Korištenje električnih romobila ističe izrabljivanje radnika pod kapitalizmom nije ništa novo. U skladu s tim, sofisticirani sustav od iskorištavanje postoji u Amazonu. Javlja se gotovo globalno čak i u tzv zemlja s visokim plaćama poput Njemačke.
Ipak, radnici u korporaciji sa super niskim plaćama i visokim radnim pritiskom – Amazonu, vjeruju, “mi smo ljudi, a ne strojevi”, trenutno, Amazonje vanjski izvođač dostavljači - pozvao podređeni – moraju distribuirati oko 270 Amazonovih paketa dnevno.
To podređeni prisiljeni su raditi za Amazon kooperanata koji su skloni zanemarivanju prava zaposlenika. Drugim riječima, kroz sustav podugovaranja, Amazon je (tehnički) outsourcing Njemački zakoni o radu.
Ipak, tim vanjskim, neizravnim ili polu-Amazonovim radnicima njihovi su šefovi Amazona rekli, “Ako imate problema sa šefom, nazovite nas!” Šefovi se mogu čuti kako ponavljaju – praznu – frazu.
A kako bi to potaknuo, sindikalni predstavnik Rudolf Rocker dijeli letak kroz prozore dostavnih kombija koji čekaju na vratima distribucijskog centra Amazon odmah iza Glavni grad Njemačke, Berlin.
Obično nema vremena za više od jedne kratke razmjene i Rocker mora biti brz, jer Amazon ograničava vrijeme dopuštenog boravka u prostorijama tvrtke pod nazivom “Verteilzentrum Hoppegarten".
Rudolf Rocker radi u Faire Mobilität. To je savjetodavna služba za radnike koju vodi najviše tijelo njemačkog sindikata, DGB. Budući da su mnogi vozači radnici migranti, Rocker i njegovi kolege imaju letke na deset različitih jezika. Rocker's Fair Mobility letak kaže želite objaviti svoju liniju za pomoć. Možemo pomoći vozačima Amazona s problemima radnog prava.
Amazon je u narodu poznat po tzv Crni petak vikend rasprodaja. Tada Amazon vodi veliku bitku za popuste krajem studenog i kada dugo oglašavana predbožićna rasprodaja maloprodaje – masovni konzumerizam je na steroidi.
Moglo bi se ovo očekivati Pokreće Amazon potrošačka histerija javlja se samo u SAD-u, ali je stigla i do Njemačke. Zapravo i jest u svijetu – s mogućim izuzetkom Kube i Sjeverne Koreje, možda.
U Njemačkoj i za poluzaposlenike Amazona, vozače – većinu muškaraca, ali i neke žene – ovo je najstresnije doba godine.
Broj paketa koji se moraju prenijeti po smjeni raste, dok je pritisak da se paketi dostave na vrijeme sve veći. Mladić iz Albanije koji je samo radio u Amazon dva mjeseca kaže, posao je težak. Često ima teške pakete koje nosi niz stepenice bezbroj puta, a također je prisiljen puno žuriti.
Kao i većina polu-Amazonovih radnika, on je potpuno iscrpljen nakon njegove smjene. Što je još gore, pravila rada u Amazonu prilično su nerazumljiva. Jednom je rekao svom šefu da je bolestan, ali je šef jednostavno rekao: “svakako morate doći”. Nije znao što će se dogoditi ako se ne pridržava, pa je došao na posao unatoč tome što mu je bilo loše.
U međuvremenu, albanski radnik sa zanimanjem sluša što mu Rudolf Rocker govori o svojima radna prava. Ipak, može se vidjeti i zbunjenost među radnici Amazona. Ono što nauče zvuči potpuno drugačije od onoga što njihova Amazonka i subbie kažu im šefovi.
Općenito, većina outsourced Amazon vozači ne govore njemački materinji jezik. Drugima bi jednostavno bilo draže Oscar Wilde'S "život je prekratak za naučiti njemački".
Za mnoge od njih jest njihov prvi posao i prvi put kada su ušli u Njemačko tržište rada. Na to, sindikalne Poštena mobilnost nudi vitalne savjete o radnom pravu. I to radi na raznim jezicima. Projekt educira zaposlenike o njihovim radnim pravima i pomaže radnicima da razumiju kako ih korporacije krše Njemački zakon o radu.
Pomaže radnicima, na primjer, ako tijekom vremena nije plaćena ni njemačka minimalna plaća se krši. Osim dostavljača (Amazon i sl.), radnika u građevinarstvu, u mesnoj industriji, sezonskih radnika u poljoprivredi također su u fokusu Fair Mobility.
Povratak na Amazon's depot, većina vozača voli otvoriti prozor kombija kad vidi Rockera i njegove kolege u svijetlim i sjajnim sindikalnim prslucima. Ipak, samo neki odmahuju Rockeru i njegovim ljudima. Nemaju vremena i moraju brzo krenuti dalje.
Na usponu ima mnogo kombija koji moraju čekati dok im se ne dopusti da voze na Amazon mjesto koje treba učitati. Tako imaju vremena za kratki razgovor.
Mnogi svoje radne uvjete doživljavaju na neki način vješala humor. Rudolf Rocker sa svojom dugom kosom svezanom često se šali s vozačima Amazona na njemačkom, engleskom i poljskom. Iznova i iznova možete čuti njegov glasan smijeh.
Udaljenost od skladišta Amazona koje se nalazi na periferiji Berlina do poljske granice je gotovo 100 kilometara. Neki od vozača svaki dan putuju iz Poljske i natrag nakon smjene. Kada Rocker pita vozače za koju tvrtku rade, gotovo svaki put dobije drugačiji odgovor.
Vozači nisu direktno zaposlen od strane Amazon. Rade za kooperante. Uglavnom je riječ o malim logističkim tvrtkama, često s tek šačicom zaposlenih. Sustav podugovaranja daje pravni i vizualni dojam da ne rade za monopolist Amazon.
Ipak, u ekonomskom smislu, jesu. Ovise o Amazonu. Ukratko, podugovaranje je “eksploatacija prema dizajnu”, kako su to nazvale jedne njemačke novine. Ovo je istina raison d'être sustava podugovaranja. Što je još gore, podzaposlenici i radnici su prisiljeni natjecati se jedni s drugima dok su, u isto vrijeme, ovisni o jedan monopolist: Amazon.
Ono što dodatno povećava radni pritisak je činjenica da mnogi kombiji koji čekaju u redu ispred Amazonje ulaz, su rent-a-cars. Ovi kombiji su dakle, bez Amazon logotip niti logotip vlastite (podizvođačke) tvrtke. A iznajmljivanje ovih kombija za dostavu povećava troškove ionako sve manjim plaćama podposlovnika.
Ovaj namjerno projektirani sustav podugovaranja daje Amazon korporativnu moć prebacivanja gotovo svih odgovornosti s Amazona. To je glavna postavka (čitaj: prijevara) za, ne samo korporativno Uber-iskorištavanje, već menadžerski despotizam. Amazon može besplatno igrati subbie protiv drugoga. Čista je raj za reakcionarno-neoliberalne teorija racionalnog izbora.
Iz razgovora s Amazonovim pomoćnim vozačima kraj vrata automobila, postaje jasno da se radni uvjeti razlikuju od podizvođača do podizvođača:
- ne postoje jedinstvena pravila o plaće i tzv. doplate;
- o evidentiranju (čitaj: i „ne” evidentiranju) radnog vremena;
- o rješavanju bolovanja, praznika i godišnjeg odmora;
- prekovremeni rad: koji se ponekad plaća, a ponekad ne; i,
- o tome kako se računa radno vrijeme, ako uopće.
Mnogi kooperanti održavali bi kratke poslovne sastanke sa svojim vozačima na parkiralištima u okolici Amazon stranice na početku radnog dana. Ali – “službeno” – stvarna smjena zaposlenika počinje tek kada su njihovi automobili natovareni paketima.
Da Amazon stvarno želi znati što kooperanti rade, morali bi kontaktirati samo vozače. Još, Amazon ne čini se zainteresiranim za kontaktiranje Subbies.
Amazon bi mogao imati sve informacije koje žele. Ali Amazon čini se da ne želi ništa promijeniti. U međuvremenu, radnici trpe dobit su napravljeni. Radnici ponavljaju istu priču. Ako netko uzvrati ili se otkriju kršenja, podizvođačka tvrtka jednostavno se zatvara i ponovno se pojavljuje pod novim imenom, ubrzo nakon toga.
Amazon ne mari puno za sve to. Ipak, korporativni glasnogovornik Amazona napominje da njegovi radni aranžmani postavljaju tzv "Velika potražnja" na podizvođače. Amazon također tvrdi da redovito provjerava dostavu "partneri" kako bi bili sigurni da su u skladu s važećim zakonima i njihovim politikama te da poduzmu mjere ako nisu.
Eufemistički nazvan "partneri” su oni koji se igraju jedni protiv drugih u nastojanju da se smanje troškovi – za Amazon, naravno. Ponekad, konkurencija radi prekrasno – za monopolista.
U međuvremenu, Amazonova izjava u biti potvrđuje prebacivanje odgovornosti na druge. U ekonomskom smislu, Amazonova dostava paketa prebacuje se na druge. Pojednostavljeno rečeno, ovi subbies su samo eksternost do Amazona.
Osim toga, Amazon sklon šutjeti. Ne otkriva koliko je slučajeva kršenja "pravila rada". Sustav je postavljen tako da su to prekršaji of za podizvođače – ne Amazonkršenja. Naravno, postoji "vruća linija" vozača koja AmazonPodugovoreni dostavljači mogu kontaktirati – anonimno – u slučaju problema.
Službeno, Amazon je obećao da će istražiti svaki slučaj i razjasniti eventualne probleme s odgovornim poslodavcem. Ovo također potvrđuje stav Amazona prema njegovoj usluzi dostave paketa.
Bilo kojeg dana tijekom prosinca 2023. i dobra dva tjedna nakon što je započela sindikalna kampanja Fair Mobility, atmosfera na vratima Amazona distribucijski centar postalo znatno gore.
Jednog jutra tijekom prosinca 2023. u regiji gdje se nalazi Amazonovo skladište bila je jaka snježna oluja. Kao posljedica toga, u ranim jutarnjim i večernjim satima, cesta do Amazonovog skladišta postala je opasna za dostavna vozila. One Amazonove pomoćni vozači koji je stigao do skladišta izgledao je zabrinuto i iscrpljeno.
Ipak, radnici to kažu Amazon nije briga kakvo je vrijeme. I to Amazon nije briga ako radnici dožive nesreću. Što je još gore, budući da su dostavna vozila svaki dan pretrpana Amazonovim paketima; ovim vozačima posao se oduži do kasno u večer.
Kao posljedica toga, ti se vozači suočavaju s kupcima koji više ne otvaraju vrata vozačima kad padne mrak. Ali, prema Amazon sustav, vozači su prisiljeni isporučiti Amazonpakete bez obzira jer se nitko ne smije vratiti s neisporučenim paketima.
Jutro snježne oluje bilo je samo devetnaest dana udaljeno od Božića – vrhunca Amazonove sezone. Nakon Božića nema popuštanja jer počinju poslovi s 'povratima'. Za to vrijeme svaki Amazonov potplatnik mora dostaviti 270 paketa – dnevno – tijekom tjedana prije Božića.
Radnici koji pričaju te priče žele ostati anonimni iz straha za svoje poslodavci: subbies i Amazon. Toliko o tome sloboda govora pod kapitalizam.
Nije iznenađujuće da radnici nikada nisu čuli za bilo kakvu pritužbu upućenu "vrućoj liniji" Amazonspomenuo je korporativni glasnogovornik. U međuvremenu, kombiji u takozvanim valovima ulaze u prostorije Amazonove tvrtke. To se radi s vremenskom odgodom jer se svi ovi kombiji ne mogu ukrcati odjednom. Jednom u Amazonu, vozači imaju točno 15 minuta da napune svoje kombije unaprijed sortiranim paketima.
Nakon dostave koriste dvije aplikacije: jednu koja postavlja rutu i drugu koja monitori (čitati: kontrole) njihove ponašanje u vožnji. Za svaku smjenu predviđena je pauza od pola sata. Aplikacija za rutu nije upotrebljiva za to vrijeme. Ipak, nemoguće je napraviti sva zaustavljanja ako vozač napravi pauzu od pola sata. Dakle, vozači koriste trik:
fotografiraju pogled na aplikaciju rute svojim privatnim mobitelom ili zapisuju adrese sljedećih stanica, kako bi mogli nastaviti isporuku, čak i ako je aplikacija blokirana tijekom pauze.
Mnogi radnici kažu da često rade između jedanaest i dvanaest sati u ovo užurbano doba godine. Subbies moraju raditi dok ne isporuče sve pakete.
Danas sve više ljudi iz Rumunjske i Bugarske radi u Njemačkoj za Amazon. Ovi rumunjski i bugarski podvoznici nikada se ne žale, a prema njemačkom vozaču dostavljača, skloni su udovoljavati zahtjevima njihovi šefovi.
Izvan svega toga, Amazon zapravo ga nije briga što se točno događa s paketima, ostavlja li ih vozač u hodniku, kod susjeda ili na kućnom pragu. Glavno da je kombi prazan kad se vozač vrati. No, ako jedan od paketa nestane, šteta će se oduzeti od plaće vozača – neovisno o tome je li ostala plaća ili ne, ako uopće ostane za vozač. To je čisto kapitalizam.
Ljudi u sindikatu Faire Mobilität upoznati su sa slučajevima novčanih potraživanja njihovih šefova od pojedinih vozača. Nema iznenađenja, Amazon tvrdi da se to stvarno događa. Ali to je učinjeno da nema negativnih posljedica za vozače kada vraćaju pakete.
Korporacijski sustav podugovaranja radi za Amazon. Međutim, čini se da ne djeluje za vozače koji zapravo dostavlja pakete.
Amazon tvrdi da bi se paketi mogli vratiti u Amazonov centar za dostavu, nakon čega će se drugi dan pokušati isporučiti. U slučaju “dokazano loše ponašanje”, (ono što Amazon eufemistički naziva) "suradnja" s podizvođačem ili vozačem bit će prekinuta. Riječ "suradnja" kamuflira izravnu ovisnost kooperanata o Amazonu.
Osim toga, Amazon čak vjeruje da je sve ovo, na što kaže, u interesu sigurnosti naših kupaca, naših zaposlenika, pa i društva. Ovo je izvanredan primjer korporativni odnos s javnošću, odnosno propaganda.
Za mnoge Amazonovi podređeni, njihov posao je njihov život. To je vožnja za Amazon, odlazak kući, tuširanje, spavanje, ponavljam – nema ničeg drugog. To kaže drugi radnik u prethodnom mjesecu uopće nije dobio plaću. Imao je nesreću jer je bio pod velikim stresom zbog Amazonovog radnog pritiska. Stoga je morao platiti štetu. Dva tjedna ranije Rudolf Rocker čuo je sličnu priču.
Činjenica da vozači sami moraju platiti štetu pravilo je kod mnogih Amazonovih podizvođača. Isto se odnosi na kazne, novčane kazne i kazne ako su vozači zaustavljeni ili uhvaćeni u prekoračenju brzine zbog radnog pritiska. Puno Amazonovi podređeni su očajni. Jedan vozač kaže,
mi smo ljudi, a ne strojevi.
Kažu to i radnici žele raditi, ali ne mogu tako raditi i da se od toga razboljevaju. Amazonov radni pritisak će ih ubiti. Jedan radnik priznaje da su do prije tri-četiri godine uvjeti bili malo bolji.
A danas, sa sve više i više ljudi iz Rumunjske i Bugarske koji rade kao podzaposlenici za Amazon, stara i provjerena metoda igranja jednog radnika protiv drugog je jaka.
U stvari, Amazon a podizvođači su relativno privlačni poslodavci za ljude koji su prethodno radili u npr. Njemačka mesna industrija. Plaće po satu često su malo veće od zakonske minimalne plaće. Rad u hladnjačama mesne industrije je fizički i psihički stresniji.
Ako radnici znaju nešto njemački ili engleski, prijavljuju se u skladištima Amazona, a ako imaju vozačku dozvolu, rade kao vozači kod jednog od Amazonovih kooperanata.
Naposljetku, postoje i načini na koje političari mogu pomoći zaposlenicima u njemačkom sektoru s niskim plaćama da se ne natjeraju jedni na druge. Jedna od tih opcija bila bi zabrana podizvođačima – samo – u tzv CEP industrija: courier, express i parcel usluge.
njemački Sindikat Verdi poziva na takvu zabranu, a napredna politička stranka – lijeva – u njemačkom saveznom parlamentu – Bundestagu – podnio je odgovarajući prijedlog.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije