Dragi prijatelji,
Hvala svima na pismima zabrinutosti. Da, ja sam u Libanonu, i, da, siguran sam, siguran koliko čovjek može biti kada je nečija zemlja napadnuta.
Apeliram na sve vas: trebamo da se čuje vaš glas gnjeva.
Od srijede smo pod žestokim, neopravdanim napadima, a napadi su sve intenzivniji.
Pakostan. Možda niste čuli vijest jer zapadne vijesti o tome nisu izvještavale. Možda ste vidjeli slike jer zapadne vijesti ne tiskaju slike (mediji imaju pristup slikama, ali ih odlučuju ne tiskati).
Vidi: www.angryarab.blogspot.com za neke slike. Što se tiče napada, razina infrastrukturne štete premašuje onu od izraelske invazije 1982. godine:
Svaka zračna luka je napadnuta i učinjena nesposobnom za putovanje. Glavna zračna luka (naša jedina komercijalna zračna luka) napadnuta je nekoliko puta tijekom nekoliko dana. Manje vojne zračne luke, od kojih godinama nijedna nije bila u upotrebi, također su napadnute i učinjene beskorisnima.
Svaku luku od juga do sjevera napali su Izraelci. Prvi put je bombardirana luka Jounieh. (Što otvara prilično usko pitanje: kako Amerikanci, Francuzi, Britanci i Talijani - koji su svi pozvali na evakuaciju svojih građana - mogu evakuirati svoje građane?)
Uništeno je nekoliko velikih benzinskih postaja i električnih postaja. Kruže glasine da je svaka veća benzinska postaja u zemlji ugrožena.
Glavni mostovi u zemlji su uništeni. 64 točnije. Oklijevamo prijeći preko bilo kojeg mosta iz straha da bi on mogao biti sljedeća meta.
Uništene su glavne arterije zemlje — od juga do sjevera. Što to znači? To znači da je putovanje između glavnih gradova *u Libanonu* fizički nemoguće. Ne može se otići iz zemlje u Siriju - niti se, što je još važnije, ne može sigurno kretati iz jednog područja u drugo, iz jednog grada u drugi, i, na jugu, iz jednog dijela sela u drugi dio sela. Postoji samo jedna glavna ruta koja je još uvijek otvorena (autocesta od sjevernog Beiruta do Tripolija), a od sinoć Izrael prijeti bombardiranjem tunela u Chekki, čime je nemoguće ići – glavnom cestom – od Jbeila /Byblos u sjeverna područja, i obrnuto. (neka osnovna geografija Libanona, od središnjeg Libanona prema sjeveru, glavni gradovi su: Beirut, Jounieh, Jbeil/Byblos, Batroun, Chekka, Tripoli. Ova opsada sela posebno je žestoka na jugu. Izraelska vojska je pozivajući sela na jugu da se evakuiraju, a ipak su uništili ceste na kojima se mogu evakuirati – tako da je poruka jasna: napustite svoje domove i mi ćemo vas ubiti, ostanite u svojim domovima i mi ćemo vas ubiti. Učinili su oboje.
Što sve to znači?
Izrael pokušava prestrašiti Libanonce da se pokore tjerajući nas da ostanemo u zemlji, a ne da "pobjegnemo". To je terorizam – u svom najčišćem obliku.
Izrael pokušava opkoliti svaku veću zajednicu u zemlji, izolirati nas kako bismo se na kraju "predali" kada bude nedostajalo hrane, lijekova i drugih osnovnih potrepština. Već su brojna sela i glavni grad Sour/Tyre govorili o nedostatku osnovnih dobara.
Pakostan. Da. Izraelska djela agresije nisu bila ograničena na infrastrukturu, već su *namjerno* ciljala civile. Namjerno. Kuće na jugu su namjerno gađane i napadnute. Kako možemo dokazati namjeru? Nekoliko načina. Prvo: Na otvorenim poljima bombe su pogodile kuće, a ne polja koja okružuju kuće. Vidjeli smo ovu vrstu preciznih napada tijekom masakra u Qani 1996., kada su izraelske ofenzivne snage bombardirale područja u bazi UN-a u kojima su se skrivali civili, a nisu bombardirale vrlo blizu područja u kojima je bilo smješteno osoblje UN-a niti drveće koji su okruživali spojeve. Cijele obitelji, cijele obitelji, ubijene su do sada na jugu. U odvojenim napadima masakrirane su četiri obitelji — otac, majka i njihova djeca. Njihova tijela rastrgana. Lica su im gorjela.
Ovo je izvješće Independenta (UK) o prvom napadu: Izraelski zrakoplovi su “prvo došli do malog sela Dweir u blizini Nabatiye u južnom Libanonu gdje je izraelski zrakoplov bacio bombu na dom šiitskog muslimanskog svećenika. Ubijen je. Kao i njegova žena. Kao i osmero njegove djece. Jedan je bio obezglavljen. Od bebe su mogli pronaći samo glavu i torzo kojima je mladi seljanin bijesno mahao pred kamerama. Zatim su zrakoplovi posjetili još jednu kuću u Dweiru i riješili se sedmeročlane obitelji.”
U petom napadu izraelske terorističke snage bombardirale su zgradu u kojoj su bile smještene četiri obitelji. Nitko nije preživio. U drugom napadu, obitelj - nakon što su joj Izraelci rekli (preko letaka koji su ispali iz njihovih borbenih zrakoplova) da se evakuiraju - otišla je u zgradu UN-a potražiti utočište. UN ih je izbacio. Dok su odlazili, njihov kombi je bombardiran. Bili su raskomadani. Rastrgan na komadiće. Pogledajte slike na www.angryarab.blogspot.com. Pogledajte slike u prilogu. Ti masakri se nastavljaju - a ti masakri, podsjetimo, nisu jedinstveni u povijesti izraelske agresije.
Pakostan. Barbarski. Strašno. I Neopravdano. Da, neopravdano. Podsjetimo, napadi izraelskih ofenzivnih snaga na libanonsku granicu nisu započeli ove srijede uhićenjem dvojice izraelskih vojnika. Više od proteklih mjesec dana izraelska vojska provodi obuku bojevim streljivom na granici. Libanonski pastiri su ubijeni. Odgovor “međunarodne zajednice”? Tišina. Podsjetimo se: Izrael nastavlja zatvarati Libanonce u svoje zatvore, a poziv Hezbollaha jasan je već godinama: Hezbollah će raditi na njihovom oslobađanju. Libanonci nisu jedini koji se drže u izraelskim zatvorima; postoje tisuće arapskih zarobljenika. I za razliku od netočnog izvještavanja The Guardiana (UK), Hassan Narsallah, glavni tajnik Hezbollaha, sasvim je jasno izjavio da će Hezbollah koristiti ova 2 izraelska vojnika za pregovore i nije precizirao uvjete; on NIJE rekao da će te vojnike osloboditi tek po oslobađanju svih arapskih zarobljenika u Izraelu. Prisjetimo se i: Izrael je odbio dostaviti kartu 400,000 nagaznih mina koje je namjerno ostavio u južnom Libanonu, a te mine redovito ubijaju libanonsku djecu.
Bez obzira slagali se s akcijom Hezbollaha ili ne, gledali na akciju Hezbollaha kao reakciju ili provokaciju, bez obzira na to: napadi Izraela očito nisu proporcionalni. Nadalje, dok je Hezbollah otimao vojnike, izraelska vojska namjerno napada civile i nameće nezakonito i terorističko kolektivno kažnjavanje zemlje u cjelini. “[Izraelski] brigadni general Dan Halutz rekao je: 'Nigdje nije sigurno [u Libanonu] … tako jednostavno.' “(Iz Guardiana (UK))
Dakle, još jednom vas pozivam. Svi očekujemo pogoršanje situacije u Libanonu. Svi očekujemo još masakra i više razaranja libanonske osnovne infrastrukture.
** Ljudi su prosvjedovali u Australiji i Njemačkoj. Protest iu Sjedinjenim Državama! Prosvjed u znak solidarnosti s libanonskim narodom — koji ujedinjeno stoji pred ovom agresijom. Podjela je od političara, ali ne od naroda. Prosvjed u znak solidarnosti s palestinskim narodom — koji desetljećima čvrsto stoji pred izraelskom agresijom. Mi Amerikanci, vi Amerikanci, imamo posebnu odgovornost: ovo oružje koje se koristi za masakriranje i uništavanje plaćeno je dolarima američkih poreznih obveznika, a podržava ga George Bush i Kongres koji mu se slaže.
** Podijelite ove slike s lokalnim medijima. Upoznajte se s lokalnim novinarima i razgovarajte s njima o tome što se događa u Libanonu. Pogledajte: www.electroniclebanon.net za ažuriranja. Poziv na pošteno izvještavanje. Libanonci koji su ubijeni imaju imena i lica. (Podijelit ću s vama detaljne priče kako ih prikupim.)
** Nazovite svog predstavnika u Kongresu i zahtijevajte trenutačni, bezuvjetni prekid izraelske agresije.
Još jedna napomena za sve vas: u svojim stalnim pozivima prijateljima na jugu čujem isti komentar: jaki smo. Mi smo otporni. Bit ćemo pobjednici. Ova snaga duha je naše najjače oružje otpora.
Rania Masri [e-pošta zaštićena]
El Koura, Libanon
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije