S prošlošću katastrofalnog desetljeća i predsjednikom Obamom koja će završiti svoju prvu godinu na dužnosti, možda je prikladno pogledati u nedavnu prošlost i ono što bi moglo biti pred nama. Za Obaminog predsjedničkog mandata to je bilo više putovanje nizbrdo nego strmi uspon što su očekivali mnogi njegovi pristaše i obožavatelji u Americi i diljem svijeta. Predsjednik Obama propustit će rok od 22. siječnja koji je sebi postavio prije godinu dana za zatvaranje zatvoreničkog logora Guantanamo Bay. Kao New York Times nedavno istaknuto, poteškoće u pronalaženju mjesta u inozemstvu za preseljenje zatvorenika koji se smatraju nedužnima i otpor Kongresa da se odobri novac za prebacivanje visokosigurnosnih osumnjičenika za terorizam u poseban zatvor u Illinoisu učinili su nemogućim ispunjavanje roka. Zatvor Guantanamo možda neće biti zatvoren najranije 2011.
Obamin prijedlog zakona o zdravstvenoj reformi teško je prošao u američkom Kongresu. Nakon duge bitke, Zastupnički dom konačno je odobrio svoju verziju uključujući vladinu opciju zdravstvene skrbi koju je predsjednik želio. U Senatu je bila druga stvar, gdje se većina od 60 glasova otporna na filibuster mogla osigurati samo kad Čelnik demokratske većine u Senatu Harry Reid odustao je od opcije državnog osiguranja osigurati potporu konzervativnih demokrata. Nijedan republikanski senator nije podržao zakon. A Reid i predsjednica Zastupničkog doma Nancy Pelosi bili su prisiljeni priznati u drugim važnim pitanjima, uključujući ograničenja pokrivenosti pobačaja.
Ti su ustupci razbjesnili liberale. Jedan od razočaranih je Obamin osobni liječnik 22 godine, dr David Scheiner, koji ne vjeruje da planirani remont ide dovoljno daleko da pomogne siromašnima i neosiguranima, te da će koštati previše. Doktor Scheiner, gorko razočaran, rekao je da je isključen s popisa zvanica u Bijelu kuću pod pritiskom zdravstvenog lobija. Unatoč tome, predsjednik Obama čestitao je Senatu, a time i sebi, na povijesnom glasovanju, proglašavajući "sada smo konačno spremni ispuniti obećanje stvarne, smislene reforme zdravstvenog osiguranja."
Usporedite sadržaj i ton razgovora predsjednika Obame primjedbe na svojoj inauguraciji, Njegov Kairsko obraćanje muslimanskom svijetu u lipnju i njegov Govor u Oslu prihvaćajući Nobelovu nagradu za mir u prosincu 2009. Stvorena poznatom retorikom sve je veća agresija i militarizacija američke vanjske politike pod Obaminim predsjedanjem. Inauguracijski govor uključivao je primjedbe o tome da su Sjedinjene Države nacija kršćana i muslimana, Židova i hindusa i nevjernika; poruka muslimanskom svijetu da Amerika traži novi put naprijed, temeljen na zajedničkim interesima i međusobnom poštovanju; i upozorenje onima koji se korupcijom i prijevarom drže vlasti.
U Kairu, Obama je priznao napetosti između Sjedinjenih Država i muslimana diljem svijeta, ne samo ukorijenjene u povijesnim silama, već i pothranjene kolonijalizmom koji je uskratio prava i mogućnosti mnogim muslimanima; i hladni rat u kojem su zemlje s muslimanskom većinom tretirane kao zastupnici bez obzira na njihove aspiracije. Reakcija iz muslimanskog svijeta i izvan njega općenito je bio pozitivan. Govor je viđen kao mogući novi početak nakon tri tjedna Izraelski rat protiv Gaze koji je odnio živote 1400 Palestinaca u usporedbi s 13 smrtnih slučajeva na izraelskoj strani tijekom posljednjih dana predsjedništva Georgea W Busha u prosincu 2008./siječnju 2009.
U iznenađujućem potezu koji izaziva podjele, Nobelov odbor objavio je dodjelu Nagrade za mir 2009. predsjedniku Obami za njegov "iznimne napore za jačanje međunarodne diplomacije i suradnje među narodima‘. Ali ubrzo je objava Nobelovog odbora počela izgledati kao trijumf nade nad stvarnošću. Početkom prosinca, nakon tjedana razmatranja, objavio je pred uniformiranom publikom na vojnoj akademiji West Point: "Kao vrhovni zapovjednik, odlučio sam da je u našem vitalnom nacionalnom interesu poslati dodatnih 30,000 američkih vojnika u Afganistan." To je podsjetilo na govore Georgea W. Busha tijekom njegovih osam godina rata protiv terorizma.
Za nekoliko dana dužnosnici Obamine administracije poništio predsjednikov srpanj 2011. rok za početak povlačenja naveden u njegovom govoru. Sjedeći s državnom tajnicom Clinton i predsjednikom Združenog načelnika admiralom Mullenom, Ministar obrane Gates rekao je da bi moglo biti potrebno još 3,000 vojnika povrh toga. Britanija i drugi saveznici najavili su manja povećanja – sve povećavajući broj afganistanskih vojnika na 40,000 ili više. Ratna vizija američkog vojnog kompleksa, projicirana u izvješću generala McChrystala, se provodila.
Usprkos svim njegovim izrazima zahvalnosti i poniznosti, Obamin govor na dodjeli Nobelove nagrade bio je nezgodan za tu priliku. Nakon što su gotovo obvezne reference na ličnosti poput Martina Luthera Kinga i Nelsona Mandele prestale, Obama je brzo podsjetio svijet da je on vrhovni zapovjednik Sjedinjenih Država. Pozvao se na koncept 'pravednog rata' koji se vodi kao posljednje sredstvo, au kojem se sila koristi proporcionalno, a životi civila pošteđeni kad god je to moguće. Sve su to nevjerojatne, izmišljene tvrdnje.
U uvjerljivo argumentiranom, iako provokativnom, članku pod naslovom Obamin Af-Pak rat je ilegalan, profesorica prava Marjorie Cohn bavi se Obaminim tvrdnjama da je američki rat u Afganistanu 'pravednim ratom' i smatra te tvrdnje lažnima. Cohn ističe da su mnogi demokrati u Kongresu neugodni zbog Obamine odluke i poziva ih da ostanu čvrsti, čak i da odbiju financirati rat. Duboki osjećaj razočaranja i bijesa proširio se među liberalnim i progresivnim pristašama koji su puno uložili u to da Obamina pobjeda donese stvarnu promjenu. Ali promjena nije riječ koja se često koristi u trenutnoj Obaminoj retorici.
Korištenje električnih romobila ističe porast američkih napada dronovima Predator unutar teritorija Pakistana, a rezultirajuće žrtve, uključujući stare ljude, žene i djecu, potiču bijes i ogorčenje među lokalnim plemenskim zajednicama i inteligencijom zemlje. Kao Peter Bergen iz CNN-a rekao je u svojoj analizi krajem listopada, Gallupova anketa pokazala je da samo 9 posto Pakistanaca podržava štrajkove nasuprot dvije trećine onih koji su se protivili. I, prema istražitelju UN-a za ljudska prava Philipu Alstonu, napadi dronovima koji uzrokuju smrt civila mogli bi predstavljati kršenje međunarodnog prava. Mark Hosenball iz Newsweeka nedavno je napisao da dok su neki dužnosnici za borbu protiv terorizma u Obaminoj administraciji željeli proširiti operacije dronovima na pakistanske gradove, jedna osoba koja je stajala na putu proširenim napadima bio je predsjednik Obama.
Obamina prva godina na dužnosti otkriva ograničenja njegova izvornog razmišljanja iza formiranja, zapravo, koalicijske administracije; uključuje ministra obrane predsjednika Georgea W. Busha Roberta Gatesa i Obaminog bivšeg suparnika za demokratsku nominaciju, državnog tajnika Hilary Clinton, koja je prijetila da će uništiti Iran ako bi napao Izrael nuklearnim oružjem, koje Iran nije imao; i kandidat Obama ju je optužio da je ponovila 'hvalisanje' tadašnjeg predsjednika Georgea W. Busha. Na strani vojnog zapovjedništva, dva protupobunjenička jastreba za vrijeme Bushevog predsjedništva, general Petraeus i general McChrystal, i dalje zapovijedaju američkim ratom. Neposredna budućnost ne izgleda svijetlo.
Deepak Tripathi bivši je dopisnik BBC-ja iz Afganistana i autor dviju knjiga koje će uskoro biti objavljene: Prevladavanje Bushovog naslijeđa u Iraku i Afganistanu i Tlo za razmnožavanje: Afganistan i podrijetlo islamističkog terorizma (Potomac, 2010.). Njegovi radovi mogu se naći na http://deepaktripathi.wordpress.com a možete ga dobiti na: [e-pošta zaštićena].
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije