Proteklih nekoliko dana vidjeli smo više pokolja u zemlji Palestine/Izraela nego bilo koji tijekom prethodnih 31 mjeseca sukoba. A ako retoriku Hamasa i izraelske vlade treba shvatiti ozbiljno (a trebalo bi), u nadolazećim danima bit će mnogo više krvoprolića.
Početkom ovog tjedna palestinske milicije pokrenule su dva pažljivo ciljana palestinska napada protiv izraelskog vojnog osoblja koje je aktivno uključeno u okupacijske operacije. Izrael je odgovorio pokretanjem traljave odmazde, oduzevši živote dvadesetak palestinskih civila, ranivši desetke drugih. Iako je rečeno da su ovi napadi bili usmjereni na vođe Hamasa, korištenje helikopterskih raketa u naseljenim područjima učinilo je napade terorističkim po prirodi. Ovi spektakularni napadi zasjenili su brojna ubojstva koja je počinila izraelska vojska drugdje u Palestini tijekom istog razdoblja.
U savršeno predvidljivom odgovoru, Hamas se vratio ciljanju izraelskih civila, ubivši 16 u jeruzalemskom autobusu, i obećao da će civili opet biti glavne mete osvetničkih napada, idući toliko daleko da je upozorio sve strance da odmah napuste Izrael. Sa svoje strane, Sharon je navodno naredio svojim snagama da 'slome Hamas svim potrebnim sredstvima.'
Postoje ekstremisti na obje strane ovog sukoba. U Palestini su to marginalizirane milicije, s rastućom potporom javnosti, koje izvode ilegalne napade na izraelske civile. Na izraelskoj strani, ekstremisti dominiraju svim razinama vlasti, uz rastuću potporu SAD-a i židovskih Izraelaca, izvodeći ilegalne napade na palestinske civile.
Početna osuda predsjednika Busha o izraelskim terorističkim operacijama službeno je poništena kao rezultat golemih kritika židovskih i neokonzervativnih baza moći u Sjedinjenim Državama. Sada će, kaže Bijela kuća, kritika biti usmjerena isključivo na Hamas.
U isto vrijeme, izraelska kritika se vješto fokusira na Palestinske vlasti (PNA) jer nisu poduzele odlučnu akciju protiv terorističkih uporišta Hamasa. Naravno, postoje dva razloga zbog kojih PNA nije poduzela i ne može poduzeti nikakve korake osim diplomatskih da obuzda aktivnosti Hamasa.
Prvo, njezine sigurnosne snage bile su desetkovane prije više od godinu dana neumoljivim nizom izraelskih napada na njezine položaje, materijal i osoblje. Čak i da PNA želi slomiti Hamas, snage Palestinske uprave su preslabe da u tom pogledu učine nešto više od nominalnih napora.
Ipak, možda još važnije, PNA nastavlja gubiti potporu među palestinskim narodom, dok Hamas (kao i Islamski džihad i Brigada mučenika Al-Aqse) dobivaju na popularnosti – vjerojatno manje zbog njihove taktike nego zbog toga što su osudio PNA-inu navodnu spremnost da se izda za pregovaračkim stolom. Napadi koje izvode PNA snage – ako bi se preostalo sigurnosno osoblje uopće moglo natjerati da ih izvede – doveli bi do daleko šireg građanskog sukoba unutar Palestine, oslabivši PNA još više.
Nije slučajno da Sharon cijelo vrijeme nepokolebljivo inzistira da njegov uništeni pregovarački pandan, PNA, upotrijebi svoje preostale sigurnosne snage kako bi slomio Hamas i druge milicije. Kada PNA neizbježno nije u stanju to učiniti, Izrael i Washington to prikazuju kao nevoljnost, umjesto kao nesposobnost. Ali ako bi se izvršio, takav bi potez u ovom trenutku poslužio popularnoj delegitimizaciji PNA, i možda oslabio Hamas, dok bi polarizirao palestinske odanosti. U međuvremenu, iz izraelske perspektive pregovora, PNA bi bila dodatno legitimizirana – ali bi ovaj 'gubitak' od strane Izraela bio održiv, budući da je PNA jedina strana u Palestini voljna pregovarati o stavkama kao što su granice, naselja, izbjeglice i palestinski resursi. Izrael samo može dobiti međunarodno priznanje onoga što je dosad stekao nezakonito, dok Palestina može izgubiti ono što više od 100 rezolucija UN-a i Ženevske konvencije tvrde da štite.
Glavni tajnik UN-a Kofi Annan sada je ponovio svoj poziv da naoružane mirovne snage UN-a doslovno stanu između Palestinaca i Izraelaca. Ali Izrael i PNA će vjerojatno ponoviti prethodna inzistiranja po ovom pitanju. Palestina odbija bilo kakvu takvu silu koja uključuje američke trupe, dok Izrael odbija bilo kakve mirovne snage koje uključuju neameričke trupe. Ovo su razumni stavovi obje strane, budući da bi američke snage pojačale okupaciju, a snage treće strane bi zaštitile Palestince od izraelske agresije.
Ako izuzmemo malo vjerojatnu intervenciju međunarodnih mirovnih snaga, ništa na horizontu ne povećava čak ni mogućnost da će nasilje biti obuzdano. Vjerojatnije je da će razdoblje povećanih, ali još uvijek sporadičnih terorističkih napada Hamasa proizaći iz raširenih i sustavnih terorističkih napada izraelskih okupacijskih snaga i biti suočeno s njima. Hamasova ideologija osigurat će da ostane nesposoban oduprijeti se okupaciji sredstvima koja su globalno priznata kao legitimna. Shodno tome, međunarodna zajednica će uskratiti potporu Palestini, strani koja inače s pravom izaziva najviše simpatija izvan Izraela i Sjedinjenih Država. Izraelova neobuzdana arogancija bit će pokretačka snaga njegove vlastite brutalnosti, vjerojatno u obliku još jedne operacije slične ofenzivi iz ožujka/travnja 2002., ili moguće u obliku nastavka napada iz zraka.
U Sjedinjenim Državama javno mnijenje sve više klizi prema podršci izraelskoj politici, a administrativna diplomacija slijedi taj primjer. Sve dok američki mediji i židovske/neokonzervativne grupe za pritisak uspijevaju prikazati Izraelce kao žrtve, a Palestince kao agresore, suprotno stvarnosti, američka potpora Izraelu nastavit će se nesmanjenom brzinom. Još jedan medijski rat je u tijeku, s Izraelovim pristašama koje su preko noći zasule niz autorskih pisama u glavnim novinama. Aktivisti palestinske solidarnosti moraju naporno raditi kako bi se suprotstavili ovoj ofenzivi, kako se ne bi iskoristila za podupiranje one koju Izrael namjerava pokrenuti na terenu u Gazi i na Zapadnoj obali.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije