Je li moguće da vam se smuči sve što ide u organizaciju Svjetskog prvenstva, a istovremeno volite sam turnir? Osamdeset i tri godine odgovor na to bio je odlučno da. Razmišljanje, od FIFA-e, vladajućeg nogometnog tijela, do navijača, bilo je da ako se mora razbiti nekoliko jaja, onda je to cijena koju moramo platiti za briljantnu globalnu fritaju. Ali, s dvije priče koje su se pojavile ovaj tjedan, FIFA doista testira granice onoga što će ljudi progutati.
Prvi exposé je napravio Sam Borden u The New York Times o naporima da se izgradi prvi "stadion kvalitete Svjetskog kupa" usred brazilske amazonske prašume za turnir sljedeće godine. Amazon se često opisuje kao "pluća svijeta”, proizvodeći 20 posto kisika na Zemlji, pa bi se ljudi koji su skloni disanju mogli naljutiti zbog onoga što se radi u ime samo četiri utakmice Svjetskog kupa. Brazil će potrošiti 325 milijuna dolara, gotovo 40 milijuna više od prvotnih procjena, dok će iskorjenjivati hektare ekološki najosjetljivije regije na planetu. Romário, bivša zvijezda brazilske reprezentacije koji je sada član brazilskog Kongresa, nazvao je projekt "apsurdnim", rekavši: "Tamo će se odigrati nekoliko utakmica, i što onda? Tko će ići? To je apsolutni gubitak vremena i novca.”
Jedna opcija o kojoj se raspravlja—i koju samo jedva spominju Times— pretvara cijeli stadion u zatvor. Sabino Marques, predsjednik grupe za nadzor i kontrolu Amazonas skrbničkog sustava, podržao je ovu ideju, izreka, “Nakon Svjetskog prvenstva vjerujem da će biti potpuno praznih mjesta. Svaki dan imamo uhićenja u Amazonasu i gdje ćemo ih smjestiti?” Korištenje nogometnih stadiona kao zatvora notorno krvavi odjek u latinoameričkoj povijesti nije promaklo onima koji su diljem zemlje prosvjedovali protiv prioriteta FIFA-e i brazilske vlade.
Koliko god se ovaj scenarij činio užasnim, FIFA i Katar, mjesto Svjetskog kupa 2022., imaju građevinsku operaciju zbog koje Brazil izgleda pozitivno benigno. Čuvar reporter Pete Pattison, radeći vrstu novinarstva koja se ponekad čini izumrlom, napisao je seriju o katarskoj politici izgradnje stadiona koja je već rezultirala smrću desetaka nepalskih radnika migranata. Za razliku od drugih projekata olimpijske veličine s brojem tijela—pogledajte Grčku 2004—smrtni slučajevi nisu primarno posljedica nesreća na radnom mjestu, već zatajenja srca: mladi zdravi muškarci imaju srčani udar.
Kao što Pattinson piše: “Ovo ljeto, nepalski radnici su umirali gotovo jedan dan u Kataru, mnogi od njih mladi ljudi koji su imali iznenadni srčani udar. Istraga je pronašla dokaze koji upućuju na to da se tisuće Nepalaca, koji čine najveću pojedinačnu skupinu radnika u Kataru, suočavaju s iskorištavanjem i zlostavljanjem koje se svodi na moderno ropstvo, kako ga je definirala Međunarodna organizacija rada, tijekom pijanstva u izgradnji utirući put za 2022."
Optužba za "ropstvo" koju mnogi nepalski radnici iznose proizlazi iz činjenice da im se plaća uskraćuje kako bi ih spriječili da pobjegnu iz radnih logora noću. Hrana i voda također su racionirani kako bi se Nepalce natjeralo da rade besplatno. Nakon dana provedenog na užarenom suncu, spavaju u prljavštini, po dvanaest u sobi.
Pattinson citira jednog nepalskog migranta zaposlenog u gradnji Lusail Cityja, gradu vrijednom 45 milijardi dolara izgrađenom od temelja, koji će uključivati stadion od 90,000 sjedala za finale Svjetskog prvenstva. "Htjeli bismo otići, ali tvrtka nam ne dopušta", kaže. “Ljut sam zbog toga kako se ova tvrtka ponaša prema nama, ali bespomoćni smo. Žao mi je što sam došao ovamo, ali što učiniti? Bili smo prisiljeni doći samo kako bismo zaradili za život, ali nismo imali sreće.”
U normalnim vremenima više od 90 posto radnika u Kataru su imigranti, a 40 posto dolazi iz Nepala. Ali ovo nisu normalna vremena. Došlo je do golemog pritiska za radnike migrante, budući da Katar namjerava potrošiti više od 100 milijardi dolara na stadione i infrastrukturu za Svjetsko prvenstvo, što je dio širih napora da se preuredi i "modernizira" emirat. Stotinu tisuća radnika već je došlo iz Nepala, jedne od najsiromašnijih nacija na svijetu, a trebat će ih zaposliti čak 1.5 milijuna da bi se posao obavio.Još tisuće će umrijeti ako se nešto ne poduzme.
Razgovarao sam s Julesom Boykoffom, autorom Slavljenički kapitalizam i Olimpijske igre i bivši profesionalni nogometaš. Rekao je: “Sportski mega-događaji poput Svjetskog kupa optimistični su potresi s užasnim ljudskim troškovima. Ovo je ekonomija curenja koja povećava ponor koji se širi između radosnih obećanja poticatelja mega-događaja i stvarnosti na terenu za nas ostale.”
Problem očito nije nogomet. Očito čak nema ni globalni turnir poput Svjetskog kupa. To je način na koji su ovi mega-događaji povezani s golemim razvojnim projektima koji se koriste kao neoliberalni trojanski konji za promicanje politika koje bi zapanjile najokorjelije cinike. Građani Brazila, koji zahtijevaju "FIFA-ine kvalitetne bolnice i škole", pokazali su način na koji mogu zamisliti kako možemo izaći iz ovog brutalnog ciklusa. Nepalski radnici migranti, samom hrabrošću da istupe, čine isto.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije