Godine 2001. “Howardovi borci” bili su ključna demografska skupina u osiguravanju ponovnih izbora konzervativaca. Unatoč pokušajima da se prepravi povijest od strane konzervativnih kolumnista, sportaša i političara, kampanja Johna Howarda “zviždaljka za pse” bila je ta koja je uništila Jednu naciju Pauline Hanson i predala njene glasače vladi.
Šest tjedana prije dana izbora, anketar Rod Cameron identificirao je nestalne birače u regionalnim područjima i vanjskim predgrađima kao "manje obrazovane, izolirane, konzervativne i uskogrudne, antielite u velikom smislu... (i oni) imaju jak osjećaj nezadovoljstvo, ignoriranje”. Analitičar Hugh Mackay istaknuo je snažnu rasnu zabrinutost ovog bloka glasača izjavom, “odmah ispod površine, postoji visok stupanj zabrinutosti oko azijske imigracije, oko ideje da se australska kultura mijenja na neočekivane načine, i da nedavni imigranti povezani su s neprihvatljivim porastom kriminala i nasilja”.
Na kraju izbora postalo je jasno da se Liberalna stranka pozvala na strahove ovih birača, a ne na njihove težnje. Godine 2001. liberalni taktičari bili su mnogo učinkovitiji od laburista u identificiranju ove ključne demografske skupine, i uz pomoć ultrakonzervativnih medijskih ličnosti kao što su Alan Jones, Piers Ackerman i Andrew Bolt, klinički su osigurali svoje glasove.
Nema sumnje da će glasovi Rednecka ponovno biti kritični na izborima 2004., posebno u svjetlu posljednjeg proračuna. Međutim, Howardovi borci u biti su ignorirani. Propustili su smanjenje poreza, a za javne škole i bolnice nije bilo praktički ništa. U međuvremenu, oni koji su bili gore na gospodarskom stablu bili su veliki dobitnici. Umjesto zatvaranja rupa u sigurnosnoj mreži ili pružanja prilike siromašnim radnicima da istinski prekinu krug siromaštva, ovaj je proračun bio izravno usmjeren na ugodnu srednju klasu.
Krajnji rezultat će povećati jaz između bogatih i siromašnih i povećati ogorčenost pravih boraca. Povećana ogorčenost, sve dok nije usmjerena prema vladi, nije problem za Johna Howarda. Zapravo, konzervativci su napravili veliku političku kilometražu okrećući siromašne radnike protiv siromašnih koji ne rade, te siromašne koji rade i koji rade protiv siromašnih imigranata.
Howardova marka klinaste politike uvelike slijedi taktiku koju koriste američki republikanci i djeluje samo na dijelove stanovništva koji su u velikoj mjeri odvojeni od političkog procesa, žele nekoga okriviti i lako se uplaše.
Uspon i učinak nove australske desnice (aka Howardovih boraca) na naš politički proces usporediv je s ekstremnom desnom Kršćanskom koalicijom u Sjedinjenim Državama. Obje skupine potječu iz iste demografske baze. Podržavatelji su većinom bijelci, srednjeg do nižeg društveno-ekonomskog porijekla, imaju usko obrazovanje i često su oni najviše pogođeni kada niskokvalificirani poslovi nestanu u inozemstvu.
Retorika obje grupe cilja na muslimane. Desničarski američki kršćanski evangelist, Pat Robertson, tvrdio je da je "ono što muslimani žele učiniti Židovima gore od holokausta". Vodeći konzervativni baptist, Jerry Falwell, nazvao je proroka Muhammeda "teroristom", a evangelist veteran, Jimmy Swaggart, tvrdio je da je Mohammed "seksualni devijant" i "perverznjak" i zahtijevao da se muslimanski studenti u SAD-u izbace.
Ova vrsta retorike ne razlikuje se od one kolumnista melbourneskog Herald Suna, Andrewa Bolta, koji kaže: “usporedimo ova dva najsvetija čovjeka – te utemeljitelje velikih religija. Za razliku od Muhameda, Krist nije klao nevjernike, pogubljivao žene koje su pjevale grube pjesme o njemu, odsijecao udove otpadnicima, spavao sa ženom čiju je obitelj upravo ubio, seksao se s devetogodišnjakom, poticao na ubojstvo Židovi, dopustite premlaćivanje žena, zahtijevajte fizičko pokoravanje drugih religija, odsijecite ruke i obećajte raj prije svega onima koji su ratovali protiv nevjernika.”
Čini se da su glasnogovornici obiju skupina imuni na kritike. Seksualni skandali fundamentalističkih križara, tužbe za klevetu protiv Andrewa Bolta i skandal Alana Jonesa novac za komentare, čini se da nemaju učinka na njihove pristaše.
Obje skupine imaju značajne veze s desničarskim političkim strankama i privlače značajan dio glasačke javnosti za svoju stvar. Njihova definitivna uloga u nacionalnim izborima ne može se zanemariti.
Kršćanska koalicija se hvali da je osigurala pobjede u republikanskoj predsjedničkoj kampanji 2000. i na izborima u sredini mandata 1998. na kojima je Velika stara stranka ponovno preuzela kontrolu nad Kongresom. Godine 2001. australski konzervativni kolumnisti slavili su pobjedu konzervativaca i likovali nad poraženom “elitom”.
Čini se da je u Sjedinjenim Državama religija u drugom planu u odnosu na stranačku političku pripadnost kada je riječ o podršci Kršćanskoj koaliciji. Ronald Reagan bio je preferirani kandidat u odnosu na ponovno rođenog Jimmyja Cartera 1980., a velečasni Jerry Falwell izjavio je: “Mislim da je Bog republikanac. S malim r.”
Predsjedničku kampanju Georgea Busha starijeg 1992. podržavala je, financirala i visoko koordinirala Kršćanska koalicija. Crkveni Bill Clinton nije dobio nikakvu podršku.
Nova desničarska vjerska baza u Australiji vrlo je uska i nema naprednu infrastrukturu krajnje desnice u Sjedinjenim Državama. Australske fundamentalističke kršćanske skupine kao što su Festival svjetla, Salt Shakers i Christian Lobby mali su igrači u usporedbi s američkom Kršćanskom koalicijom. Nova australska desnica nije toliko vjerski pokret, ali ima izvanredan pristup masovnim medijima.
U SAD-u je propovjednik taj koji ima ogroman utjecaj, dok u Australiji šokantni sportaši sa svoje propovjedaonice iza mikrofona šalju poruku, koja je često slabo prikriveni rasizam.
***
“Jesu li muslimanska silovanja australskih žena u području Bankstowna prvi znakovi islamske mržnje prema zajednici koja ih je ovdje dočekala prije mnogo godina? Jesmo li sada, zbog multikulturalizma, stvorili islamsku zajednicu u Australiji koja je više povezana s islamom nego što je s Australijom?” Alan Jones, kolovoz 2001.
Poput američkog propovjednika, australska medijska ličnost izvlači se ekstremnim komentarima dok svoje stado vješto usmjerava konzervativnoj vladi. Svatko tko se s njima ne slaže etiketiran je kao "elita" i prijetnja "slobodi govora".
Australski konzervativci učili su od svojih kolega u SAD-u te su usvojili retoriku i taktiku kako bi privukli nezadovoljne glasače. I Howard i Bush trenutno vode kampanju protiv gay brakova.
“Politički korektno”, “sloboda govora”, “obiteljske vrijednosti” i “neutralne vrijednosti” ključne su fraze koje su se proširile preko Pacifika. Moralna panika protiv "elita" je isključivo australski fenomen. Neposredno prije predsjedničkih izbora 2000., George W Bush posjetio je koledž Deep South koji je zabranio međurasne veze kako bi umirio Kršćansku koaliciju. Dana 29. svibnja, savezni rizničar Peter Costello bit će gost govornik u Catch the Fire Ministry.
Ovaj događaj mogao bi povezati relativno mali australski kršćanski fundamentalistički pokret s nimalo beznačajnim sekularnim glasanjem Rednecka.
Islamsko vijeće pobjede pokrenulo je građansku akciju protiv pastora Catch The Fire, Dannyja Nalliaha i Daniela Scota, nakon seminara 9. ožujka 2002. na kojem je pastor Scot navodno opisao muslimane kao teroriste i silovatelje.
Tijekom saslušanja, pastor Nalliah je tvrdio da je previše muslimanskih izbjeglica bilo pušteno u Australiju, te je napisao da su se engleski muslimani vješto infiltrirali u parlament – kako bi špijunirali zapadne vlade.
Novi australski desni propovjednici, Andrew Bolt i Piers Ackerman, već su se jako zainteresirali za slučaj Catch the Fire Ministry. Costellov posjet Catch The Fire Ministry 29. svibnja je za proslavu Nacionalnog dana molitve i zahvalnosti. Može li ovaj posjet, koji ima sve ključne sastojke (slobodu govora, nacionalizam i islamofobiju), osigurati da koalicija osigura ogromnu većinu glasova lunarne desnice?
Baš kao u velikoj nogometnoj utakmici, broji se onih 3%.
Iain Lygo
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije