U Tajništvu Ujedinjenih naroda u ponedjeljak, 22. lipnja 2015., Kuba je zatražila ukidanje statusa Portorika kao kolonije Sjedinjenih Država. Tjedan dana kasnije, guverner Portorika Alejandro García Padilla objavio je da američki teritorij ne može platiti dug od 73 milijarde dolara. Ali Portoriko nije u mogućnosti proglasiti bankrot kao Detroit, zbog nedostatka državnog statusa, niti može posegnuti kao suverena država, kao što može Grčka. U međuvremenu, pozivi iz cijelog svijeta za oslobađanje Oscara Lópeza Rivere, portorikanskog društvenog aktivista koji je u zatvoru od 1981., još uvijek ostaju bez reakcije.
Pedeset i pet godina nakon što je Opća skupština UN-a službeno usvojila Rezoluciju 1514 (XV), Deklaraciju o davanju neovisnosti kolonijalnim zemljama i narodima [1], Portoriko je i dalje nacija pod dominacijom, čiji ljudi plaćaju danak u obliku poreza u Sjedinjene Države, ali nema, poput drugih američkih teritorija, pravo glasa na predsjedničkim izborima, nema zastupljenost u Elektorskom koledžu i ima samo status promatrača u Kongresu.
Čak i zastava Portorika budi sjećanja na njegove snove o neovisnosti i bratstvu s Kubom. Dizajnirane od strane separatista 1898., a konačno usvojene 1952., crvene, bijele i plave trake, pruge i jedna zvijezda zastave optički odražavaju zastavu Kube, koja je stvorena 50 godina ranije, dok obje zastave odražavaju idealističku ideju neovisnosti osvojile su Sjedinjene Države 1776. Kuba se uspjela osloboditi španjolskog kolonijalizma 1898., ali su SAD sljedeće godine brzo preuzele Portoriko, kao i druge bivše španjolske kolonije poput Filipina i Guama, prema doktrini Theodorea Roosevelta "manifestne sudbine". Filipini su se otrgli, ali Portoriko je od tada ostao čvrsto pod kontrolom i dominacijom.
UN smatra Portoriko "teritorijem koji nije pod upravom" i kao takav je predviđen za dekolonizaciju.
Bilo je mnogo napora da se Puerto Rico oslobodi od početka prošlog stoljeća. Povijesno osakaćen imperijalističkim restrukturiranjem industrije šećera 1900. godine, Portoriko je također teško pogođen zakonima koji su još uvijek na snazi koji zahtijevaju preskupe naknade za otpremu trgovačkim mornarima za sve isporuke na otok. Suočen s dvosmisleno formuliranim referendumima o statusu i neovisnosti, masakrima na mirnim prosvjedima poput Río Piedrasa i Poncea, eugeničkim eksperimentiranjem s rakom, farmaceutskim testiranjem bez pristanka, posebno na djevojkama i ženama, i destruktivnom praksom bombardiranja koja rezultira kancerogenim otpadom, Portoriko je podnosio i borio se protiv ugnjetavanja na mnogo načina tijekom godina.
Sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća provodila se kampanja masovne sterilizacije. Prema redateljici Ani Maríji Garcíi u njenom filmu La operación iz 1970., “U Portoriku je svaka treća žena u fertilnoj dobi sterilizirana. Metoda je toliko uobičajena da se jednostavno naziva Operacija.” U filmu García intervjuira ženu koja prepričava kako je svaka od njezinih sestara operirana. "Dakle, loza naše obitelji će izblijedjeti, zar ne?" ona kaže. Informirani pristanak nije dan, a prisilni pristanak je uveden u bolnicama, koje su odbijale primiti trudnice osim ako nisu sterilizirane nakon poroda.[1982]
Što se događa kada se ljudima prekine glas? Portorikanac, odvjetnik s Harvarda dr. Pedro Albizu Campos proveo je 26 godina u zatvoru pod optužbom za "buntovničku zavjeru". Napokon je pomilovan nedugo prije smrti, zbog, kako tvrdi, eksperimentiranja radijacije na njegovom tijelu dok je bio u zatvoru. Neovisni kubanski liječnik je to potvrdio. Oscar López Rivera je 1981. zatvoren i osuđen na 75 godina, također pod optužbom za "buntovničku zavjeru", a nikada nije počinio nikakav nasilan ili ozljeđujući zločin. Držan je u zatvorima s najvećom sigurnošću Marion i Terre Haute već 34 godine, od čega je više od desetljeća, 12 godina, proveo u samici. López je već bio u zatvoru dulje od Nelsona Mandele.[3]
U međuvremenu na gospodarskom frontu, guverner García pojavio se na televiziji u ponedjeljak, 29. lipnja 2015., tražeći pomoć i dopuštenje za restrukturiranje duga otočke države. Poput Grčke, Portoriko nastoji ponovno pregovarati i odgoditi plaćanja svojih dugova vlasnicima obveznica. Portoriko nema mogućnost tražiti zaštitu od vjerovnika kao što je to učinio Detroit zbog svog statusa Commonwealtha, ali također ne može pregovarati kao suverena nacija kao što može Grčka.[4]
U ljeto 2014. godine otok je donio Portorikanski zakon o naplati dugova javnih poduzeća kako bi se osigurao kontinuitet stvari poput poslovanja njegove javne komunalne tvrtke Prepa, koja opskrbljuje stanovništvo električnom energijom. Prepa čini 9 milijardi dolara nepodmirenog duga. No veliki fondovi poput Oppenheimera i Franklina uzvratili su, a zakon je poništen u veljači.[5] Prepa, organizirana 1941., oslobađa glavne potrošače energije na otoku poput vladinih ureda i hotela od plaćanja struje, dok se od običnih građana očekuje da to nadoknade, plaćajući račune po višim stopama nego bilo gdje u SAD-u, osim na Havajima, Guamu i Američki Djevičanski otoci. A od Portorikanaca se traži da plaćaju znatno veći dio svojih prihoda na struju nego bilo gdje drugdje. Posljedično je i zaduženost pojedinaca vrlo visoka.[6]
Iako je istina da stanovnici Portorika ne plaćaju savezni porez na lokalni dohodak, dohodak po stanovniku u Portoriku izuzetno je nizak i iznosi manje od polovine dohotka u najsiromašnijoj državi Sjedinjenih Država. Oni koji zarađuju dovoljno za plaćanje stoga nemaju pravo na kredit za zarađeni prihod u federalnim poreznim prijavama. Portorikanci plaćaju usporedivi porez na dohodak lokalnoj vladi, a također uplaćuju u socijalno osiguranje iako su njihove beneficije ograničene na niže od beneficija drugih građana SAD-a od strane savezne vlade. Ne ispunjavaju uvjete za dopunski sigurnosni prihod za starije, slijepe i osobe s invaliditetom. Portoriko već prima manje od 15% sredstava Medicaida koje bi inače dobivao kao država. Nezaposlenost iznosi preko 12%, više nego dvostruko više od prosječne stope u 50 država. Stoga nepostojanje saveznog poreza na dohodak koristi samo bogatima koji ondje imaju prebivalište, a uskraćuje povlastice običnim otočanima.
Hedge fondovi koji su kupili portorikanski dug godinama su plaćali relativno visoke prinose, a ta je dobit također oslobođena poreza.
Guverner Garcia Padilla pozvao je građane Portorika da podijele teret, a spominju se i daljnja rezanja u obrazovanju i socijalnim uslugama. 30. lipnja retweetuje izjavu svog suradnika: "Kao što je odgovornost za krizu bila podijeljena, tako bi trebao biti i rad da se iz nje izvučemo." [7] Vlada je već u svibnju povisila poreze na promet na neviđenu razinu. 11.5% i ukinuti 12,500 12 radnih mjesta, što je smanjenje radne snage u javnom sektoru za 8%. Hoće li hedge fondovi s velikim ulaganjima podijeliti dio boli? Prema Bloombergu, budući da su kupovali na lošim razinama, oni će ostvariti profit. [XNUMX]
Danica Jorden je spisateljica i prevoditeljica španjolskog, francuskog, portugalskog, talijanskog i drugih jezika.
[1] http://www.un.org/en/decolonization/declaration.shtml
[2] http://www.imdb.com/title/tt2955240/ Dokumentarac se može pogledati, s engleskim titlovima, na https://www.youtube.com/watch?v=qQNl87lfm8I
[3] http://www.motherjones.com/politics/2014/05/oscar-lopez-rivera-75-years-seditious-conspiracy
[4] http://www.marketwatch.com/story/puerto-rico-poses-bigger-threat-to-us-investors-than-greece-2015-06-30
[5] http://dealbook.nytimes.com/2015/02/08/judge-strikes-down-puerto-ricos-debt-restructuring-law/?_r=0
[6] http://www.npr.org/2015/05/07/403291009/power-problems-puerto-ricos-electric-utility-faces-crippling-debt
[7] https://twitter.com/agarciapadilla
[8] http://www.bloomberg.com/news/articles/2015-05-19/here-are-the-winners-and-losers-of-puerto-rico-s-debt-crisis
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije