“ANZACI SE PONOVO VRAĆAJU” bio je naslov na naslovnici Jerusalema 13. veljače 1940. Reputacija ANZAC-a po hrabrosti i odvažnosti bila je legendarna nakon njihove pobjede kod Beershebe 1917. To je bila Palestinska kampanja u kojoj je 4. brigada lakih konja jurišala na ništa ne sluteće Turke. Bila je to bitka koja je preokrenula tok te kampanje i dovela do kasnijeg kraja osmanske vladavine u Palestini. Palestinska pošta
Tijekom Drugog svjetskog rata, Palestina je bila pod britanskim mandatom, a australski i novozelandski vojnici su se vratili pomažući britanskoj vojsci da spriječi Nijemce da dođu do Jeruzalema. Borili su se uz nekoliko palestinskih brigada uvrštenih u britansku vojsku pod Palestinskom pukovnijom. Ta se odlučujuća ofenziva dogodila 1942. kod El Alameina u Egiptu, što je bila prva saveznička kopnena pobjeda u ratu.
Tragično, više od 2,000 ANZACS-a iz obje kampanje nikada više neće vidjeti Australiju ili Novi Zeland. Nad 600 leži u nepoznatim grobovima s muslimanskim i kršćanskim Arapima koji su također poginuli pokušavajući poraziti njemačku vojsku. Ostali ANZACI pokopani su na ratnim grobljima diljem Palestine, od kojih se dva mogu pronaći u Gazi – jedno je lijepo njegovano u palestinskom gradu Deir El-Balahu, a drugo u gradu Gazi. Ratno groblje Commonwealtha Beersheba ima grobove oko 175 australskih vojnika i nalazi se na rubu današnjeg prostranog trgovačkog grada koji je Izrael preimenovao u Be'er Sheva. Naši vojnici su to znali kao Beershebu s većinom palestinskim stanovništvom.
New York Times od 1. studenog 1917. opisao je Beershebu kao "drevni palestinski grad, koji ima veliku stratešku vrijednost", a tijekom britanskog mandata ostao je administrativno središte koje je pružalo posao i usluge za oko 4,000 Palestinaca koji su živjeli na tom području. Sljedeći put Beersheba je postala bojno polje 1948. godine, kada je vojska novostvorenog Izraela zauzela grad i terorizirala njegove palestinske stanovnike da pobjegnu. Prema Planu podjele UN-a iz 1947. nikada nije namjeravao postati dijelom Izraela, ali kao ni u drugim dijelovima Palestine, Palestincima nikada nije bilo dopušteno da se vrate svojim domovima.
Nedavno, u nastojanju da se australska Palestinska kampanja poveže s Izraelom, Zaklada Pratt u Australiji, koja uvelike doprinosi izraelskim ciljevima, naručila je kip za novi tematski park koji je postavila u spomen na australske vojnike u Beershebi. U izjavi našeg ministra za pitanja veterana, Alana Griffina, stoji da je "Park australskog vojnika" bio dar ljudima Be'er Sheve, ali godinama su Izraelci koji tamo žive bili neupućeni u značaj mjesta i namjerno su zanemarivali svoje nasljeđe. Ranije ove godine, australska je vlada bila prisiljena narediti istragu nakon što je otkriveno da su dragocjeni izvori vode, za koje su se australski vojnici tako hrabro borili da ih osiguraju, u šokantnom stanju lošeg stanja i gotovo smetlište.
Od tada je prošla sramota izraelskih dužnosnika zbog zanemarivanja ovog povijesnog mjesta. Kip je otkriven u Beershebi 28. travnja u znak sjećanja na ono što mnogi smatraju najznačajnijom pobjedom u australskoj vojnoj povijesti, a australski generalni guverner bio je u Izraelu – prvi put za šefa naše države – zajedno s drugim međunarodnim dostojanstvenicima na svečanosti. Zanimljivo je da je prvi židovski generalni guverner Australije Sir Isaac Isaacs snažno doveo u pitanje legitimnost cionizma (osnivačke ideologije Izraela) opisujući ga kao “monstruozan povijesni zločin i prokletstvo”. Nije doživio državu Izrael, ali malo je vjerojatno da bi se povezao s njom, posebno u svjetlu njezinih podlih djela u posljednjih 60 godina.
Gaza je posebno patio zbog Izraela. Podvrgnuti već dvije godine sve oštrijoj opsadi, 1.5 milijuna izgladnjelih Palestinaca jedva je 50 km udaljeno od komemoracija u Beershebi. Njihova ekstremna humanitarna potreba vapi za pažnjom. Ne treba ih ignorirati, kao ni njihovu povijest. Neke od najžešćih borbi odvijale su se u Gazi tijekom Palestinske kampanje kada su se ANZACS i palestinski vojnici borili protiv Turaka kako bi oslobodili Palestinu od osmanske vladavine. Sada su Palestinci zarobljenici Izraela – ne samo u Gazi, već i na Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu. Generalni guverner trebao je odati počast pripadnicima ANZACS-a koji počivaju u grobovima u Gazi, ali malo je vjerojatno da bi mu Izrael u svakom slučaju dao dozvolu za slobodan prolaz.
Činilo bi se da je veza ANZAC-a i Izraela o kojoj se toliko govorilo više bila lažiranje povijesti nego njezino poštovanje. Dok bi većina Australaca vidjela kip i park palih ANZACS-ovaca kao počast svojim vojnicima koji su se borili i umirali za kralja i domovinu, urednik Dan Goldberg Rhapsodyja, dvomjesečni dodatak u The Australian Jewish News to vidi kao "trajni spomenik onima koji su poginuli u borbi za židovsku državu”. Ovo je uznemirujuća i povijesno netočna primjedba, budući da se bitka za Beershebu dogodila 31 godinu prije nego što je država Izrael uopće nastala ili stvorena u Palestini što se toga tiče.
Zapravo, Balfourova deklaracija iz 1917., kojom se tražila britanska potpora za židovsku domovinu u Palestini, još je bila predmet rasprava u britanskom ratnom kabinetu kada je Beersheba zarobljena. Sljedećih desetljeća, Britanci su poricali da je židovska država bila namijenjena - samo "nacionalni dom" - i inzistirali su da se unese klauzula koja kaže da se "neće učiniti ništa što bi moglo prejudicirati građanska i vjerska prava postojećih ne-Židova zajednice u Palestini”, što je samo po sebi bilo uvredljivo za Palestince koji su činili 92 posto stanovništva.
Tek 1947. zemlje članice Ujedinjenih naroda, među kojima je bila i Australija, neravnomjerno su podijelile Palestinu potezom pera i stvorile Izrael bez konzultacija s Palestincima koji su živjeli bogatim i produktivnim životom u gradovima, mjestima i selima pod Osmanlije i kasnije Britanci. Ovaj tjedan Palestinci su mogli samo u očaju gledati kako se održavaju sjećanja i kako je povijesna veza između Australije i Palestine uzurpirana od strane države koja nije postojala kada su se australski vojnici tamo borili za Britansko Carstvo.
Ratni spomenici posvuda prikazuju Palestinu uklesanu u kamenu. Grobovi u Gazi odaju počast našim vojnicima. Ali još više govore 4 milijuna Palestinaca koji žive u toj zemlji pod izraelskom brutalnom okupacijom i opsadom i 7.2 milijuna izbjeglica koji čekaju na povratak kući. Neće zaboraviti. Bit će potrebno više od generalnih guvernera i statua da se izbriše povijest i sjećanja na vezu ANZAC-a i Palestine, kao što bi Izrael mogao pokušati.
Sonja Karkar je osnivačica i predsjednica Žene za Palestinu i jedna od osnivačica i suosnivačica Australki za Palestinu u Melbourneu, Australija.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije