U tijeku Pandemija Covid-19 nije prestao Sindikati, nije spriječilo radnike da se organiziraju, i nije zaustavilo prosvjedni pokret kao što je Crni životi su važni. Ipak, od 31st prosinca 2019. kada je Općinsko zdravstveno povjerenstvo Wuhana otkrilo čudan virus, radnici i sindikati suočavaju se s drugačijim krajolikom prilikom organiziranja. Pandemija Covid-19 imala je vrlo ozbiljan utjecaj na radnike i sindikate – globalno.
Sve je počelo u danima nakon 11th siječnja 2020. kada je Kina prijavila prve smrtne slučajeve od korone. Možda uz sve to ne treba zaboraviti lokalnog zdravstvenog radnika u Wuhanu – dr. Li Wenlianga – kojeg BBC zvan kineski liječnik koji je pokušao upozoriti druge na koronavirus. Od tada je gotovo svaka zemlja prijavila slučajeve Covid-19, svaka regija je imala smrtne slučajeve, a mnogi, ako ne i gotovo svi, ljudi su pogođeni na ovaj ili onaj način. Do sredine 2022. pandemija Covid-19 nastavila se približavati 6.4 milijuna – službeno priznati – globalni smrtni slučajevi zbog pandemije Covid-19.
Iako znamo mnoge činjenice vezane uz pandemiju Covid-19, ono što ne znamo do detalja je kakav je utjecaj – ponekad – prilično kontradiktornog odnosa između našeg odgovora na Covid-19 i internetskih medija korištenih prilikom organiziranja zapravo jest. Osim toga, pandemija Covid-19 imala je više "nuspojava" koje nisu povezane s javnim zdravljem.
Na primjer, pandemija Covid-19 utjecala je na globalnu proizvodnju hrane jer se krećemo prema scenariju u kojem je milijardu ljudi živjet će u krajnjem siromaštvu. Ovo će biti turbopunjeno standardnim patologijama kapitalizam, kao što je, na primjer, neumoljivo uništavanje hrane samo kako bi se tržišne cijene održale visokima.
S druge strane kapitalističkog poriva da nam prodaje – često visoko prerađenu i nezdravu – hranu jest činjenica koju su globalne prehrambene korporacije stvorile 650 milijuna pretilih ljudi u svijetu. Globalni kapitalizam ima dugu strukturnu povijest nesigurnost hrane. Konačno, tu su i rat u Ukrajina i globalno zatopljenje.
Naravno, iza proturječja između internetskih medija i pandemije Covid-19 također vrebaju neki od mnogih dodatnih proturječja kapitalizma kao što je, primjerice, ona između tržišne logike zaštite gospodarstva i javnozdravstvene logike zaštite života. Kako to neoliberalni akademici vole nazivati štiteći gospodarstvo zapravo znači osiguravanje profita onoga što zli heretici nazivaju Velika Pharma.
Ispod svega toga, pandemija Covid-19 također je dokazala filmove katastrofe u holivudskom stilu koji prikazuju individualnog heroja koji spašava svijet, kao i desničarske SAD pripremi sudnjeg dana opet pogrešno. Pandemija Covid-19 nije dovela do a raspad društva ili građanski rat, a nije doveo do Armagedon ili.
Umjesto toga, ljudska priroda učinio upravo suprotno od duboko ideološkog Herberta Spencera Opstanak najjačih (1880) volio je sugerirati. Tijekom pandemije Covid-19 ponovno smo se uvjerili da je suradnja, a ne konkurencija, nužna. Solidarnost kroz potporu strancima, a ne društvena atomizacija, bila je potrebna i ljudsko biće je, opet, pružilo upravo to.
Osim svega toga, tijekom pandemije nije prestao nerazrješivi sukob između rada i kapitala niti sindikalno organiziranje. Ipak, Covid-19 je utjecao na 98% radnog stanovništva svijeta što je dovelo do gubitka 225 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom.
Za oboje – promjene radnih uvjeta i sindikalno organiziranje – kritični su bili online mediji. Najčešće su to bili Instagram i Facebook, uz nešto organiziranja Twittera i privatnih e-mail poruka, kao i Facebook grupe, Twitter, Reddit te Zoom i Telegram.
Pri tome su sindikalni organizatori koristili Facebook Live s tjednim sesijama pitanja i odgovora, kao i tjednim podcastima. Na to, jedan sindikalac navedeno, Zoom, WhatsApp i Google Hangout omogućili su nam da budemo u toku s onim što se događa. U međuvremenu, drugi organizator upozorio, postoji osjećaj lažne sigurnosti misleći da će Facebook ili Instagram poštovati privatnost. Ali ljudi se osjećaju samouvjereno s WhatsAppom za organiziranje akcija.
S druge strane, život u državi OECD-a olakšava to zaboraviti Internet servise nije besplatna pa radnici sa smanjenim primanjima zbog pandemije moraju platiti uslugu. Drugim riječima, još uvijek postoji kapitalizam globalni digitalni jaz.
Ipak, u usponu, a djelatnik lokalne samouprave u Ujedinjenom Kraljevstvu navedeno, Članovi sindikata brzo su se prilagodili telekonferencijama ili Zoomu, upoznavši se s govorom pred kamerom, I drugi sindikalac spomenuo da su koristeći e-poštu i Facebook koji smo nazvali sastankom uz pauzu za čaj koji je trajao od 10:40 do 11 sati dok također kaže, koristili smo WhatsApp grupe za organiziranje protesta (str. 68).
A sindikalac na sveučilištu također upozorio, koristili smo sveučilišni sustav e-pošte, ali smo prestali prije tri godine zbog zabrinutosti oko pristupa Sveučilišta našim komunikacijama. U cjelini, međutim, netko bi mogao tvrditi da je pandemija pokazala dobrobiti online medija za organiziranje radnika.
Izvan sindikalnog organiziranja i protiv neoliberalnog dogmatizma konkurencija je dobra, mnogi su ljudi postavili neprofitne grupe za uzajamnu pomoć. Možda i jest KropotkinPrvobitno remek-djelo iz 1902 Uzajamna pomoć i ne Hayekje kratak pamflet o kmetstvu, nakon svega.
Većina, ako ne i svi, ljudi koji rade u i za organizacije uzajamne pomoći odbacuju ideologije koje zagovaraju pojedinca nad društvom. U zalaganju rad s drugima i za druge, odbacujući neoliberalnu hiperindividualizaciju ljudskih bića, Zoom je ljudima olakšao zajednički rad.
Ipak, još jedna trgovina sindikalac tvrdi da online mediji mogu pomoći, ali nipošto nisu svi kada je rekao, sindikalni pokret je izgrađen na druženju. Možeš li dobiti to drugarstvo na Zoom poziv? Sumnjam da nećeš. Online sastanci imaju mnogo, mnogo, mnogo prednosti. Ali nikada neće prijeći preko takvih stvari.
Praktično isto se može reći o online medijima i mentalnom zdravlju. I doista, mnogi bi mogli tvrditi da je pandemija Covida-19 promijenila živote onih koji imaju problema s mentalnim zdravljem. Može se reći da za one koji imaju problema s mentalnim zdravljem digitalni sastanci ne mogu zamijeniti one susrete koji se odvijaju u zajedničkom prostornom i vremenskom okruženju. Što je još gore, internetski mediji i internetski sastanci mogu čak dovesti do onoga što je identificirano kao Kronični zoom sindrom.
Istraživanje uloge internetskih medija i pandemije Covid-19 dovodi do ispitivanja jedne od najteže pogođenih grana kapitalističke ekonomije: kreativne umjetnosti. Samo tijekom 2020. godine, gotovo deset milijuna radnih mjesta izgubili su se u kreativnim umjetnostima.
Netko bi mogao tvrditi da je pandemija Covid-19 imala još katastrofalniji učinak u Brazilu, osobito pod desničarskim populističkim predsjednikom Bolsonaro, Zanimljivo, jedan umjetnik komentirao, prije nego što su moj dom i radni prostor bili odvojeni prostori. Sada je u mojoj dnevnoj sobi. To nije iznenađujuće jer su se mnogi uredski radnici preselili iz poslovne zgrade u Kuhinjski stol.
Gotovo samo po sebi očito je da su blokade zbog pandemije mnogima nametnule trenutak izolacije, što je otežalo organiziranje ljudi. Ipak, povezivanje izoliranih ljudi putem internetskih medija ima i neke sasvim druge konotacije. Korištenje videokonferencija, koje je postalo tako ključno tijekom pandemije, kontrolira tri proizvoda, Zoom, Microsoft Teams i Google Meet. Procijenjeno je da ih ima preko 300 milijuna Zoom poziva svaki dan pokrivanje 50% tržišta u najmanje 44 zemlje.
Na kraju, slobodno se može reći da se naša individualna iskustva tijekom pandemije doista mogu generalizirati. Jednom kada se napravi, otkriva sistemske probleme svojstvene postojećem društvenom, ekonomski, i političke strukture. No, također identificira one koji su odgovorni za neuspjeh da se adekvatno nose s krizom.
U svojoj pronicljivoj knjizi Organiziranje tijekom krize izazvane koronavirusom – Proturječja naših digitalnih života, Mike Healy to tvrdi pandemija i korištenje internetskih medija pri organiziranju također nam je omogućilo da vidimo tko naši će saveznici biti u nesigurnoj budućnosti. To nisu uspostavljene institucije kapitalizam, niti će biti neoliberalizamhiperindividualizma ili njegove neumoljive težnje za natjecanjem. Umjesto toga, bit će – baš kao što je pandemija Covid-19 pokazala tijekom proteklih godina – uzajamna pomoć.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije