Rosalyn Baxandall, feministička povjesničarka koja je među prvima skrenula pozornost znanstvenika na povijesnu ulogu žena na radnom mjestu i proširila značenje "ženskog posla", umrla je u utorak navečer u svom domu na Manhattanu. Imala je 76 godina.
Priče naših oglašivača
Uzrok je bio rak bubrega, rekao je njezin sin Phineas Baxandall.
Gospođa Baxandall služila je na prvim linijama feminističkog pokreta u New Yorku kasnih 1960-ih.
Pomogla je stvoriti Liberation Nursery, prvi feministički vrtić u New Yorku. Kao prva članica New York Radical Women and Redstockings, sudjelovala je na izboru za Miss Amerike 1968. u Atlantic Cityju, jednom od najvidljivijih feminističkih prosvjeda 60-ih, koji je zauvijek povezan sa simboličnim spaljivanjem restriktivne ženske odjeće koja je bila glavna tema publikacija. naziva se "spaljivanje grudnjaka".
Odigrala je istaknutu ulogu u “govoru” o pobačaju u West Villageu 1969. godine, forumu na kojem su žene javno opisivale svoja iskustva u dobivanju ilegalnih pobačaja.
Dok je predavala američke studije na Državnom sveučilištu New York u Old Westburyju, ona, Linda Gordon i Susan Reverby prikupile su primarne dokumente, uključujući pisma i dnevnike, koji su ponudili sveobuhvatnu povijest žena i rada. Njihovu knjigu, “America’s Working Women: A Documentary History, 1600 to the Present” (1976.), za Random House nabavila je Toni Morrison, tada mlada urednica tamo.
Ostaje temeljni tekst za studente američke povijesti rada i studija roda.
“Ta je knjiga bila i nastavlja biti tekst koji definira konturu porodične povijesti žena”, rekla je Eileen Boris, profesorica feminističkih studija na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari. "Oporavio je glasove i djela mnogih vrsta žena i mnogih vrsta zanimanja od ranog kolonijalnog razdoblja do kasnog 20. stoljeća."
Rosalyn Fraad, poznata kao Ros, rođena je 12. lipnja 1939. na Manhattanu u radikalnoj obitelji. Njezin otac, Lewis M. Fraad, bio je komunist koji je radio za Komunističku internacionalu ili Kominternu u Beču 1930-ih, a kasnije je postao šef pedijatrije na Medicinskom fakultetu Albert Einstein u Bronxu. Njezina majka, bivša Irma London, bila je komunistička odvjetnica i nećakinja Meyera Londona, koji je 1914. izabran u Kongres na listi Socijalističke stranke.
“Bacili smo Tampax F.B.I. agenti koji su parkirali ispred naše kuće dva dana nakon što je moj otac odbio razgovarati s njima,” napisale su gospođa Baxandall i njezina sestra Harriet u eseju za “Red Diapers: Growing Up in the Communist Left” (1998), koji je uredila Judy Kaplan i Linn Shapiro. “Hihotali smo se prljave riječi u telefon kad su nam rekli da se prisluškuje.”
Duboko nezadovoljstvo njezine majke zbog obustavljanja karijere kako bi odgajala djecu ostavilo je dubok dojam na nju.
Gospođa Baxandall je pohađala Riverdale Country School u Bronxu i Hunter High School na Manhattanu. Kao tinejdžerica je s Odborom za nenasilnu akciju protestirala oko baze nuklearnih podmornica u Grotonu, Connecticut, sudjelovala je u mirovnim kampanjama Odbora američke službe za prijatelje i agitirala za građanska prava i prava na pobačaj.
Upisala se na koledž Smith, ali nakon godinu dana prebacila se na Sveučilište Wisconsin, gdje je 1961. stekla diplomu francuskog jezika. Upoznala je i udala se za kolegu studenta, Leeja Baxandalla, ljevičarskog književnog kritičara, čiji je entuzijazam za marksizam i Europsko kazalište odvelo ih je na dugu turneju po Istočnoj Njemačkoj, Mađarskoj i Poljskoj.
Brak je završio razvodom. Osim sina, iza nje su ostale sestre Harriet Fraad Wolff i Julie Fraad te dvoje unučadi.
Nakon povratka u Sjedinjene Države, gospođa Baxandall stekla je magisterij na Školi socijalnog rada na Sveučilištu Columbia 1963. Počela je raditi za Mobilizaciju za mlade, organizaciju za socijalnu službu na Lower East Sideu, a zatim je zaronila u radikalne politika i ženski pokret, tema njezine knjige “Drage sestre: Poruke iz ženskog oslobodilačkog pokreta” (2000.), koju je uredila s gđom Gordon.
Prisjećajući se tih dana u intervjuu s feminističkom aktivisticom Jacqueline Ceballos 1991., gospođa Baxandall je rekla: “Jedina stvar koju imam protiv knjiga koje su napisane jest da govore o svim politikama i podjelama, i tako dalje, ali one nemoj pričati o radosti i zabavi koju smo imali.” Dodala je: "Znali smo da mijenjamo povijest i bilo je sjajno."
Godine 1971. počela je predavati na odjelu za američke studije na Državnom sveučilištu New York u Old Westburyju. Kasnije je bila dugogodišnja voditeljica odjela.
“Do 1973. pokret za oslobođenje žena bio je izvađen iz hrabrosti i više nije bio inovativan ni uzbudljiv za mene,” napisala je u eseju “Catching the Fire”, uključenom u “The Feminist Memoir Project: Voices From Women's Liberation” (1998.), urednice Rachel Blau DuPlessis i Ann Snitow.
Nakon umirovljenja sa SUNY-a 2012., predavala je na programu studija rada na Sveučilištu City University of New York i, kroz Bard Prison Initiative, u Bayview Correctional Facility, tadašnjem ženskom zatvoru srednje sigurnosti na Manhattanu.
Bila je autorica “Tehnologija, radni proces i radnička klasa: zbirka eseja” (1976.), “Riječi u vatri: život i pisanje Elizabeth Gurley Flynn” (1987.) i, s Elizabeth Ewen, “Slika Prozori: Kako su nastala predgrađa” (2000).
Novo izdanje "American's Working Women", opsežno revidirano i ažurirano, objavljeno je 1995.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije