Datum 3. prosinca 2007. – Korporacijski mediji su euforični nakon što su Venezuelanci tijesno porazili Hugo Chavezov referendum o ustavnoj reformi prethodnog dana. Ishod je prkosio predizbornim predviđanjima neovisnih anketa i bio je kritičan do kraja. Skoro konačni rezultati objavljeni su tek u 1:15 ujutro 3. prosinca s oko 100,000 glasova koji su dijelili dvije strane i iznenađujućih 44% birača s pravom glasa koji su bili suzdržani. Dana 7. prosinca, Nacionalno izborno vijeće Venezuele (CNE) objavilo je konačni rezultat na temelju 94% prebrojanih glasačkih listića. Ukupno 69 amandmana reformi izglasano je u dva bloka:
Za blok A: Ne – 50.65%; Si (Da) – 49.34%;
Za blok B: Ne – 51.01%; Si (da) – 48.99%.
Ispod je primjer likovanja korporativnih medija. Zaslužuju malo odmora jer su devet godina čekali na ovaj trenutak, a možda još neko vrijeme neće dočekati drugi. Venezuelanci su izgubili, pobijedili su, ali Chavez je možda u pravu kada kaže da je reforma izgubljena "por ahora (za sada)". U postizbornom komentaru na venezuelanskom državnom TV kanalu VTV dodao je: Reforma je usporena, ali živa, i “venezuelanski narod ima moć i pravo podnijeti zahtjev za ustavnu reformu prije nego (moj) mandat (u uredu) završi, od kojih ima još pet godina.”
Prema venezuelanskom zakonu, Nacionalna skupština (NA) može donijeti nove društveno korisne ili druge zakone u bilo kojem trenutku pod uvjetom da nisu u suprotnosti s ustavnim zakonom. Ustav se može mijenjati samo nacionalnim referendumom na jedan od tri načina – ako to zatraže predsjednik, NS ili 15% registriranih birača (peticijom). Ustav, međutim, sprječava predsjednika da traži iste amandmane dva puta u istom mandatu, ali oni mogu postati zakon putem narodne inicijative ili ustavotvorne skupštine.
Osim toga, Chavez može koristiti svoju ustavom dopuštenu ovlast Enanbling Law do sljedećeg ljeta kada istječe. Prema njemu, on može dekretom donositi zakone u 11 ključnih područja koja uključuju strukturu državnih organa, izbor lokalnih dužnosnika, gospodarstvo, financije i poreze, bankarstvo, transport, vojsku i nacionalnu obranu, javnu sigurnost i politike povezane s energije.
Chavez je imao tu ovlast dva prethodna puta i iskoristio ju je 2001. za donošenje 49 zakonskih izmjena kako bi bile usklađene s Ustavom u područjima zemljišne i bankarske reforme te za pravednije sporazume o podjeli prihoda sa stranim naftnim kompanijama u zajedničkim državnim pothvatima. Želio je da ovaj put ubrza demokratske promjene na bazi i da može prenijeti vlast na ljude putem općinskih vijeća. On ga također može koristiti za unapređenje svog društvenog i ekonomskog modela koji se temelji na pravednoj raspodjeli većeg dijela nacionalnog bogatstva kroz ulaganja u zdravstvo, obrazovanje i socijalnu sigurnost. Ako se predlože reformske mjere ove vrste, on će za njih dobiti snažnu potporu javnosti pod uvjetom da ih drži jednostavnima i da ih pravilno i često objašnjava.
U svojim postizbornim komentarima, Chavez je naglasio da još jedan prijedlog reforme dolazi “sljedeće godine ili za tri godine. Ne mora biti potpuno isti. Može biti u istom smjeru, ali u drugom obliku, poboljšano i pojednostavljeno, jer moram prihvatiti da je reforma koju smo predstavili bila vrlo složena.”
Predizborna rasprava i propagandni napad učinili su je još složenijom, a oporba je nadjačala pristaše reforme. Uz pravilno planiranje i provedbu, taj je problem ispravljiv, au međuvremenu NA može donijeti neke zakonodavne reforme, a Chavez to može učiniti sam dekretom. Očekujte da će se to dogoditi i da će većina Venezuelanaca to entuzijastično podržati.
Članovi Venezuelanskog nacionalnog domorodačkog pokreta (MNIV) već žele ponovno pokretanje ustavne reforme, namjeravaju se mobilizirati i možda će početi skupljati potpise za peticiju za to. Sastali su se kako bi izradili strategiju 7. prosinca nakon čega je koordinator MNIV-a Facundo Guanipa objavio da malobrojno autohtono stanovništvo Venezuele gotovo jednoglasno podržava Chavezove reforme prema rezultatima referendumskih podataka.
Za sada, međutim, likvidatori su u središtu pozornice i ne citiraju komentar glavnog tajnika OAS-a Josea Miguela Insulze da “Nekoliko mitova o venezuelanskoj demokraciji pada. Funkcionira kao i sve demokracije... Nadam se da američka vlada može priznati, kao i svi mi, da je to bio pošten, čist proces.”
Ne računajte na njega ili na dominantne medije i započnite s omiljenim novinarskim protivnikom ovog pisca – Mary Anastasijom O'Grady iz Wall Street Journala, ovaj put na trominutnom videu koji je producirao Journal i dostupnom na internetu. Brzo se zagrijala komentarima poput toga da bi referendum, da je prošao, Chaveu dao "diktatorsku moć da doživotno vlada", a Venezuela ima "namješten izborni sustav". Nečuveno i lažno u oba razloga, naravno, ali ovo je tipično O'Gradyjevo lupetanje.
Nadalje, tvrdila je da su skoro konačni zbrojevi dostupni oko 8:15, ali je Nacionalno izborno vijeće (CNE) čekalo do 1:15 ujutro da ih izvijesti. Naime, izvješćivanje je kasnilo jer su izbori bili preblizu za raspisivanje, a unaprijed je dogovoreno da se to ne učini dok se ne prebroji 90% glasova. U tom trenutku objavljen je rezultat. Još jedan O'Gradyjev dragulj bio je Chavez koji je došao na vlast 1999. godine "uklanjanjem" "stare elite", što je impliciralo da je poraziti ih odlučno i demokratski neprimjereno - stari O'Grady s više od nje zajamčeno.
Dnevnik nije završio. Mrežni komentar je glasio: “Venezuelanska kiša na Huga (i to je) više od nazadovanja za venezuelanskog mesijanskog moćnika. To je pobjeda za ideal slobode diljem Latinske Amerike….svaka čast….narodu Venezuele (spriječavajući Chaveza da) nametne(o) ono što je predstavljalo osobni državni udar protiv demokracije te nacije. Pokušao je natjerati Venezuelce da glasaju za vladavinu jednog čovjeka i tvrdi model socijalizma. Rekli su ne (a CNE je čekao do 1:15 ujutro) kada je postalo jasno da nema načina da se lažiraju rezultati.”
Prema časopisu, Chavezov paket “izvadio bi utrobu građanskim slobodama Venezuele (i) ukinuo jamstva privatnog vlasništva.” Posljednji ubod bio je u obliku upozorenja da Chavez još uvijek kontrolira političke institucije zemlje i “ostaje prijetnja (onoj) regiji. On je u utrci s vremenom (kako bi unaprijedio svoju) ekspanzionističku agendu (koja) ima potencijal potkopati kolumbijsku demokraciju, a već je destabilizirala Boliviju i Ekvador.” Fuj, a Rupert Murdoch još nije preuzeo novine koje je kupio prošlog ljeta kada je finalizirao posao za Dow Jones & Company.
Upišite New York Times i njegovog čovjeka u Caracasu, Simona Romera, čiji stil nadmašuje pisce časopisa, ali ne i sadržaj. Njegov autorski tekst od 3. prosinca glasio je: "Venezuela bilježi tijesan poraz od Chavezovog plana" koji bi mu dodijelio "nove ovlasti". Oporbeni čelnici bili su ekstatični", a guverner države Zulia i Chavezov protivnik na predsjedničkim izborima 2006., Manuel Rosales, rekao je "Večeras je Venezuela pobijedila". Njegovo izvješće sljedećeg dana najavljivalo je neuspjeh rekavši da su "glasovi postavili prepreke (i) dali novu energiju dugotrajnoj oporbi." To je "izraz... lošeg upravljanja vlade (i) upozorenje gospodinu Chavezu da je konačno prekoračio (u želji da prekine predsjedničke) granice mandata i uvelike (centralizirao) svoju moć." To je "oštar prijekor (od birača) da gospodinu Chavezu daju do znanja (oklevaju) da ga slijede mnogo dalje na putu ka socijalističkoj budućnosti."
Još više od Romera, zajedno s autorima Timesovih uvodnika, da su "Razmišljanje i bijes (došli) nakon poraza", a Chavisti su "izjedani predoptuživanjem i preispitivanjem duše" nakon odbijanja glasača. "Chavez se obrušio na svoje protivnike (i) odbacio (njihovu pobjedu) s (nespomenutom) bezobrazlukom", a "Chavismo" treba "prigrliti pluralističkiji put".
To je bilo zagrijavanje za autora uvodnika Rogera Cohena. Uključio se pozdravom s leđne ruke zbog "poniženja odbijanja od 51 do 49 posto da se prekinu ograničenja mandata i potkopaju prava privatnog vlasništva". Prestao je spominjati većinu zapadnoeuropskih i drugih parlamentarnih sustava koji dopuštaju neograničene reizbore, a potonja optužba je lažna. Zatim Cohen napada nazivajući Chaveza "snažnim čovjekom... caudillom... prijetnjom (i) njegov 'socijalismo' jednak je 'Hugoismo.' ” Imao je za cilj “akumulirati(e) moć putem prijetnji, klevetanja protivnika kao 'izdajnika', (i) kupnje podrške sa 150 milijuna dolara dnevno u novcu od nafte.”
Postaje još gore: “njegovi partnerski bankari (su) zgrtali milijune presuđujući nesrazmjer između službenog i crnog tržišta (bolivar) tečaja. Kriminal i trgovina drogom cvjetaju.” Njegov socijalizam je "ruski (ekvivalent) 'Sovjetima', (i) pozdravljam venezuelanski narod" jer je nametnuo "Granice (a) revolucije 21. stoljeća." Dana 3. prosinca, Cohen ih je naveo u osam venezuelanskih tržišnih i političkih pravila kako bi pokazao svojom logikom da Chavez "može(ne) vratiti kazaljku sata dovoljno daleko da ih promijeni".
Times nije bio gotov, a 4. prosinca je u uvodniku nasrnuo na "Priču o dva moćnika". Drugi je bio Vladimir Putin nakon pobjede na parlamentarnim izborima 2. prosinca. Prema The Timesu, bio je to “referendum o samom sebi (na kojem je) cinično manipulirao velikom pobjedom…”. Chavez nije imao sreće u svom “posljednjem i najnečuvenijem osvajanju vlasti (tako da postoji) nada da će (Venezuelansko) političko natjecanje… sada procvjetati.” Times priznaje da je on "još uvijek vrlo moćan", pa će "međunarodna zajednica... morati nastaviti s pritiskom na (njega jer) nije odjednom postao demokrat."
The Washington Post je objavio svoju postizbornu riječ sa sličnim klevetničkim agitprop uredničkim torentom – da je “g. Chavez je predložio da postane de facto doživotni predsjednik... Ankete prije glasovanja pokazivale su da samo oko trećina Venezuelanaca podržava amandmane (i) Stanovnici gradskih slamova koji su u prošlosti podržavali gospodina Chaveza imali su dobar razlog za predomišljanje: Zahvaljujući njegovoj suludoj ekonomskoj politici... ishod neće vratiti potpunu demokraciju (jer Chavez) još uvijek kontrolira zakonodavstvo, sudove, nacionalnu televiziju i državnu naftnu tvrtku, i zadržava ovlasti vladanja dekretima.” Netočno po svim točkama, osim da većina demokratski izabranih zakonodavaca i sudaca koje je imenovao Chavez podržavaju bolivarizam koji je ugrađen u Ustav zemlje za koji su se zakleli da će ga podržavati.
AP je također bio neprijateljski nazvavši Chaveza "sklonim sukobima (s) osobnošću većom od života koja ostavlja(o) malo prostora za kompromis (koji) osigurava(ju) više trvenja (u) duboko polariziranoj (zemlji)." Ali "nedjeljna pobjeda je potaknula oporbu (koja može podnijeti peticiju) za referendum o opozivu nakon što Chavez dosegne sredinu svog šestogodišnjeg mandata u prosincu 2009."
I na Zapadu je Los Angeles Times bio slavljenik nazivajući nedjeljni poraz "izvanrednom optužbom protiv (Chavezovog) plana." Ali naslov je bio: "Chavez nije završio." Čak i u slučaju poraza, on će "moći usvojiti mnoge od svojih željenih zakonodavnih reformi" budući da kontrolira NA i Vrhovni sud. Times je citirao "slike ogromnih (oporbenih) studentskih marševa", ali "najveći čimbenik (u) nedjelju (bila je) Chavezova vlastita besmislena ekonomska politika, koja je natjerala mnoge njegove osiromašene pristaše da se zapitaju zna li on doista što radi. ” Oni su "kao Sovjetska Rusija ili moderna Kuba (i) Chavezovi socijalistički ideali vode Venezuelu u propast, a siromašni su ti koji će najviše patiti ako prijeđe rub."
Časopis Time pitao se “Kako će Chavez podnijeti poraz? (i) Zašto su se Venezuelanci okrenuli protiv Chaveza.” Izvijestio je da je "panika nastala oko 7 sati u nedjelju navečer", ali tek u 1:00 ujutro "el comandante" je priznao poraz. Prema mišljenju pisca Timea, Jensa Erika Goulda, više su se brinuli zbog Chavezovog preuzimanja vlasti i mogućnosti da se dočepa privatnog vlasništva nego zbog predloženih socijalnih beneficija za siromašne i popularne građane koje bi dobili. Ali dok "poraz može... usporiti predsjednika... on i njegovi saveznici još uvijek imaju široke ovlasti (tako da je) bitka daleko od kraja" bez sumnje koja je strana vremena.
Časopis Business Week bio je glasan o tome što je “iza Chavezovog poraza u Venezueli” u članku punom uobičajenih vrsta pogrešaka, pogrešnih izjava i pro-poslovnog nagiba. Rečeno je da "odbijanje...može značiti više stabilnosti za posao i gospodarstvo", a da se uopće ne spominje da posao cvjeta, a gospodarstvo je jedno od najbrže rastućih u svijetu prema Chavezovoj "socijalističkoj viziji".
U članku se citira oporba koja kaže da je referendum prošao “Probudili bismo se u diktaturi….moguća pobjeda….potkopano poslovno povjerenje….poraz dovodi u pitanje hoće li Chavez moći produbiti svoju socijalističku revoluciju….većina u Venezuela ne dijeli Chavezovu socijalističku viziju… Raste nezadovoljstvo Chavezovim vodstvom.” Pobjeda bi Chavezu omogućila da "zauzme privatno vlasništvo... obuzda privatno vlasništvo... potkopa demokratske i kapitalističke temelje Venezuele i dopusti Chavezu da stvori državu po ugledu na komunističku Kubu ako bude usvojena."
Anti-Chavezovi postizborni nastupi mogli bi ispuniti sveske. U nastavku slijedi još nekoliko:
— San Francisco Chronicle je žalio da "Chave z (još uvijek) drži sve karte (i) oporba tek treba pronaći vođu koji se može mjeriti s Chavezovom magnetskom osobnošću i karizmom."
— Bloomberg.com je također bio užasnut činjenicom da jedan poraz neće “vjerojatno… zaustaviti (Chavezov) pokušaj socijalizacije gospodarstva Venezuele… on bi mogao nacionalizirati industrije, zaplijeniti imovinu i oslabiti neovisnost središnje banke.”
— državni Glas Amerike (VOA) oglasio se postizbornim komentarom Georgea Busha da je Chavezov poraz “glas za demokraciju”; nikad se nije spomenulo njegovo predizborno brbljanje o tome da je Venezuela nedemokratska;
— CBS News naslovio je “Chavezov demokratski autoritarizam (pa) unatoč (izbornom porazu), predsjednik Venezuele nastavit će prema apsolutnoj vladavini;”
— Christian Science Monitor je rekao “Venezuelanski Chavez prkosan, unatoč porazu... malo tko vjeruje da će rezultati natjerati (ga) da promijeni svoj kurs,”
— Financial Times u “Kronici najavljenog poraza” vidi da Chavezova podrška među siromašnima opada jer “Venezuelanci vide stvari s više realizma;”
— Economist vidi njegovu "auru nepobjedivosti... zauvijek oštećenu, čini se da će bitka za nasljedstvo uskoro započeti (i) strategije preživljavanja više ne uključuju neupitnu lojalnost 'zapovjedniku'. Uzvraćanje borbe tek počinje;”
— CNN je također bio na čelu onoga što je Chavez na konferenciji za novinare nakon izbora nazvao svojom kampanjom manipulacije. Rekao je da je ministar obrane Rangel Briceno "jako ljut zbog (CNN-ove) manipulativne kampanje... po cijelom svijetu", da se sprema tužiti kabelsku mrežu, a "iza (njega) je zlo lice Sjedinjenih Država;"
— BBC je ozloglašen kao “čuvar moći”; naslovljeno je “Bijela kuća….pozdravlja poraz kontroverzne reforme venezuelanskog predsjednika Huga Chaveza….referendum….(i rekao) ljudi su rekli svoje mišljenje….to je dobar znak za budućnost zemlje i slobodu i slobodu….(Venezuelanci nisu t) žele daljnju eroziju svoje demokracije i svojih demokratskih institucija;” pro-Chavezovi glasovi ili jasno objašnjenje problema nisu bili nigdje na vidiku prije ili poslije izbora;
— Chicago Tribune je naslovio “Chavez je kaznio, jedva kapitulirajući (jer) politički vođe i analitičari su rekli da je prerano reći je li mali poraz….predstavlja samo izbočinu na putu….ili buđenje izdržljive i živahne opozicije; ” i
— Seumas Milne iz londonskog Guardiana naslovio je Chavea zwasa “Dolje, ali ne i vani u Caracasu” u pisanom obliku za novine s dugom poviješću prodržavne potpore, a premalo za svoje građane. Milne je, s druge strane, stavio još jednu bilješku rekavši da je bolivarizam doživio neuspjeh (ali) "da nije gotovo (i) nedjelja nije bila porazan poraz." Također je "diskreditirao (diskreditirao) kanad da zemlja nekako klizi u autoritarnu ili čak diktatorsku vladavinu... Referendum je bio uvjerljiv prikaz demokracije na djelu... Revolucionarni proces koji je u tijeku u Venezueli donio je izvanredna društvena postignuća." Njihovo zaustavljanje ili poništavanje "bio bi gubitak čiji bi značaj išao daleko izvan granica Venezuele (ali) Chavezovi komentari i obveze (pokazuju) da nema raspoloženja za povratak."
Chavez je otporan i oporavit će se nakon jednog izbornog neuspjeha. Nikada ga nemojte zanemariti ili podcijeniti njegov utjecaj na ono što sudirektor Centra za ekonomska i politička istraživanja, Mark Weisbrot, kaže da je “Povijesna transformacija… koja je u tijeku u Latinskoj Americi (nakon) više od četvrt stoljeća neoliberalnog " Pravilo. Dugogodišnji latinoamerički stručnjak, James Petras, to ovako formulira: “Referendum i njegov ishod (iako važan danas) samo je epizoda u borbi između autoritarnog imperijalističkog kapitalizma (Chavez se protivi) i demokratskog radničkog socijalizma (nadaju se Bolivarizam će isporučiti)." Duh demokracije cvjeta u Venezueli i jedan ga izborni neuspjeh neće izbaciti iz kolosijeka.
Stephen Lendman živi u Chicagu i možete ga dobiti na [e-pošta zaštićena].
Posjetite i njegovu web-stranicu s blogom na adresi sjlendman.blogspot.com i slušajte The Steve Lendman News and Information Hour na TheMicroEffect.com ponedjeljkom u podne po središnjem američkom vremenu.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije