1. Na javnom razgovoru netko vas pita: "U redu, razumijem što odbijate, ali pitam se za što ste? Za koje institucije želite da mislite da će biti bolje od onoga što imamo, za ekonomiju, državu, rod , rasa, ekologija ili što god mislite da je ključno imati viziju?"
Želim samoupravno, solidarno, decentralizirano, održivo i participativno gospodarstvo. Mislim da to znači da nam je potrebna ekonomija sa:
-
Decentraliziran i participativan proces planiranja.
-
Naknada (plaćanje) za trud i odricanje (i potrebe za djecu, starije/umirovljenike, ozlijeđene i invalide te one na rodiljnom/očinskom dopustu ili godišnjem odmoru).
-
Društveno vlasništvo nad proizvodnom imovinom, demokratski kontrolirano od strane ljudi na koje oni najviše utječu.
-
Organizacija radnih mjesta u demokratske/samoupravne federacije radnika i vijeća potrošača/zajednice.
-
Samoupravna radna mjesta i vijeća gdje ljudi imaju pravo glasa u odlukama koje utječu na njih i resurse o kojima ovise, proporcionalno stupnju do kojeg odluke utječu na njih i ovise o resursima.
-
Poslovi uravnoteženi unutar i između radnog mjesta i industrije, pri čemu svaka osoba ima relativno jednak udio napornog rada i osnažujućih/rukovodećih zadataka.
-
Proces izjednačavanja bogatstva i održivog razvoja diljem svijeta, koji izravno kontroliraju ljudi.
-
Kraj "planiranog zastarijevanja" - procesa kojim kapitalističke tvrtke proizvode proizvode koji su dizajnirani da se pokvare nakon kratkog vremenskog razdoblja kako bi potrošačima mogli prodati više istih. Proizvodi u budućnosti moraju biti napravljeni da traju – i traju, i traju, i traju!
Želim feminizam, queer oslobođenje i oslobađajuće srodstvo. Želim sustav srodstva, ljubavi, obitelji i prijateljstva koji uključuje:
-
Seksualnost bez straha;
-
Sloboda izražavanja vlastitog rodnog i spolnog identiteta bez straha od mržnje, nasilja ili diskriminacije;
-
Različiti oblici života i obiteljskih odnosa (za ovaj cilj pogledajte izjavu o velikom braku i izvan njega ovdjehttp://www.beyondmarriage.org/full_statement.html).
-
Potpuna zdravstvena zaštita za djecu i starije osobe.
-
Ravnomjerna podjela svih procesa skrbi (briga o djeci, skrb o starijima, skrb o bolesnima i nemoćnima).
-
Pravedna podjela rada s obzirom na spol, spol i seksualnu orijentaciju.
Želim interkomunalizam i globalnu pravdu i jednakost. Mislim da to znači najmanje:
-
Postizanje post-rasnog društva. Pod ovim mislim na proizvoljne rasne kategorije koje nekim ljudima (bijelcima, Amerikancima, Europljanima) daju moć i privilegije, dok drugim ljudima (imigrantima, Židovima, obojenim ljudima, imigrantima, ljudima iz trećeg svijeta, domorodačkim narodima) ugnjetavanje, izrabljivanje , nasilje i smrt.
-
Postizanje etnički i kulturno raznolikog društva u kojem se sve zajednice potiču na egalitarne prakse, te im se osiguravaju resursi i prostor potrebni za njihov kulturni, vjerski i etnički opstanak.
-
Otvoreni međuzajednički i unutarzajednički dijalog za promicanje razumijevanja i suradnje prema jedinstvenim ciljevima (vidi “Solidarnost unutar autonomije” pod pitanjem tri ovog intervjua).
-
Za Sjedinjene Države to će zasigurno značiti gigantski proces istine i pomirenja, te masivne, dugoročne procese kulturnih i monetarnih reparacija. To će zahtijevati procese izjednačavanja bogatstva kako unutar zemalja prvog svijeta, tako i iz zemalja prvog svijeta u zemlje trećeg svijeta i autohtone nacije unutar zemalja prvog svijeta.
-
6. Pravedna podjela rada s obzirom na etničku pripadnost, kulturu, zajednicu, geografsku regiju i religiju.
Želim sustav participativnog i oslobađajućeg obrazovanja. Za više o tome, pogledajte veliki esej Yotama Maroma Reimagining Society Project na temu: “Ponovno osmišljavanje škole: pogled na participativno obrazovanje".
Želim sustav globalnih medija koji proizlazi iz lokalnih zajednica moći.
Siguran sam da možemo i hoćemo uključiti mnoge druge stvari u našu viziju budućnosti, ali ove stvari su ono što mi pada na pamet u preliminarnom istraživanju za mene.
2. Zatim, netko na istom događaju pita: "Zašto radite to što radite? To jest, razgovarate s nama, i znam da pišete, a možda organizirate, ali zašto to radite? Što mislite mislite da to postiže? Koji je vaš cilj za nadolazeću godinu ili za sljedećih deset godina?"
Sustav pokušava kontrolirati ili uništiti sve što volim. Ubija milijune ljudi. Izgladnjuje ih, bombardira, siluje. Oduzima im njihove potencijale i bogatstvo koje sami stvaraju. Uskraćuje ljudima pristup osnažujućem radu i osnažujućim situacijama. Komodificira ljubav i suprotstavlja muškarce, žene i rodno nekonformne ljude. Ograničava seksualnost i natapa je strahom i nasiljem. Tjera nas na ograničavajuće predodžbe o tome što znači biti ovaj ili onaj spol – i kažnjava one koji se tome ne povinuju. Stvara proizvoljne predodžbe o tome tko je zaslužan, tko je zločinac, tko je dobar, a tko zao – nazivajući dobre ljude “bijelcima”, “strejt”, “muškarcima”, “Amerikancima” i tako dalje. Čini nas nesigurnima, tjeskobnima, depresivnima, suicidnima, nasilnima – pokušava (i često uspijeva) izvući ono najgore iz svih nas u svojoj tijesnoj potrazi za profitom i moći.
Borim se jer ovaj sustav ubija milijune ljudi. Jer je doveo našu klimu u opasnost; jer ubija milijune vrsta životinja dok dovodi ekosustave svijeta u kobnu opasnost.
Ovaj sustav – ili bolje rečeno, “sustav sustava – (patrijarhat, kapitalizam, bijela nadmoć, imperijalizam, autoritarna država, itd...) moj je neprijatelj. Svaki dan radim na pokušaju da ga uništim i zamijenim nečim boljim – nečim dobrim.
Zato se borim jer je sve ovo loše, ali još više, jer je nešto dobro itekako moguće.
Borim se jer imam osobni udio u našem krajnjem cilju – participativnom, održivom, feminističkom, interkomunalističkom, participativnom ekonomskom i participativnom demokratskom društvu – i zato što razumijem da, iako možda ne mogu u potpunosti shvatiti zašto se drugi bore za revoluciju, ja shvatite da se bore iz sličnih razloga kao i ja.
Odrastajući kao homoseksualac u heteroseksističkom društvu, iskusio sam ogroman strah, samoprijezir, tjeskobu, depresiju i još gore. Osjećate se izvan mjesta, sami, krivi, čak prokleti. Čujete homofobne komentare s namjerom nametanja krutog i uskog pojma muškosti i muške seksualnosti.
Sjećam se da sam imao stalnu tjeskobu. Sjećam se da sam pazio što govorim – i kako to govorim; što sam nosila – i kako sam to nosila; što sam mislio – i kako sam mislio. Dok sam još bio "zatvoren", sve što sam radio morao je biti samoreguliran u pokušaju da me ne "izbace". Ovo kroz što sam prošao ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. Dakle, protivim se sustavu zbog onoga što sam prošao – ali i zato što razumijem da su milijarde ljudi morale proći kroz, puno, puno gore – beskrajno gore – nego što sam činio (i radim). Borim se protiv ovog sustava jer je to sustav smrti. To je sustav koji širi svoje zlo posvuda u potrazi za svojim užasnim ciljevima, i to na užasna sredstva.
Borim se jer sanjam o danu kada ću moći čuti svoju djecu kako govore "tata, što je bio kapitalizam?", "tata, što je bio rasizam?", "tata, što je bio patrijarhat?", "tata, što je bila država" ?”. Borim se jer vjerujem u sposobnost običnih ljudi da organiziraju svoje živote bez vanjskih uplitanja. Borim se jer vjerujem da je nenasilno i mirno društvo moguće – bez rata ili nepotrebnih sukoba. Borim se jer vjerujem da nas vjera, etnička pripadnost i zemljopis ne moraju dijeliti. Borim se jer je seksualnost bez straha moguća. Borim se jer je participativna i održiva ekonomija moguća.
Borim se iz mnogo više razloga, ali ukratko, borim se jer vjerujem da možemo institucionalizirati i širiti kulturu dobra, za koju vjerujem da može trijumfirati nad zlom koje vidimo danas. Drugi svijet je moguć!
3. Kod kuće ste i dobivate e-poruku koja kaže da nova organizacija pokušava osnovati, međunarodno, ujedinjujući nacionalne ogranke, itd. Od vas se traži da se pridružite naporima. Možete li zamisliti vjerojatne uvjete pod kojima biste rekli: "Da, dat ću svoju energiju da to ostvarim zajedno s vama ostalima koji ste već uključeni"? Ako da, koji su to uvjeti? Ili – mislite li umjesto toga da bez obzira na sadržaj agende i sastav sudionika, ideja ne može biti vrijedna, sada, a možda ikad. Ako je tako, zašto?
Da naravno. Svatko tko primi takvu e-poštu morao bi to vrlo ozbiljno razmotriti i razmisliti o prijavi ako su ispunjeni određeni uvjeti. Evo stvari koje bih volio da takav projekt razmotri, a da ih ima dovoljno, vjerojatno bih razmislio da se uključim i borim za realizaciju ostalih.
Političko jedinstvo
-
Zajednička vizija: Svaka organizacija kojoj je cilj pomoći u izgradnji revolucionarnog pokreta morat će razviti viziju o tome kako bi participativno društvo izgledalo. Da bi se uključila u neku organizaciju, morala bi ozbiljno shvatiti potrebu za zajedničkom i fleksibilnom demokratskom vizijom.
-
Komplementarni i holistički konceptualni okvir: Naši problemi ne proizlaze samo iz kapitalizma. Patrijarhat, bjelačka nadmoć i autoritarna država – kao i sustavi imperijalizma i ekološke neodrživosti – moraju se suočiti sa svima. Moramo imati okvir koji vidi potrebu da se ujedinimo protiv svih naših neprijatelja i protiv svih sustava ugnjetavanja i izrabljivanja. Ne možemo pobijediti bez ovoga – kao što smo jasno vidjeli u prošlosti.
Strateško jedinstvo
-
Dvostruka snaga: Naše organiziranje i organizacija ima za cilj doći do onoga što se zove dvovlašće. Točka koja sadašnji sustav dovodi u stanje krize u kojoj milijuni ljudi prebacuju svoju vjernost sa starog sustava na novi. Institucije i pokreti ljudi dosežu točku u kojoj revolucionarni pokret može preuzeti vlast na svim razinama društva. Moramo se organizirati u tu svrhu.
-
Protuhegemonija: osim institucija, sustav ima ono što nazivamo kulturnom hegemonijom. Ne možemo se fokusirati samo na nove institucije. Nova ljevica također mora ozbiljno shvatiti zadatak izgradnje kontrakulture. Mora promovirati nove narative samoupravljanja. Narativi o oslobođenom rodu i seksualnosti, o postrasnom i etnički raznolikom društvu, o vjeri izvan opresije, o participativnoj demokraciji i participativnoj ekonomiji, o ekološkom razumu i ekološkoj održivosti. Kako bih sažeo ovu točku, okrećem se riječima Arundhati Roy:
“Naša strategija ne bi trebala biti samo suprotstavljanje carstvu, već i postavljanje opsade. Uskratiti mu kisik. Da se sramim. Rugati se tome. S našom umjetnošću, našom glazbom, našom književnošću, našom tvrdoglavošću, našom radošću, našom briljantnošću, našom čistom neumoljivošću i našom sposobnošću da ispričamo vlastite priče. Priče koje su drugačije od onih u koje nam ispiraju mozak da bismo vjerovali. Korporativna revolucija će propasti ako odbijemo kupiti ono što oni prodaju: njihove ideje, njihovu verziju povijesti, njihove ratove, njihovo oružje, njihov pojam neizbježnosti. Upamtite ovo: nas je mnogo, a njih malo. Oni trebaju nas više nego mi njih. Drugi svijet ne samo da je moguć, ona je na putu. U mirnom danu, mogu je čuti kako diše.” -
Institucije i kultura, ne ljudi: dok pojedinci sudjeluju, predstavljaju i provode volju sustava dominacije i hegemonije, naš neprijatelj su sami sustavi. Naš bi cilj uvijek trebao biti doprijeti do novih srca i umova i pridobiti nove ljude za revoluciju. Dok sustave treba srušiti, demontirati i zamijeniti novima, ljude treba pridobiti. Moramo se boriti protiv loših institucija (i institucionalnih uloga) i kulture (i kulturnih uloga), ali ne protiv samih ljudi. Moramo izgraditi voljenu zajednicu.
-
Maksimalno nenasilje: Ljevica koja je ozbiljna po pitanju svojih vrijednosti mora nužno prezirati nasilje. Mora shvatiti da, poput hijerarhije, nasilje mijenja našu psihu. Ostavlja trag na našim dušama koji je teško, ako ne i nemoguće ukloniti. Možemo gledati vojnike koji se vraćaju u rat s ožiljcima i izrešetanim ranama koje nisu nužno vidljive golim okom: PTSP, depresija, suicidalne misli, tjeskoba i samoprijezir. Nasilje je pogrešno. Stoga bi se lijevi pokret trebao posvetiti suprotstavljanju nasilju gdje god je to moguće.
-
Svrha djelovanja je moć: Poduzimamo akcije kako bismo izgradili svoju moć i osvojili još više moći. Svoje postupke trebamo prosuđivati prema tome kako proširuju našu sposobnost da postignemo daljnje reforme, kako povećavaju našu moć i sposobnost da sami upravljamo sobom i kako pospješuju naše ciljeve. Djelovanje bez plana i vizije gotovo uvijek nas vodi lošim putevima. Moramo biti orijentirani na cilj i viziju, te koristiti svoje postupke za izgradnju vlastite moći.
-
Sjeme budućnosti u sadašnjosti: Kao i naša predanost maksimalnom nenasilju, svaka nova ljevica mora se posvetiti egalitarističkim praksama i strategijama. Ne možemo koristiti nedemokratska sredstva za postizanje demokratskih ciljeva. Ne možemo, riječima Martina Bubera, “očekivati da stablo koje je pretvoreno u toljagu prolista”. To znači da u našim teorijama, analizama, strategijama, praksama i vizijama moramo osigurati da se naše vrijednosti implementiraju u najvećoj mogućoj mjeri. Moramo se zapitati "što možemo učiniti danas, kako bismo sutra mogli još više prakticirati svoje vrijednosti?"
-
Komunalizam: Moramo živjeti zajedno, dijeliti svoje bogatstvo, prakticirati nove različite oblike življenja i ljubavi. Ne možemo osvojiti novi svijet samo kroz borbu protiv starog sustava – čak i ako smo organizirani u pokrete. Moramo zapravo početi graditi novi svijet ovdje i sada – dok demontiramo stari sustav, s njegovim autoritarnim institucijama i kulturom, i reformiramo ih na način koji nas postavlja na put prema većoj moći i kontroli nad našim vlastitim živi. (Više o ovome vidi “Revolucionarni komunalizam: gdje se susreću vizija i strategija” od Yotama Maroma)
-
Kolektivno oslobođenje: Nitko tko je rođen pod sustavom ne može reći da je još oslobođen. Svi mi imamo duboke ožiljke. Potlačeni ljudi moraju se osloboditi pojmova identiteta i zajednice koje nam je sustav natrpao, a skupine koje vrše ugnjetavanje moraju se suočiti i odbaciti svoje privilegije – koristeći ih za ciljeve revolucije. Moramo aktivno raditi na suočavanju s nejednakostima i nepravdama ovdje i sada – kako unutar naših organizacija tako i u svijetu općenito. Moramo zajedno proći kroz cilj. To nazivamo kolektivnim oslobođenjem.
-
Solidarnost unutar autonomije: Svaka zajednica potlačenih i iskorištavanih ljudi zna što je za nju najbolje. To ne znači da su potrebe i želje unutar svake izborne jedinice – radnika na primjer – identične. Ali to znači da bi radnici trebali biti vodeći u pitanjima rada, klase i ekonomije. Slično tome, žene i queer osobe trebaju preuzeti vodstvo u pitanjima roda, spola i seksualnosti; obojeni ljudi i imigranti trebali bi preuzeti vodstvo u pitanjima rase, etničke pripadnosti, zajednice i kulture; i tako dalje. Trebali bismo imati solidarnost u svim našim pokretima i samoupravnu autonomiju za pitanja koja pogađaju uglavnom naše biračko tijelo.
-
Lokalna moć, regionalno/nacionalno/međunarodno jedinstvo: Moramo izgraditi lokalnu moć u našim zajednicama – i institucionalno i hegemonistički – dok nastojimo ujediniti te zajednice u regionalne, nacionalne i međunarodne blokove. Ne možemo nadomjestiti nacionalne organizacije sporim i strpljivim radom na oslobađanju čitavih zajednica iz ruke sustava – i ne možemo zanemariti ogromnu veličinu i složenost sustava upadajući u zamku lokalizma. Oboje je potrebno. Nacionalno, regionalno i međunarodno jedinstvo mora biti ukorijenjeno u jakim, organiziranim i snažnim borbenim zajednicama.
-
Odbijanje supstitucionalizma: Pat Korte je to dobro izrazio u svom RSP intervjuu. Ne možemo osloboditi ljude umjesto njih – oni to moraju učiniti sami. Naše organizacije moraju biti usmjerene na stavljanje kontrole društva izravno u ruke organiziranog narodnog pokreta. Sve drugo je budalast posao i rezultirat će neuspjehom. To smo vidjeli više puta. Neosporno je. Ako uzmemo državnu vlast, uloga države mora biti da demontira samu sebe – da prenosi sve veću moć izravno na samoorganizirane institucije naroda.
-
Unutar potlačenih: Naše revolucionarne organizacije moraju se smjestiti izravno u potlačene zajednice. To je jedini način za pobjedu. Pobjedničke organizacije organizirat će čitave zajednice i staviti potlačene ljude – queer-ove, radnike, obojene ljude, žene, rodno nekonformne, imigrante, alternativne osobe s invaliditetom i slično, izravno na čelu našeg pokreta.
-
Otvoreni pogled na državnu moć: Država je opresivna institucija. To je više od institucije klasne vladavine – ono također provodi politički poredak, rodni poredak, seksualni poredak, nacionalni poredak i rasni poredak. Iz tih razloga mora se na kraju uništiti i zamijeniti autentičnim i participativnim demokratskim sustavom upravljanja. Ali ne možemo zanemariti da je sustav nešto što postoji. Kao i naša radna mjesta, ako to možemo podnijeti, to bi trebalo biti nešto o čemu ćemo jako dugo i ozbiljno razmišljati. I ako ikada preuzmemo državnu vlast, to ne može biti kao što su je preuzeli revolucionari u prošlosti. Primarni ciljevi narodne države moraju biti demontirati samu sebe uz aktivno demontiranje starog poretka. Država koja nastavlja centralizirati vlast usprkos svojim iskazanim progresivnim vrijednostima je neprijateljska država – nema nikakve veze s autentičnom demokracijom ili egalitarizmom. Uz to, naš primarni cilj uvijek mora biti izgradnja i jačanje samoupravnih institucija i kulture ljudi –ništa može to zamijeniti.
4. Mislite li da bi napori za organiziranje pokreta, projekata i vlastitih organizacija trebali utjeloviti sjeme budućnosti u sadašnjosti? Ako ne, zašto? Ako da, možete li reći koje bi, vrlo grubo, mislili da bi neke od implikacija bile za organizaciju koju biste favorizirali?
Ne možemo pobijediti (barem osvojiti nešto poželjno ili cjelovito) ako ne utjelovimo sjeme budućnosti u sadašnjosti. Ako nastavimo koristiti stare načine - načine koje je sustav smrti osmislio da održi svoju moć - bit će nemoguće pobijediti. Možemo pobijediti samo ako prakticiramo svoje najveće vrijednosti i težnje upravo sada u sadašnjosti, do najvećeg mogućeg stupnja.
Mislim da su implikacije dalekosežne. To znači da moramo stvoriti kulturu unutar naše organizacije koja je dobrodošla i osnažuje potlačene grupe. Moramo prakticirati unutarnju demokraciju, antiseksizam/feminizam, antirasizam/interkomunalizam i, ako imamo plaćene pozicije unutar naših organizacija, uravnotežene poslove, naknadu za trud i žrtvu i samoupravljanje na radnom mjestu. Moramo razmišljati o implikacijama ove norme (prakticiranje naših vrijednosti u sadašnjosti do najvećeg mogućeg stupnja) u svemu što radimo.
5. Zašto ste odgovorili na ovaj intervju? Što mislite zašto drugi nisu odgovorili?
Nadam se da će drugi uskoro odgovoriti. Znam da mi je trebalo jako dugo. Djelomično je to zato što sam zaposlena osoba, a djelomično zato što je potrebno neko vrijeme da svoje misli stavim na papir. Potičem one koji su se prijavili da sudjeluju, ali još nisu iskoristili priliku i dobili nešto na papiru!
To je prvi korak u razvoju zajedničkog jedinstva u pogledu vizije, strategije i analize – i organizacije!
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije