Doček Nove 2016
Ostao sam budan oko dva sata nakon uobičajenog vremena za spavanje kako bih gledao proslavu Nove godine na Times Squareu.
Samo iz jednog razloga.
Vidjeti sretne ljude.
Godina poput 2015. može vam to učiniti.
Pogled na tisuće mladih ljudi koji satima stoje na hladnoći, grle se i ljube, vrište i smiju, bio je vrlo dragocjen.
Također pomalo uznemirujuće. Što nije u redu s njima? Zar ne znaju u kakvom svijetu žive? Zar ne znaju da je njihovo slavlje glavna meta terorista?
Pa... ništa se nije dogodilo... hvala ti Bože što ne vjerujem u to... pokušaj i nastavi tako...
Christopher Hitchens je 2007., kao odgovor na članak konzervativnog kolumnista Michaela Gersona: “Na što ateisti ne mogu odgovoriti”, napisao: “Kako je uvredljiva latentna sugestija njegovog stava: užasna insinuacija da ne bih razlikovao dobro od zla ako bih nije bio nadnaravno vođen nebeskom diktaturom... jednostavno pretpostavlja, bez obzira je li religija metafizički 'istinita' ili nije, da ona barem predstavlja moral. … Evo mog izazova. Neka Gerson navede jednu etičku izjavu ili jednu etičku radnju koju je izvršio vjernik, a koju ne bi mogao izgovoriti ili učiniti nevjernik.”
Gerson, veliki pobornik morala, treba napomenuti, bio je pisac govora Georgea W. Busha. Bog nam pomogao. I molite se da Bush i Cheney ostanu živi dovoljno dugo da vise.
Dragi čitatelji … razmislite … samo zamislite … Što ako OVO je zagrobni život?
Sretna Nova godina.
Iako je vulgaran, grub, rasist i ultraseksist, Donald Trump još uvijek može vidjeti koliko su američki mainstream mediji grozni.
Mislim da je jedan od glavnih razloga popularnosti Donalda Trumpa to što on govori što mu je na umu i misli ono što kaže, nešto prilično rijetko među američkim političarima, ili političarima možda bilo gdje u svijetu. Američkoj javnosti je muka od lažnih, licemjernih odgovora koje daju dužnosnici svih vrsta. Kad sam pročitao da je Trump rekao da senator John McCain nije heroj jer je McCain zarobljen u Vijetnamu, morao sam zastati da razmislim. Wow! Zatim će čovjek reći da nije svaki američki vojnik koji je bio u vojsci u Vijetnamu, Afganistanu i Iraku bio blistavi heroj vrijedan stalne medijske časti i laskanja.
Kada je Trumpa intervjuirao ABC-TV voditelj George Stephanopoulos, bivši pomoćnik predsjednika Billa Clintona, upitali su ga: “Kada su vas pritiskali u vezi s [ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom] ubojstvom novinara, rekli ste, 'Mislim da naša zemlja čini mnogo ubijanje također.' O čemu si tamo razmišljao? Koje je ubojstvo koje je odobrila američka vlada poput ubijanja novinara?”
Trump je odgovorio: “Pošteno govoreći prema Putinu, kažete da je ubijao ljude. Nisam to vidio. Ne znam da ima. Jeste li to uspjeli dokazati? Znate li imena novinara koje je ubio? Jer sam bio – znaš, čuo si ovo, ali nisam vidio ime. Sada, mislim da bi bilo odvratno da se to dogodi, ali nisam vidio nijedan dokaz da je on ikoga ubio u smislu novinara.”
Ili je Trump Stephanopoulosu mogao zadati pravi srčani udar izjavom da je američka vojska, tijekom svojih ratova posljednjih desetljeća, odgovorna za namjernu smrt mnogih novinara. U Iraku, na primjer, postoji Wikileaksova snimka iz 2007. godine, koju je razotkrila Chelsea Manning, o hladnokrvnom ubojstvu dvoje Reuters novinari; američki raketni napad zrak 2003 na urede u Al Jazeera u Bagdadu u kojem su tri novinara poginula i četiri ranjena; i američka vatra na bagdadski hotel Palestina iste godine kada su ubijena dva strana snimatelja.
Tijekom te razmjene riječi Stephanopoulos je dopustio sljedeće: "Ali kakvo je ubojstvo počinila vlada Sjedinjenih Država?" (1)
Zar američke TV mreže ne daju nikakav intelektualni test svojim voditeljima vijesti? Nešto na razini četvrtog razreda moglo bi poboljšati stvari.
Istaknuti spiker MSNBC-a Joe Scarborough, intervjuirajući Trumpa, također je bio zbunjen Trumpovim zagrljajem Putina, koji je hvalio Trumpa kao "pametnog i talentiranog". Putin je, rekao je Scarborough, bio “također osoba koja ubija novinare, političke protivnike i napada zemlje. Očito bi to bilo zabrinjavajuće, zar ne?”
Putin “napada zemlje”... E, sad bih i ja bio u nedoumici kako odgovoriti. Koliko god se trudio, mislim da se nisam mogao sjetiti nijedne zemlje koju su Sjedinjene Države ikada napale.
Svaka mu čast, Trump je odgovorio: “Mislim da i naša zemlja dosta ubija, Joe, pa, znaš. Trenutno se u svijetu događa mnogo gluposti, Joe. Događa se mnogo ubijanja. Puno gluposti. I to je tako.” (2)
Što se tiče Putinovog ubijanja političkih protivnika, i to bi inače ostalo neosporeno u američkim mainstream medijima. Ali ranije ove godine u ovom sam izvješću naveo sedam vrlo upitnih smrti protivnika ukrajinske vlade, režima koji su na vlast postavile Sjedinjene Države, a koji se koristi kao batina protiv Putina. (3) Ovo naravno nije bila vijest u američkim medijima.
Dakle, to se događa kada se američki mediji koji ništa ne znaju sretnu s predsjedničkim kandidatom koji zna samo malo više. Nije li demokracija divna?
Trumpa su također kritizirali zbog izjave da su neposredno nakon napada 9. rujna tisuće ljudi s Bliskog istoka viđene kako slave na otvorenom u New Jerseyju pred mjestom napada. Apsurdna primjedba, zbog koje je Trump s pravom ocrnjen; ali ne tako apsurdno kao američki mainstream mediji koji se pretvaraju da nemaju pojma na što bi Trump mogao misliti u svom zbunjujućem maniru.
Jer u New Jerseyu su zapravo viđeni ljudi kako očito slave pad zrakoplova u tornjeve Svjetskog trgovačkog centra. Ali bili su Izraelci, što bi objasnilo sve što treba znati o tome zašto priča nije bila u naslovima i od tada je "zaboravljena" ili krivo zapamćena. Na dan napada 9-11, izraelski premijer Benjamin Netanyahu upitan je što bi napadi značili za američko-izraelske odnose. Njegov brzi odgovor bio je: “Vrlo je dobro. … Pa, nije dobro, ali će odmah izazvati simpatije (za Izrael).” Ima puno na internetu o ovim Izraelcima u New Jerseyju, koji su mjesecima držani u policijskom pritvoru prije nego što su pušteni. (4)
Tako ni ovdje glavni novinari ne znaju dovoljno da prosvijetle svoju publiku.
Rusija, kako Rusima objašnjavaju Amerikanci
Tamo je Ruska web stranica [inosmi = strani masovni mediji] koji prevodi propagandističke rusofobne članke iz zapadnih medija na ruski jezik i objavljuje ih tako da Rusi mogu vlastitim očima vidjeti kako zapadni mediji iz dana u dan lažu o njima. U posljednje vrijeme objavljeno je nekoliko članaka temeljenih na anketama koji pokazuju da u Rusiji rastu antizapadni osjećaji, a za to se okrivljuje “Putinova propaganda”.
To je prilično čudno jer kome treba propaganda kada Rusi sami mogu čitati zapadne medije i iz prve ruke vidjeti sve laži koje iznose o njima i demoniziranju Putina. Na ruskoj televiziji ima nekoliko političko-debatnih emisija u koje pozivaju zapadne novinare ili političare; na jednoj se često nalazi doista smiješan američki novinar, Michael Bohm, koji neprestano izbacuje svu zapadnu propagandu, raspravljajući sa svojim ruskim kolegama. Prilično je nadrealno gledati ga kako prikazuje najgore političke stereotipe Amerikanaca: arogantan, lakovjeran i neuk. On stoji tamo i drži predavanja visokim ruskim političarima, "objašnjavajući" im "pravu" rusku vanjsku politiku i "prave" namjere iza njihovih postupaka, za razliku od svega što oni govore. Čovjek je šokantno lišen ironije. Smiješno je gledati koliko je tužno i strašno.
Gore navedeno je napisano uz pomoć žene koja je odrasla u Sovjetskom Savezu i sada živi u Washingtonu. Ona i ja smo mnogo puta razgovarali o vanjskoj politici SAD-a. Vrlo se slažemo oko njegove destruktivnosti i apsurdnosti.
Kao iu prvom Hladnom ratu, jedan od osnovnih problema je taj što Iznimni Amerikanci imaju velikih poteškoća u vjerovanju da Rusi misle dobro. U vezi ovoga, želio bih podsjetiti na sljedeće napisano o Georgeu Kennanu:
Prelazeći Poljsku s prvom američkom diplomatskom misijom u Sovjetskom Savezu u zimu 1933., mladi američki diplomat po imenu George Kennan bio je pomalo zapanjen kad je čuo sovjetskog pratitelja, ministra vanjskih poslova Maxima Litvinova, kako se prisjeća kako je odrastao u obližnjem selu, o knjige koje je pročitao i svoje snove da postane knjižničar kao mali dječak.
“Odjednom smo shvatili, ili barem ja jesam, da su ti ljudi s kojima smo imali posla ljudska bića poput nas samih,” napisao je Kennan, “da su negdje rođeni, da su imali svoje ambicije iz djetinjstva kao i mi. Na trenutak se činilo da se možemo probiti i zagrliti te ljude.” (5)
Još se nije dogodilo.
Kennanova iznenadna spoznaja prisjeća se Georgea Orwella: "Sada smo pali do dubine u kojoj je ponovno izražavanje očitog prva dužnost inteligentnih ljudi."
Poricatelji holokausta
Lakše je zanijekati postojanje Boga nego zanijekati postojanje određenih aspekata holokausta. I ne tako opasno. U Europi je "poricanje holokausta" protuzakonito u 14 zemalja.
Ken Meyercord, koji živi u Virginiji, dugo je bio istraživač ovog fenomena. On piše da se rasprava o holokaustu svodi na tri glavna pitanja:
- Koliko ih je umrlo?
- Je li "Konačno rješenje" doista bio plan istrebljenja ili je to bio plan deportacije europskih Židova?
- Jesu li zapravo postojale plinske komore?
Pripremio je e-pamflet na 11 stranica na temu: “Je li se holokaust doista dogodio onako kako nam je rečeno?” Može se dobiti putem e-pošte [e-pošta zaštićena].
Dobro je što Sjedinjene Države nemaju zakon protiv izvještavanja o američkom holokaustu. Odavno bih bio zatvoren, jer se cjelokupna vanjska politika SAD-a može opisati tom zloglasnom riječju koja počinje s "H"; doista, moja prva web stranica nosila je naziv “Američki holokaust”.
Međutim, u Kaliforniji sada postoji predložena glasačka inicijativa koja bi ograničila "poricanje holokausta". Inicijativa za ograničavanje govora uskraćivanja holokausta (#15-0073) pokrenuti je ustavni amandman predložen za glasanje u Kaliforniji 8. studenog 2016. Mjerom bi se zabranio svaki govor u bilo kojoj državno financiranoj školi, muzeju ili obrazovnoj ustanovi koji tvrdi da su Židovi, Armenci ili ukrajinski holokaust nije postojao. Također bi se zabranilo organizacijama koje negiraju holokaust da distribuiraju informacije ili provode aktivnosti na tim lokacijama koje financira država. (6)
U slučaju da se pitate što je bio ukrajinski holokaust, to je nešto što je ostalo iz Hladnog rata – optužbe za rasprostranjenu glad koju je izazvao Sovjetski Savez među narodom Ukrajine. Ali vjerujem da se takvim optužbama mora pristupiti s određenim oprezom, s obzirom, između ostalih razloga, na dokumentiranu kampanju Hearst Pressa u Sjedinjenim Državama da se iz povijesnih događaja iscijedi svaka kap antikomunističke krvi koju mogu. O tome možete pročitati u knjizi Douglasa Tottlea, “Prijevara, glad i fašizam: mit o ukrajinskom genocidu od Hitlera do Harvarda” (1987.), koja je dostupna besplatno na internetu.
Bilješke
- Robert Parry, “Trump Schools ABC-TV voditelj u Realityju" Consortiumnews, Prosinac 21, 2015
- Intervju s Donaldom Trumpom koji je vodio Joe Scarborough, Prosinac 18, 2015
- William Blum, Izvješće protiv Carstva #138Travnja 3, 2015
- Pogledajte na primjer: prve tri minute od Srž korupcije – Film 1 – U sjeni – 10. dio i “Pet plešućih Izraelaca uhićeno 9-11”
- Walter Isaacson i Evan Thomas, Mudraci (1986), str.158
- Kalifornijska inicijativa za ograničavanje govora poricanja holokausta (2016.)
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije