Nedavno sam se vratio iz iračkog Kurdistana gdje sam proveo nekoliko tjedana istražujući skupinu Islamska država (IS). Radeći uglavnom u blizini Sulejmanije i Dohuka, nisam mogao ne primijetiti veliki broj društvenih i kulturnih karakteristika koje su me donekle iznenadile.
Uzimajući u obzir što se događa u susjednoj Siriji, razina antisirijskog rasizma uhvatila me nespremnog. S takvim sam predrasudama nailazio gotovo svakodnevno. Taksist se našalio u Sulejmaniji: “Ovi Sirijci nam uništavaju zemlju.” Drugi taksist bio je prilično ljut na sirijsku djecu koja su prala stakla i prodavala ljepilo. “Ovo su prljava djeca.” On je rekao. Bilo je sve samo ne neobično da se o interno raseljenim osobama iračkog ili sirijskog arapskog podrijetla koje su pobjegle u irački Kurdistan razgovaralo takvim jezikom.
Nisu to bili samo taksisti. U zgradi pokrajine Sulaymaniyah, službenik je smatrao prikladnim da nas pripremi za naše intervjue u izbjegličkim kampovima u tom području. Rekla mi je doslovno da se sirijske izbjeglice "žale na sve". U drugom gradu, načelnik policije bio je začuđen i razočaran što moji kolege i ja tražimo dozvolu za rad u kampu u kojem žive sirijske izbjeglice. Šef politike je izjavio: "Ali ovo su sirijske izbjeglice!" U glasu mu nije nedostajalo prijezira.
Bio sam potpuno svjestan da kurdski nacionalizam koketira s vrlo upitnim prikazima Arapa, Perzijanaca i Turaka. U iračkom Kurdistanu iznenadilo me koliko su neki od tih stavova prevladavali.
Međutim, nešto što prije mog boravka u iračkom Kurdistanu nisam znao je razina konzervativizma u društvenom životu. Moj kolega, Airin Bahmani, postavio mi je pitanje u ogromnom restoranu u Sulejmaniji: “Pogledaj oko sebe. Nema previše žena ovdje?" U ogromnoj blagovaonici punoj ljudi, ona je bila doslovno jedina žena.
Bahmani je u nekoliko navrata napravio usporedbu s Iranom. U Iranu žene nisu ni de jure ni de facto jednake muškarcima. U iračkom Kurdistanu žene su de jure donekle jednake muškarcima, no de facto su sve samo ne jednake. Bahmani je naglasio da u iračkom Kurdistanu to nije pitanje zakona, već kulturnih normi. Na otvorenim prostorima žena često nije bilo nigdje.
Ni korupcija, nepotizam ili cenzura nisu bili rijetka pojava u iračkom Kurdistanu. Šef policije želio je da ga uvjerimo da nas pusti u izbjeglički kamp nakon što su nam službenici pokrajine Sulaymaniyah već izdali službene dozvole. To što šefu policije otkrivamo svako pitanje koje smo planirali postaviti bilo je dio ovog procesa uvjeravanja. Nevoljko, nakon što smo mu dali ono što je želio čuti, blagoslovio nas je svojim odobravanjem.
Još je slikovitiji slučaj naš pokušaj da dođemo do Sinjara. Nakon što su nas dužnosnici regionalne vlade Kurdistana (KRG) na kontrolnoj točki dvaput samovoljno odbili pustiti unutra, naš prijatelj s dobrim vezama telefonirao je nekoliko nadležnih vlasti u Sulaymaniyi. Jedan od njih bio je među najutjecajnijim i najvišim dužnosnicima u Sulejmaniji čiji identitet za sada neću otkrivati. Naš kontakt iznio je naš slučaj za ovog visokog dužnosnika. Dužnosnik je odgovorio da KRG ne smije dopustiti novinarima da prelako dođu do područja pod kontrolom PKK. Barem je bio pošten.
Dobivanje dozvola za pristup i rad u izbjegličkim kampovima trajalo je danima. Dok smo ispred policijske postaje čekali da se načelnik policije napokon pojavi, drugi naš kontakt ispričao nam je poučnu priču. Ima prijatelja koji je 2014. morao pobjeći od napredovanja IS-a. Osoba je Iračanin arapskog podrijetla. Više od mjesec dana čekao je da legalizira svoj status interno raseljene osobe u iračkom Kurdistanu. Svaki dan je dolazio u policijsku postaju. Ništa. Nema usluge. Službenici su ga samo natjerali da čeka. Jednog je dana naš kontakt odlučio da će osobno razgovarati s načelnikom policije jer su poznanici. Naš kontakt je slučaj predstavio načelniku policije. Šef policije nije obraćao pozornost na činjenice slučaja; nego je samo pitao poznaje li naš kontakt tu osobu. Naš kontakt je odgovorio potvrdno. Šef policije je tada odgovorio: "U redu, gotovo je."
Ne toliko drugačije od načina na koji funkcioniraju mnogi bliskoistočni državni aparati.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije