Nije bilo tako loše, ponavljaju nam, iznova i iznova, više od desetljeća. "Samo smo troje ljudi ukrcali vodom", glasi tekst kojim su američki dužnosnici godinama prisilno hranili svijet. "Mučili smo neke ljude", nedavno je priznao Barack Obama, još uvijek umanjujući ratne zločine počinjene u ime Amerike. Ali sada znamo da te izjave nisu ni na početku opravdane užasne aktivnosti koje CIA provodi godinama – zvjerstva koja su sada razotkrivena povijesnim izvješćem američkog Senata o CIA-inom programu mučenja, konačno pušten u utorak nakon godina kašnjenja.
Postoje priče u izvješću CIA-e o mučenju of “rektalna rehidracija kao sredstvo kontrole ponašanja”, prijetnje ubojstvom i “prijetnje seksualnim zlostavljanjem majke zatočenika” – ili prerezati grkljan majci. Ima detalja o zatočenicima sa slomljenim kostima koji su tjerani da danima stoje, zatočenici sa povezima na očima, vučeni po hodnicima dok su ih tukli. Bilo je čak i mučenja koja su završavala smrću. Popis se nastavlja i nastavlja, i dalje i dalje.
Ali osim svih izopačenosti, možda najšokantniji dio ove razotkrivene povijesti je postupak američkih dužnosnika koji su znali da se ovi užasi odvijaju – i zataškali su ih.
Godinama su, kao što izvršni sažetak izvješća na 480 stranica detaljno dokumentira, ovi dužnosnici lagali Senatu, Ministarstvu pravosuđa, Bijeloj kući, američkoj javnosti i svijetu. Oni su spriječili disciplinske kazne protiv uključenih službenika CIA-e. Oni istraženi i marginaliziranioni koji su ih istraživali. Oni sretno odao povjerljive informacije novinarima – velik dio toga lažan – bez brige o posljedicama.
Proteklih dana vidjeli smo mnogo toga istog uvrijeđen političari i bivši čelnici CIA-e zaduženom za režim uskraćivanja mučenja kojem su američki mediji dodijelili status virtualne tantijeme kako bi preventivno odgovorili na izvješće bez ikakvog otpora. Dick Cheney zapravo je morao napisati vlastiti intervju u New York Timesu, dok je Michaelu Haydenu, bivšem direktoru NSA-e i CIA-e koji je godinama lagao Senatu, Bob Schieffer iz CBS Newsa davao softball za softballom kako bi iznio svoj slučaj. To je granična propaganda.
Kao Schieffer nevino je upitao Hayden prije nekoliko dana: "Znate li za nekoga iz CIA-e, po vašem mišljenju, tko je lagao Kongresu o tome što se tamo događa?" Haydenovo ime pojavljuje se u izvješću o mučenju više od 200 puta, a većina referenci dokumentira različita vremena kada je svjesno obmanuo jedno ili drugo vladino tijelo. Budući da se medijske organizacije neprestano obraćaju Haydenu za komentare, trebale bi shvatiti da izvješće Senata ukazuje na to da je zapravo svaki put kada je otvorio usta o "pojačanom ispitivanju" tijekom prošlog desetljeća, on lagao.
Čak i ako to nije Hayden, možete se kladiti u sljedećih nekoliko dana da će se u gotovo svakom novinskom članku i na svakoj kabelskoj mreži naći bivši obavještajni dužnosnik - koji će pokušavati obraniti neobranjivo, odbijajući "upotrijebiti riječ 'mučenje'". Već, ovaj komentar objavljen u Wall Street Journalu, gdje svi suučesnici bivših direktora CIA-e pokušavaju zamutiti vodu, daje vam dobru ideju o tome što će reći.
Branitelji mučenja iz CIA-e i Bushove administracije vjerojatno neće ni pokušati ozbiljno reći da nisu nikoga mučili - samo da je bilo učinkovito, da je bilo “ozbiljne greške”, ali to “Bezbrojni su životi spašeni i naša je Domovina sigurnija” – s velikim H.
To na neki način naglašava pogrešku odbora Senata. Umjesto da se usredotoče na nezakonitu prirodu mučenja, istražitelji senatorice Dianne Feinstein radili su na dokumentiranju neučinkovitosti mučenja. Rasprava je sada je li mučenje uspjelo. Očito nije. Ali rasprava bi trebala biti: Zašto dovraga nisu ovi mučni lažljivci u zatvoru?
Što je još gore, CIA je još uvijek u velikoj mjeri uspjela lišiti povijesno izvješće svega što bi moglo dovesti do odgovornosti. Agenti koji ne samo da su zaštićeni od stege za svoje postupke, već su i unaprijeđeni sada imaju potpuno redigirana imena. Kao i imena desetaka zemalja koje su pomogle CIA provodi svoj režim mučenja. To uključuje mnoge od najgorih svjetskih diktatora – upravo one ljude za koje Amerika sada tvrdi da ih mrzi, uključujući egipatskog Hosnija Mubaraka, sirijskog Bashara al-Assada i libijskog Moamera Gadafija.
Ali nemojte pogriješiti: još uvijek postoji izvanredan iznos koji možete izvući iz ovog izvješća. Ako postoji jedna tragična priča, od mnogih, koji je simbol programa CIA-e, kako ga njegovi pristaše brane ovih dana, to je program Gula Ruhmana. Možda su to dvije priče – teško je znati, toliko je toga redigirano i zločini su tako bezbrojni – ali barem jedan Gul Ruhman kojeg poznajemo bio je mučen na zloglasnom CIA-inom crnom mjestu poznatom kao Slana jama, vezan lancima za pod i smrznut na smrt. Glavni inspektor CIA-e uputio je slučaj ove osobe vodstvu CIA-e radi discipliniranja, ali je odbijen. Četiri mjeseca nakon incidenta, službenik koji je izdao naredbu koja je dovela do Rahmanove smrti preporučen je za 2,500 dolara “novčana nagrada” za njegov “dosljedno vrhunski rad”.
Fusnota 32 objašnjava zašto je mrtvi zatvorenik uopće završio u pritvoru CIA-e: “Gul Ruhman, još jedan slučaj pogrešnog identiteta.”
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije