"Daj mi slobodu ili mi daj smrt!" Patrick Henry je izjavio u govoru koji je održao na Konvenciji u Virginiji 1775. godine u crkvi Svetog Ivana u Richmondu, Virginia. Premotajte unaprijed 240 godina, i kad bi Izrael i SAD uspjeli pripisati te riječi Palestincu i osuditi huškanje, učinili bi to u tren oka.
Poput "terorizma", "poticanje" je riječ koja odlično funkcionira u zonama sukoba jer istovremeno znači sve i ništa. Međutim, njegova zlouporaba kao opravdanje za počinjenje očiglednih kršenja ljudskih prava i održavanje nezakonitog stanja stvari koje doprinosi raspirivanju, a ne širenju sukoba.
I Izrael i SAD krivi su za zlouporabu tvrdnje o poticanju u pokušaju da opravdaju svoje kažnjavanje Palestinaca.
Za Izrael je u najboljem slučaju jadno ukazati na palestinsko huškanje, koje postoji, kao izvor sadašnjeg nasilja diljem Izraela i Palestine. Nakon što su Palestince razvlastili mnogo puta i ostavili više od polovice stanovništva zatvoreno izvan svoje domovine i raspršeno diljem regije kako bi živjeli životom bijede kao izbjeglice; nakon instaliranja sustava institucionalizirane i strukturne diskriminacije unutar Izraela protiv palestinskih muslimana i kršćanskih građana Izraela koji su ostali u zemlji nakon uspostave Izraela; nakon stavljanja (i pritiskanja) čizme vojne okupacije na vrat Palestincima na Zapadnoj obali, istočnom Jeruzalemu i pojasu Gaze u proteklih 48 godina; nakon proširenja ilegalnog naseljavanja sa 100,000 doseljenika na 580,000 doseljenika, sve vrijeme pretvarajući se da su uključeni u bilateralne pregovore za rješavanje sukoba; i dok izraelski premijeri i ministri neprestano tvrde da se nikada neće dopustiti nastanak palestinske države, dok također tvrde da su Palestinci sve, od zmija do podljudi, Izrael nema nikakva prava ni nagovijestiti poticanje kao čimbenik u ovom izbijanju nasilja .
Za SAD, bilo da se radi o Kongresu ili administraciji, ignorirati povijest i činjenice na terenu i ukazati na palestinsko huškanje u reakciji na trenutno nasilje je zločin.
Državni tajnik John Kerry, govoreći o trenutnom pogoršanju sigurnosti u regiji, kaže za NPR News: “Nema isprike za nasilje. Nikakva količina frustracije nije prikladna za dopuštanje bilo kakvog nasilja bilo gdje u bilo koje vrijeme. Ne smije se dogoditi nasilje. I Palestinci moraju razumjeti.” Stvarno?
Palestinci moraju "shvatiti" kada su oni primatelji sveg gore spomenutog nasilja? I to dolazi iz zemlje koja jamči Izraelu vojnu pomoć u iznosu od 10.2 milijuna dolara svaki dan, koja je upravo dovršila potpuno uništenje dviju suverenih država u regiji (Irak i Afganistan), te je Ovisan o ratu od svog osnutka.
Doista, “ne bi trebalo doći do nasilja”, ali nažalost Palestinci neće ispisati svjetsku povijest tako što će biti prvi narod koji će pasti pod vojnu okupaciju i probuditi se jednog jutra i prihvatiti to bacajući ruže i čokoladu na svog okupatora. Najdužoj vojnoj okupaciji u modernoj povijesti pružat će se otpor dok ne završi.
Izazov za sve je kako se nenasilno suočiti sa užasnim nasiljem okupacije, od kojeg je veći dio nasilje bez krvi, nasilje koje ne dospijeva na glavne vijesti, već tinja na laganoj vatri, poput beskrajnog pothvata naseljavanja ili gušenja palestinsko gospodarstvo.
Sve ovo ne znači da je ciljanje civila opravdano. Nije. Ali svi dionici u ovom sukobu vrlo dobro znaju da postoje dvije dinamike u igri u ovom najnovijem palestinskom izbijanju frustracije.
S jedne strane, razina gubitka nade nagnala je vrlo mali broj Palestinaca da poduzmu nasilna i užasna djela protiv izraelskih civila, od kojih su mnogi ciljali na ilegalne izraelske doseljenike. To je bilo sasvim predvidljivo i ja sam, recimo, godinama u javnosti govorio o strahu od pojedinačnih, samotnjačkih, akata nasilja.
S druge strane, potpuno nova generacija Palestinaca dosegla je točku ključanja, a neki su izašli na ulice na nekoordiniran i različit način kako bi izrazili svoj bijes zbog toga što su zatvoreni u kaveze na otvorenom, ekonomski ugušeni i poniženi na Dnevno.
Neki tvrde da je ova potonja dinamika nova intifada, ili ustanak, ali bez obzira na to kako je skovana ili je održiva ili ne, njena poruka je kristalno jasna: nema statusa quo pod izraelskom okupacijom, samo fasada mira dok Izrael nastavlja doslovno i figurativno zacementirati nove činjenice na terenu koje su u potpunom kršenju međunarodnog prava.
Američki State Department, tvrdeći da Palestinci sudjeluju u svemogućem i nedefiniranom huškanju, srezao je pomoć Palestincima za 80 milijuna dolara kao "poruku" palestinskom predsjedniku Mahmoudu Abbasu. Ovo smanjenje financiranja dovest će godišnju ekonomsku pomoć SAD-a Palestincima s 370 na 290 milijuna dolara, što je kikiriki u široj slici i, za mnoge, bolan izvor umjetne potpore koja održava palestinsku upravu kojoj je istekao rok trajanja.
Dakle, dok se situacija na terenu zakuhava, a nepopustljivost i odlučnost izraelske vlade da "zauvijek živi od mača" nastavlja, kako je premijer Benjamin Netanyahu nedavno izvijestio na sastanku Odbora za vanjske poslove i obranu Knesseta, SAD je čineći se sve više i više nevažnim za stvarnost na terenu slijepim usvajanjem izraelske dobro osmišljene huškačke mantre.
Izraelsko usvajanje tvrdnje o "poticanju" kako bi se prikrili očigledna i sustavna kršenja međunarodnog prava nije iznenađujuće; međutim, uskakanje SAD-a u ovaj pokret kako bi okrivile palestinsko vodstvo za trenutno nasilje više je zabrinjavajuće od samog nasilja.
Dapače, bivši palestinski diplomat Afif Safieh to je najsažetije rekao kada kaže: “Palestinci su postali nerazumno razumni.”
Dodao bih da ako SAD konačno ne djeluje, umjesto da samo na riječima pristaje na dvodržavno rješenje, nitko u Kongresu ne bi trebao biti iznenađen kada Palestinci odustanu od svoje kandidature za državnost i pretvore ovu borbu za slobodu u borbu za građanska prava .
Sam Bahour je palestinsko-američki poslovni savjetnik koji živi u okupirana Zapadna obala. On služi kao politički savjetnik za Al-Shabaka, Palestinska politička mreža, i predsjednik je Amerikanci za živo palestinsko gospodarstvo. Rođen je i odrastao u Youngstownu, Ohio, a blogira u ePalestine.com.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije