bijesa pažljivo je izostavljena od strane svjetskih korporativnih medija koji krizu predstavljaju kao pobunu protiv Moralesove vlade za obranu demokracije, što je daleko od stvarnosti na terenu.
Vlada ga je ispravno okarakterizirala kao pokušaj državnog udara koji je predvodilo desno krilo zemlje s rasističkim i fašističkim nasilnicima koji su provodili bezobzirno nasilje s jedinim ciljem svrgavanja Moralesa.
Vlada ga je ispravno okarakterizirala kao pokušaj državnog udara koji je predvodilo desno krilo zemlje s rasističkim i fašističkim nasilnicima koji su provodili bezobzirno nasilje s jedinim ciljem svrgavanja Moralesa.
Dana 10. studenog Morales je pozvao na nove izbore s potpuno obnovljenim TSE-om s ciljem okončanja rasističkog nasilja i pozvao oporbu na dijalog.
Međutim, Carlos Mesa je u javnoj izjavi rekao da i Morales i njegov potpredsjednik, Alvaro Garcia Linera, ne mogu nastaviti na svojim pozicijama i moraju podnijeti ostavke - niti mogu biti kandidati na novim izborima.
Također je ohrabrio oporbu da nastavi i intenzivira pritisak na ulicama koji je već nanio toliko boli - prvenstveno domorodačkoj većini - i doveo naciju na rub građanskog rata.
Ovo je bio pravi plan igre. Još od 2008. bolivijska demokracija nije bila toliko ugrožena. Tada je vrhovni zapovjednik vojske pozvao Moralesa da podnese ostavku. Sada su Morales i potpredsjednik Alvaro Garcia Linera izašli na TV i podnijeli svoje ostavke, nastojeći uspostaviti mir. Državni udar je izvršen.
Pozivamo britanski radnički pokret da osudi desničarski puč i podrži demokraciju u Boliviji i Moralesov poziv na nove izbore kao demokratsko i mirno sredstvo za rješavanje krize u koju je puč bacio zemlju. Nema više Pinocheta u Latinskoj Americi!
Francisco Dominguez je čileanski akademik i aktivist Francisco Dominguez.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije