Standard&Poors (S&P) priuštio je Južnoj Africi strahovitih nekoliko sati iščekivanja prošlog petka, netom nakon što se slegla prašina političke oluje od prošlog tjedna. Agencija je snizila ocjenu vladinih vrijednosnih papira koji su denominirani u lokalnoj valuti (randu), iako se suzdržala od straha od neželjenog statusa međunarodnih vrijednosnih papira. Bio je to trenutak za introspekciju vladajućih poslovnih i stranačkih elita, ali u odahnuvši ne gledaju dovoljno daleko.
U vrijeme gotovo recesijskih uvjeta i rastuće nezaposlenosti, lokalni i međunarodni promatrači vjerojatno griješe kada predsjednika Jacoba Zumu smatraju gotovo istrošenom silom. Vladajući Afrički nacionalni kongres (ANC) okrenuo se dobro provjerenom odugovlačenju i strategijama zataškavanja kako bi ponovno zaštitio Zumu prošlog ponedjeljka. Na sastanku Nacionalnog izvršnog odbora ANC-a (NEC) prethodnog vikenda razmatrana je ideja da bi on trebao odstupiti, vjerojatno kako bi ga zamijenio njegov zamjenik, milijarder (i bivši sindikalist) Cyril Ramaphosa, dosta prije zakazanog ANC-a za prosinac 2017. glasovanje vodstva. (Drugi glavni kandidat za predsjednika ANC-a je Zumina bivša supruga, predsjednica Afričke unije u odlasku Nkosozana Dlamini-Zuma, s ANC-ovim blagajnikom Zweli Mkhizeom potencijalnim kompromisnim kandidatom.)
Prijavljeno je da je trećina delegata NEC-a podržala njegov opoziv, ali Zuma je ponovno zadržao kontrolu. Čini se da je stranačka sposobnost da se 'samoispravlja' istekla, s velikim brojem vođa koje je 'zarobio' pažljivo izgrađen sustav pokroviteljstva usredotočen na trojicu braće imigranata-Indijanaca, Gupta. Zamjenik ministra financija Mcebesi Jonas pružio je dokaze o tom sustavu prošlog ožujka, u obliku usmene ponude Gupta da postane ministar financija (zajedno s poticajem od 43 milijuna dolara) ako služi njihovim interesima u velikim ugovorima o nabavi.
Glavni tajnik ANC-a Gwede Mantashe zatim najavio, “Bavit ćemo se širom slikom. Odbijamo biti ograničeni u rješavanju ovog pitanja jer je prijetnja veća od ovog incidenta.” U svibnju je pak završila Guptina istraga o 'zarobljavanju države', rekavši da je bila 'jalova' navodno zbog neadekvatnih dokaza. Prošlog mjeseca, međutim, nezavisni javni zaštitnik u odlasku, Thuli Madonsela, objavio je hitno izvješće u kojemu se sažimaju dokazi o Guptinim malverzacijama, koje su natjerale čelnika električne paradržavne tvrtke da poniženo odstupi s dužnosti.
Prošli je tjedan bio još bogatiji, što s internim pokušajem ANC-a da svrgne Zumu. Bez sumnje, oporbene stranke desnog centra (Demokratski savez) i krajnje ljevice (Borci za ekonomsku slobodu) tiho su pozdravile nastavak Zumine vladavine jer bi daleko gori ishod bio da ga zamijeni Ramaphosa. Unatoč njegovoj ulozi u masakru u Marikani, bit će ga teže ismijavati u mjesecima koji dolaze.
Opet ocijenjeno kao smeće
Ali glavni ulagači su se očito nadali da će Zuma pasti i da će Ramaphosin uspon okončati prijetnju karijeri protiv njihovog omiljenog političara ANC-a, ministra financija Pravina Gordhana. S obzirom na to koliku moć imaju agencije za kreditni rejting, čini se da je Gordhan pošteđen očekivane rekonstrukcije vlade u kojoj Zuma bankrotira. Agencije zadržavaju tu moć jer dok su Fitch, Moody's i S&P u svojim najnovijim izjavama davali pesimistične komentare o Zuminoj vladavini, nisu snizili Južnu Afriku na status smeća. Bič i dalje stoji iznad glave Južne Afrike, čekajući ocjene u lipnju sljedeće godine.
Odgoda je ostavila cijelo ekonomski osviješteno stanovništvo Južne Afrike pažljivo slaveći. Međutim, prošli petak izjava od strane S&P-a – obično strožeg suca od Fitcha i Moody'sa – nedostajalo je logike i uvjerenja, osim predvidljive neoliberalne volje da se smanji proračunski deficit i još više smanji ograničeni utjecaj radništva. S druge strane, nesposobnost S&P-a mogla bi omogućiti Južnoafrikancima da bolje osporavaju sveobuhvatnu moć rejting agencija.
Za ove su opasne institucije čije pogreške – npr. dok je svjetski financijski slom 2008. ubrzavao tempo, dajući ocjene investicijskog razreda AAA Lehman Brothersu i AIG-u neposredno prije kraha, kao i Enronu četiri dana prije nego što je pao 2001. – mogu biti katastrofalne za ulagače i širu ekonomiju .
Nije ni čudo što je na summitu vodstva Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike (BRICS) u Goi u listopadu dogovoreno istražiti "uspostavljanje neovisne BRICS agencije za ocjenjivanje temeljene na tržišno orijentiranim načelima, kako bi se dodatno ojačala arhitektura globalnog upravljanja." Međutim, s obzirom na to koliko se "tržišno orijentirani principi" slabo drže u kaotičnom svjetskom financijskom sustavu i s obzirom na dominaciju neoliberalnih ekonomskih birokrata unutar BRICS-a, ova se strategija čini jednako poražavajućom kao i BRICS-ova navodna reforma 'upravljanja' Međunarodni monetarni fond prošlog prosinca. Zatim, osim Južnoafričke Republike (koja je izgubila 21 posto glasova), četiri BRICS-a povećala su udjele s pravom glasa u MMF-u na račun Nigerije i Venezuele (od kojih je svaka izgubila -41 posto), te još mnogo siromašnijih zemalja iz Afrike i Latinske Amerike.
Ovog tjedna glavno pitanje za razmišljanje je zašto, s obzirom na krajnje suludu politiku i stagnirajuću ekonomiju, Južna Afrika nije degradirana sve do smeća? S&P je smanjio ocjenu rizika lokalnih državnih vrijednosnih papira, ali ne i ocjenu državnog (inozemnog) duga. Glavni razlozi koje je S&P naveo govore:
“Ocjene Južne Afrike odražavaju naš pogled na veliko i aktivno tržište fiksnih prihoda u lokalnoj valuti te zemlje, kao i predanost vlasti postupnoj fiskalnoj konsolidaciji. Također primjećujemo da su južnoafričke institucije, poput pravosuđa, i dalje jake, dok Južnoafrička rezervna banka (SARB) održava neovisnu monetarnu politiku.”
Prijevod:
- “veliko i aktivno tržište s fiksnim prihodom u lokalnoj valuti u zemlji” = mirovinski fondovi i fondovi osiguranja nastavljaju kupovati državne obveznice jer preostale kontrole tečaja prisiljavaju 75% takvih fondova da ostanu unutar SA i stvaraju veliku umjetnu potražnju za državnim vrijednosnicama;
- “opredjeljenje vlasti za postupnu fiskalnu konsolidaciju” = Gordhan je obećao da će proračunski deficit pasti s ovogodišnjih 3.4% na 2.5% do 2019., iako to zahtijeva rezove u samu srž već tokenistički socijalne potpore. To će rezultirati nedavnim povećanjem za 17 milijuna primatelja pada ispod stope inflacije s kojom se suočavaju siromašni ljudi;
- “Institucije Južne Afrike, poput pravosuđa, ostaju jake” = ne samo da sudovi redovito eliminiraju Zumine ekscese, nego što je još važnije, oni također vjerski podržavaju vlasnička prava, koja su u Južnoj Africi rangirana na 24.th najsigurniji od 140 zemalja ispitanih od strane Svjetskog ekonomskog foruma sa sjedištem u Davosu; i
- “SARB održava neovisnu monetarnu politiku” = usprkos nevjerojatno visokom opterećenju potrošača dugom (gotovo polovica aktivnih dužnika u zemlji je 'kreditno oslabljen,' prema Nacionalnom kreditnom regulatoru, nakon što je propustio tri otplate), SARB je podigao kamatne stope šest puta od 2014., na razine među najvišima u svijetu.
Još jedan razlog zbog kojeg je S&P optimističan navodno je to što se "trgovinski deficit smanjuje zbog niže cijene nafte (koja čini oko jednu petinu južnoafričkog uvoza)", ali u stvarnosti je trgovinski deficit upravo eksplodirao. Južnoafrička Republika imala je trgovinu vrijednu 1.4 milijarde dolara višak u svibnju, ali to je postalo 330 milijuna dolara deficit u listopadu. U međuvremenu tijekom prošlog mjeseca, cijena nafte je skočila 21%, sa 43 dolara na 52 dolara po barelu, a prošlog petka, posljednji dogovor OPEC-a da smanji proizvodnju ciljevi kako bi u nadolazećim tjednima prešao 60 USD. (Jači rand zabilježen tijekom 2016. nije nadoknadio taj porast: tijekom prošlog mjeseca, rand je pao sa 13.2/$ na 13.8/$; posljednji vrhunac bio je R6.3/$ prije pet godina.)
Razotkrivanje tišina
Ne samo da su rudimentarna opažanja S&P-a izvan cilja, šutnja u njegovoj izjavi također je uznemirujuća. Ako uzmemo u obzir probleme krize koji bi mogli dovesti do drastične financijske krize ovdje, S&P je bio iznenađujuće blaziran o vanjskom dugu zemlje. Posljednji SARB Tromjesečni bilten ploče taj dug je najveći ikada (kao omjer BDP-a) u modernoj povijesti SA: 43% (više od standardne razine PW Bothe od 40% 1985.).
S&P također ne spominje nezakonite financijske tokove (koji su bili procijenjen Global Financial Integrity na 20 milijardi dolara godišnje); ili platne bilance deficit zbog odljeva dobiti i dividendi (obično više od 10 milijardi dolara godišnje) nakon pretjerane liberalizacije devizne kontrole; ili iznimno visoke međunarodne kamatne stope Južne Afrike na 10-godišnje državne obveznice, od 9% (3. među 60 velikih gospodarstava, samo smanjiti nego stope u Brazilu i Turskoj koje obje plaćaju 11%). Korporativno naplaćivanje vanjskih izvođača za državu – za koje Kenneth Brown iz Ministarstva financija kaže da porezne obveznike košta 17 milijardi dolara godišnje – ne zaslužuje spominjanje.
S&P-u je, međutim, na čast, agencija je kritičarima velikog poslovanja dala barem malu potvrdu promatrajući "trenutačnu sklonost korporativnog sektora da odgodi privatna ulaganja, unatoč visokim maržama i velikim novčanim pozicijama." U suprotnom signalu, međutim, S&P također dao vodeći u zemlji deinvestitor, Angloamerički, an poboljšan ocjena u petak (sve agencije za rejting su u veljači svele Anglo na status smeća). S&P ne namjerava sniziti rejting tvrtki koje se dezinvestiraju, a ponovno ulaganje pod vodstvom države – npr. kao u Južnoj Koreji 1960-ih – nije u planu. Dakle, u medijskom izvještavanju ova temeljna kritika 'kapitalnog štrajka' naših velikih korporacija bila je jedva spominje od strane jedinog lokalnog časopisa (Poslovno izvješće).
Još uvijek mi se čini da kao Gupta i (afrikanski tajkun sa sjedištem u Stellenboschu) Rupert obitelji, tri rejting agencije nastavit će privlačiti optužbe za "zarobljenu državu!" utoliko što javnu politiku koju ova neoliberalna strana obitelj diktira karakteriziraju i kratkoročni osobni interesi, povremeni ozbiljni propusti i nacionalno ekonomsko samouništenje. Jedino razumno rješenje je progresivno uklanjanje veze iz krugova svjetskih financija kroz koje te agencije akumuliraju svoju neopravdanu moć.
Patrick Bond predaje političku ekonomiju i političku ekologiju na Wits School of Governance: [e-pošta zaštićena]
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije