Pobuna diljem zemlje protiv policijske brutalnosti potpuno je promijenila razgovor o policiji i sigurnosti. Zahtjev za uskraćivanjem novca policiji koji bi se nedavno smatrao nezamislivim u glavnoj struji, ali sada se uzima kao službena politika u mjestima i gradovima diljem zemlje. U ovom je trenutku ključno proširiti razgovor kako bi uključio ideju kontrole zajednice nad radom policije.
Kako bih to učinio, razgovarao sam s aktivisticom M Adams, koja opisuje kontrolu zajednice kao "bitnu vezu" sa zahtjevom da se uskrati novac policiji. Iako smo se dotakli nekih detalja o tome kako bi kontrola zajednice funkcionirala, cilj intervjua bio je više ilustrirati važnost ideje. M. Adams je organizator zajednice i suizvršni direktor F Freedom Inc. i vođa u M okret za crnačke živote. Kao queer crnac, Adams je razvio i zagovarao snažan intersekcijski pristup na brojnim važnim mjestima. Adams je vodeća osoba u pokretu Take Back the Land, predstavila je pred Ujedinjenim narodima Konvenciju o uklanjanju rasne diskriminacije, koautorica je Forward from Ferguson i p papir o kontroli crnačke zajednice nad policijom, a autorica je teorije intersekcionalnosti u Zašto je ubijanje nenaoružanih crnaca Queer pitanje.
Q: Za početak ćemo vas zamoliti da opišete ulogu policije kao kolonijalne sile.
MA: Mislimo da je izuzetno važno biti znanstveni u našoj procjeni o tome što uzrokuje policijsku brutalnost. Prema našoj procjeni, to je zato što crnačka zajednica postoji i funkcionira kao kolonija unutar Sjedinjenih Država. Kada koristite riječ "kolonija", većina ljudi razmišlja o jednoj grupi ljudi koja kolonizira drugu grupu ljudi na daleko mjesto, a to je doista jedan od načina da se uspostavi kolonija.
Ono što mi govorimo je da su crnci unutarnja kolonija, a ne nužno druga zemlja ili nacionalna država. Ono što definira kolonijalizam je dinamika moći, a što se tiče crnaca, postoje tri značajke.
- Postoji izvlačenje bogatstva i rada, a to možemo dokumentirati od sustava robovlasništva do današnjeg masovnog zatvaranja. Vidimo nedovoljnu zaposlenost crnaca, nesigurnost, raseljavanje. Crnci su hipereksploatirana klasa u načinu na koji se iz nas izvlači bogatstvo, naša su tijela radna snaga.
- Kolonija djeluje kao odlagalište otpadne robe; ne samo da koriste naš rad kako bi proizveli ili stvorili bogatstvo, nego onda također konzumiraju stvari za koje misle da su dobre, a one loše bacaju natrag na nas. Vidjeli smo da nas je u recesiji 2008. godine izrabljivačka praksa banaka kao što su redlineing i predatorsko pozajmljivanje – rodni rasni kapitalizam – dovela u neizvjesnu situaciju u kojoj ništa ne kontroliramo, zemlja je u potpunosti komodificirana, a Black
ljudi kao klasa nemaju sposobnost udomiti se. Zatim banke dobiju pomoć, dobiju sav novac i onda nam mogu ponovno naplatiti, iskorištavajući nas još jedan sloj.
- U kontekstu SAD-a, kolonijalni odnos nastoji umiriti siromašne bijelce. Rasni kapitalizam u SAD-u bio je dobrotvor za siromašne bijelce, kao način da se siromašni bijeli ljudi spriječe da se okrenu protiv kapitalista. Na primjer, projekt neoliberalizma nije bio samo skup politika za kapital kako bi stekao veću moć, već je bio popraćen kaznenim politikama, diskursima o crnačkom kriminalu, anti crnim i anti ženskim, anti queer, trans, interseksualnim narativima osobne odgovornosti, crnaca koji su odgovorni za situaciju u kojoj smo bili. Vidimo to u sadašnjem predsjedništvu. Trump je u stanju stalno natjeravati bijelce da se uključe u projekt bjelina bez obzira služi li kapitalizam interesima siromašnih bijelaca ili ne.
Ako možemo pokazati da su crnci u kolonijalnom odnosu s vladom SAD-a – crnci kao klasa, a ne pojedinci tamo gdje su pojedinci poput Oprah Winfrey bogati – tada razumijemo koja je uloga policije unutar toga. Treba biti okupacijska sila koja održava status kapitalizma. Dakle, crnce policija ubija jer smo pod okupacijom. Ako želimo okončati ubojstva, onda moramo okončati okupaciju. To vidimo kada naša vojska okupira druge zemlje; znamo da te okupacije prestaju samo ako povučemo vojsku. Neće završiti ako je vojska ljubazna, ili militantne snage koje govore jezik, ili igraju košarku, ili nekoga provozaju u tenku. Sve to zvuči smiješno, zar ne? Jer mi razumijemo da je vojna sila okupacijska sila.
Slično tome, shvaćamo da se za okončanje kolonijalne kontrole nad policijom moramo boriti za kontrolu zajednice, što u konačnici znači okončanje kolonijalne dominacije s kojom se crnci suočavaju.
Q: Postoji poznati citat od Kwame Ture (ranije poznat kao Stokely Carmichael): “Ako me bijelac želi linčovati, to je njegov problem. Ako on ima moć da me linčuje, to je moj problem. Rasizam nije pitanje stava; to je pitanje moći. Rasizam svoju moć dobiva iz kapitalizma. Dakle, ako ste antirasist, bili vi toga svjesni ili ne, morate biti antikapitalist. Moć za rasizam, moć za seksizam dolazi iz kapitalizma, a ne iz stava.” Razgovarajte o sustavnom aspektu rasizma i njegovoj povezanosti s kapitalizmom.
MA: Taj citat koji ste ponudili je tako važan. Nelogično je misliti da možemo riješiti probleme ugnjetavanja crnaca pokušavajući promijeniti način razmišljanja bijelaca. Moramo razmišljati sustavno. Rasizam je u svojoj srži sustav moći.
Fokusirajući se na policijska ubojstva, crnci koji rade bilo što bivaju ubijeni. Aiyana Jones i Breonna Taylor su spavale kad su ubijene. Ubijamo se dok spavamo. Ne možemo otići i uzeti kuglane iz trgovine kao Trayvon Martin. Ne možemo biti kao Sandra Bland i pitati policajca zašto me vučeš, a bijelci se čak mogu potući s policijom. Biti ubijen od strane policije ne radi se o detaljima ili činjenicama pojedinačnog incidenta, već o policijskom sustavu. Stvari poput obuke protiv predrasuda potpuno su neadekvatne. Aspekt sustava je tako ključan.
Što se tiče stavova, vjerojatno je točno da mnogi crnci ne vole bijelce. Poznajem crnce koji ne žele imati posla s bijelcima. Ono što je drugačije jest to da oni nemaju sustavnu moć nanijeti nikakvu štetu. Ne možemo navesti nijedno povijesno razdoblje u kojem su crnci kao klasa bili u mogućnosti uskratiti bijelcima pravo na smještaj, školovanje, korištenje porobljavanja, ekstremnog nasilja i izrabljivanja. Možemo imenovati pojedine crnce koji su pružili otpor, ali ista strukturna snaga nije postojala.
Drugo, fokusiranje na pojedinačne stavove nema previše strateškog smisla. Kao prvo, kako mjeriti da je nekome dovoljno da unutar svog društveno-političkog položaja bude pro-crnaca. Je li dovoljno 100 sati savjetovanja ili 1000 sati? Ne kažem to jer mislim da ljudi ne bi trebali voljeti crnce. Ja sam crnac i mislim da bi svi trebali voljeti crnce. Ali mjerenju toga i ovisnosti o tome za put naprijed nedostaje snažna analiza o tome kako smo došli ovdje. Druga posljedica gore navedenog puta je da organiziranje crnačke zajednice treba prestati i umjesto toga trebamo se usredotočiti na organiziranje bijelaca da nas vole i vole. To nas ne stavlja u poziciju moći i umjesto toga traži od nas da podilazimo.
U smislu povezanosti, kapitalizam i rasizam su neraskidivi. Nemoguće je riješiti jedno bez uračunavanja drugoga. Uzmimo koncept policije. Možda ćemo se moći nositi s određenom policijskom institucijom i transformirati je ili pretvoriti unutar kapitalizma, ali nećemo moći pobijediti policiju kao entitet osim ako ne porazimo kapitalizam jer će kapitalisti pronaći način da obrane svoje vlasništvo.
Slično tome, klasna borba ne može uspjeti bez poraza policije, koja je sila koja olakšava kapitalizam. Klasna borba ne može uspjeti bez izravnog suočavanja sa sposobnošću kapitalista da dominiraju. Nitko ne bira da bude iskorišten, umjesto toga to je sustav koji nam je nametnut, a kada idete protiv sustava, nametnuto nam je nasilje.
Drugi oblici ugnjetavanja također su blisko povezani. Mnogi ljudi ne znaju da na pitanje o radu policije odgovaram ne samo kao crnac, već i kao osoba koja je preživjela nasilje, i provodim puno vremena razmišljajući o tome kako okončati patrijarhalno nasilje, kako okončati silovanje, prestati seksualni napad, nasilje u intimnom partneru itd. Naš pokret, tj. ljudi koji su feministi, koji rade na raskrižju rodno uvjetovanog nasilja, ili siromašnih, trans, interspolnih osoba, često se koristi kao razlog zašto ne možemo ukinuti ili osloboditi se policije. Ljudi često kažu što ćeš za silovatelja, za zlostavljanje djece, za osobu koja zlostavlja partnera. Sve su to vrlo važna pitanja s kojima se svakodnevno bavim. Osobe koje su preživjele nasilje nemaju moć nad sustavom. Policija ne odgovara preživjelima. Policijsko nasilje nije samo premlaćivanje ljudi, već i seksualno nasilje putem pretresa do gole kože, kao i obiteljsko nasilje koje čine u svojim domovima i obiteljima. Zabilježeno je da institucija policije ima višu stopu nasilja u obitelji nego civilno društvo. Policijsko nasilje guši ljude poput Erica Garnera, ali to je i nasilje koje čine kod kuće. Feministička analiza policijskog rada pomaže nam učiniti više stvari. Prvo, pomaže nam zadržati ili još bolje otkriti sve žrtve policijskog nasilja o kojima se ne govori. Velik je broj preživjelih koji zovu policiju, a potom ih policijski službenici napadnu, zbog čega mnoge seksualne radnice niti ne zovu policiju. Ne samo da nam pomaže da bolje centriramo sve te žrtve policijskog nasilja, već nam također pomaže da razumijemo cijeli niz onoga što je nasilje.
Policijsko nasilje je rasni kapitalizam, ali je i patrijarhalan. To je rodni rasni kapitalizam. Također je zadržala dominaciju nad ženskim tijelima, nad queer, trans, interseksualnim tijelima. Također prisiljava žene, queer, trans i interspolne osobe na reproduktivni rad.
Q: Imamo razne prijedloge za borbu protiv policijske brutalnosti kao dio pobune. Imamo
8 jedva čekam, onda postoji 8 do ukidanja, a zatim Defund i Community Control. Možeš li ležati
oni van?
MA: Neću trošiti vrijeme na 8 jedva čekam, jer nije ozbiljno. Vjerojatno su to predložili ljudi koji imaju dobre namjere, ali ne trebamo se zadržavati na tome.
8 to abolition je abolicionistički u svom središtu, ne nastoji spasiti policiju ili je učiniti ljepšom, on nas poziva da se pozabavimo štetom i odgovornošću bez zatvora ili policije. Također nastoji dekriminalizirati cijeli niz stvari koje su danas kriminalizirane: izostajanje iz škole može biti kazneno djelo, učitelji prijavljuju učenike za nedolično ponašanje zbog manjeg neposluha, za što dobivaju policijski kazne, cijeli niz ponašanja tinejdžera primjerenih dobi – poput pušenja trave – kriminalizirani su. To je pametna intervencija i važna intervencija.
Trenutačno postoje još dva različita skupa ideja. Jedan je Defund. The Pokret za crno
L živi gura Defund. Defund je također abolicionističke prirode. Priznaje da je kriza policije postala velika zbog velikih ulaganja. Financiranje policije nije bilo organsko; namjerno je razvijen i opskrbljen ne samo novcem nego i kulturom. Defund kao strategija nastoji vratiti te resurse. Još uvijek smo usred pandemije; mnogi ljudi su nezaposleni. U ovom trenutku Defund poručuje umjesto štednje, uzmite novac policiji. Evo 100 milijardi dolara; samo uzmi. Umjesto toga financirajte stvari poput obrazovanja, stanovanja, zdravstvene skrbi, preventivnih mjera u vezi s obiteljskim nasiljem, odgovora zajednice na nasilje na terenu i tako dalje. Mislim da je to važan napor koji pokazuje koliko je policija previše financirana. Također pomaže pri postavljanju pitanja u što želimo uložiti što stvara sigurnost.
Kontrola zajednice pristupa pitanju policije ne toliko s novčanog aspekta, već s aspekta koji izravno postavlja pitanje tko ima političku moć odrediti sigurnosne aparate unutar naših zajednica. Kontrola zajednice govori državi: predaj svoju moć zajednici, tako da mi možemo odlučiti kako našu zajednicu održati sigurnom. Kontrola zajednice nužna je veza za Defund. Ne možemo se boriti da samo uzmemo novac bez hrvačke moći, jer će se onda privatizirati i onda ćemo se naći u borbi da ga vratimo iz privatnog u javno samo da se vratimo gdje smo danas.
Ono što nazivamo kontrolom zajednice posebno se odnosi na crnce koji mogu određivati politiku, praksu, postupke, kao i zapošljavanje i otpuštanje policije. A to bi se dogodilo stvaranjem hiperdemokratskih struktura unutar zajednica, tamo gdje je to stvarno
članovi zajednice, koji nisu izabrani, nasumično odabrani kao način da izbjegnu novac u politici, imat će moć nad određivanjem kako izgleda sigurnost na tim mjestima.
Q: Donijeli ste nasumične crteže. Razgovarajte o ovoj ideji "raspodjele" i kako se ona u vašem prijedlogu koristi za konstituiranje kontrolnog odbora zajednice (koji će nadzirati rad policije).
MA: Zamišljamo da zajednice budu definirane hiper-lokalno. Pretpostavimo da odlučimo distriktirati svoje ploče tako da budu područja od 5000 ljudi odjednom (možda je to preveliko, ne znam; takve detalje trebat ćemo razraditi u budućnosti). Želimo osigurati da obični ljudi koji tamo žive mogu biti unutar ovih odbora i preuzeti vlast. Izbori se mogu lako kupiti; ljudi se mogu podmititi. Nadalje, protiv njih se obično bore političari od karijere. Dakle, odbili smo izbore.
Išli smo s nasumičnim crtežima ljudi koji žive u tim područjima. Mogli biste se probuditi jedno jutro i moglo bi se izabrati vaše ime. To nije stalna pozicija. Služite nekoliko godina. Činjenica da bi sljedeći tjedan netko drugi mogao biti dio odbora mijenja dinamiku zajednice. Gore sastavljen odbor bi određivao postupke i politiku timova za sigurnost.
Neki kažu da ovo gore zvuči kao da nisam protiv policije. Mislim da sadašnja iteracija policije mora otići. Ali također znam da kao ljevičar, kao osoba koja je preživjela nasilje, kao queer osoba, kao osoba kojoj je dodijeljena žena, kao crna osoba, da mnoge stvari koje cijenim i afirmiram nisu popularne. Ozbiljan sam kada kažem da seksualno nasilje mora prestati. Ali ako se stavi na glasovanje, možda nećemo pobijediti. Još uvijek trebamo neki oblik organizirane sile da se nosimo s tim problemima, s bijelim nacionalistima koji su ludi. Potreban vam je neki oblik organizirane sile za rješavanje štete. Ali pod kontrolom zajednice, bilo bi radikalno drugačije.
Raghav Kaushik je aktivist iz Seattlea. Njegovi nedavni angažmani bili su u kampanji Tax Amazon u Seattleu i borbi protiv autoritarnog Modijevog režima u Indiji, posebno nedavno usvojenog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državljanstvu i Nacionalnog registra građana.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije