Nearly two years into the presidency of Evo Morales, government officials and leftist social organizations are determined to break with the past and transform the nation. The opposition calls it a civil war. The government calls it a revolution. Other Bolivian activists and analysts call it business as usual. A look at public opinion and recent conflicts in Bolivia expose the hopes and challenges facing Bolivia’s first indigenous president.
Tijekom vikenda od 24. do 25. studenog oporbeni prosvjednici sukobili su se s policijom. Prosvjednici su tražili da se glavni grad Bolivije preseli u Sucre. U sukobima su poginule tri osobe, a više od 100 ih je ranjeno. Uoči ovog krvavog vikenda, članovi skupštine Pokreta prema socijalizmu (MAS, politička stranka Eva Moralesa) bili su rutinski napadani od strane oporbenih skupina koje su zagovarale kapitalni potez i prosvjedovale protiv MAS-a i novog ustava. Zbog ovih učestalih napada, MAS je preselio skupštinu u obližnji vojni koledž radi sigurnosti. Oporbeni članovi skupštine bojkotirali su okupljanje kod vojnog učilišta, prosvjedujući protiv tog poteza i planova MAS-a za novi ustav. U subotu, 24. studenog, MAS i srodne stranke okupile su se kako bi usvojile novi nacrt ustava bez prisutnosti oporbe. Novi nacrt prihvatilo je 138 od 255 saborskih zastupnika.
Prema Evo Moralesu, usvojeni nacrt jamči autonomiju za departmane i domorodačke skupine, nacionalizaciju prirodnih resursa, veći pristup vodi, zemljištu, struji, obrazovanju i zdravstvenoj skrbi. Morales je objasnio da ustav poštuje privatno vlasništvo, ali i javno i komunalno vlasništvo. Skupština ima rok do 14. prosinca za odobrenje konačnog ustava. Za ovaj konačni ustav potrebna je potpora 2/3 cijele skupštine, što znači da ovi članci neće biti usvojeni bez sudjelovanja oporbenih skupina. Svi članci ustava koji ne dobiju 2/3 odobrenja ići će na nacionalni referendum o kojem građani mogu glasovati.
Krajolik javnog mnijenja u Boliviji
Kako bih stekao neslužbeno razumijevanje općeg javnog mnijenja u vezi s administracijom Eva Moralesa, nedavno sam razgovarao s nizom Bolivijaca iz različitih ekonomskih, zemljopisnih i političkih pozadina. Ove neformalne rasprave odvijale su se u autobusima, u parkovima, barovima, na farmama iu dnevnim sobama. Oni su ponudili uvid u trenutnu krizu i političke krajolike u zemlji. Upravo su ta mišljenja i popularni osjećaji nedavno izbili u nasilje i vjerojatno će odlučiti o sudbini vlade.
Općenito, otkrio sam da su siromašniji ljudi iz radničke klase i ruralni ljudi skloni podržavati MAS prije svega zato što je Morales prvi autohtoni predsjednik Bolivije, bivši uzgajivač koke i potječe iz skromne sredine poput njihove. Ovi pristaše, koji u velikoj mjeri čine bazu vlade diljem zemlje, navode djelomičnu nacionalizaciju plina, preraspodjelu zemljišta, poboljšani pristup osnovnim uslugama i rad ustavotvorne skupštine (unatoč problemima) kao ključne razloge za svoju podršku . Mnoge društvene organizacije i sindikati u zemlji su unutar ove skupine koja podržava. Iako imaju kritike, mnogi su čelnici ušli u vladu ili rade s njom u nekom svojstvu. To je skupina koja će vjerojatno nastaviti braniti vladu od oporbenih snaga i zadržati Eva Moralesa na vlasti.
Također sam upoznao niz ljudi koji, unatoč kritikama koje imaju, prepoznaju povijesnu važnost prvog domorodačkog predsjednika i činjenicu da je MAS politički instrument koji su razvili osnovni pokreti. Ovi ljudi priznaju izazove s kojima se administracija suočava, ali nisu zadovoljni promjenama koje su se dogodile pod vladom MAS-a. Kažu da treba eksproprirati više privatnog zemljišta i korporacija, da plin treba potpuno nacionalizirati i da MAS ovisi o staroj strukturi korumpirane države, umjesto da transformira državu. Kritike unutar ove skupine rastu, posebice nakon nasilja i problema na osnivačkoj skupštini. Iako ova skupina može oslabiti ukupnu potporu vladi, trenutačno im nedostaje koherentna politička strategija ili glavna stranka izvan MAS-a.
Drugi su kao razloge za kritiku naveli nedostatak stručnosti, upravljačkih i tehničkih vještina vlade. Tvrde da je umjesto odabira ljudi s tehničkim i političkim iskustvom, MAS odlučio zaposliti ljude koji su bliski politički saveznici i autohtono stanovništvo s iskustvom sindikalnog organiziranja. Ovi kritičari kažu da su takvi izbori pridonijeli lošem upravljanju unutar vlade. Važno je istaknuti da su u prošlosti upravo tehnički iskusni političari koristili svoje vještine za pljačku zemlje. U ovu vladu uložen je zajednički napor da se uključe radnici, autohtono stanovništvo i vođe iz isključenih sektora koji razumiju patnje i potrebe stanovništva za koje je vlada izabrana da radi.
Također sam upoznao nekolicinu ljudi koji su protiv domorodačkog predsjednika iz rasističkih razloga. Drugi se protive vladi iz ideoloških razloga i zagovaraju nastavak neoliberalne politike. Unutar ove oporbene skupine povremeno se čuje kritika da Evo Morales ne vlada umjesto Bolivijaca, već samo slijedi naredbe venezuelanskog predsjednika Huga Chaveza i Fidela Castra s Kube. Ovo nije istina. Ruta kojom sadašnja vlada ide s upravljanjem prirodnim resursima, ponovnim pisanjem ustava i drugim pitanjima uspostavljena je popularnim zahtjevima bolivijskog naroda. Desetljećima su brojne mobilizacije i prosvjedi gurali ustavotvornu skupštinu i nacionalizaciju plina na politički dnevni red. Istina je da postoji značajan utjecaj i potpora koja dolazi s Kube i Venezuele. Ipak, mnogi ljudi u Boliviji to vide kao dobru stvar. To je suradnički odnos uzajamnog poštovanja i mnogo manje hijerarhijski od odnosa koje su bivši bolivijski predsjednici imali s Washingtonom ili multinacionalnim korporacijama. Na primjer, kada Venezuela posuđuje novac Boliviji, tu nema nikakvih neoliberalnih uvjeta, kao što je privatizacija vodnih resursa.
Konačno, postoji velika i glasna politička opozicija administraciji Eva Moralesa. Ova opozicija je organizirana prvenstveno kroz desničarske političke stranke i građanske organizacije u istočnim dijelovima zemlje. Ove su skupine predvodile napad protiv MAS-a u skupštini, medijima i na ulicama. Nedavni štrajk pozvali su prefekti šest od devet departmana u Boliviji. Ovaj štrajk predstavlja koheziju desnice i regionalnu podjelu u zemlji. Iako je MAS osvojio predsjedništvo, nije osvojio niz županičkih i gradonačelničkih pozicija. Ove lokalne vlade i desničarski čelnici ujedinili su se protiv MAS-a. Upravo ta oporba predstavlja najveći izazov MAS-ovoj vladi.
Uobičajena kritika koja je prelazila ove linije podrške i protivljenja vladi bila je napetost i nasilje u zemlji. Nedavne smrti i ozljede u Sucreu dio su ciklusa nasilja koji prati administraciju otkako je preuzela dužnost, a izbio je ranije u Cochabambi, Santa Cruzu i drugdje u zemlji. Ovi ispadi nisu nužno samo krivnja Moralesove administracije, već dio borbe za moć koja je izbila između MAS-a i opozicije. I, kao što je potpredsjednik Alvaro Garcia Linera objasnio u a
nedavni intervju u Americas Programu, te napetosti, kako rasne tako i ekonomske, nisu ništa novo za Boliviju: „Današnja je novost to što je društvo po prvi put prisiljeno pogledati sebe u ogledalo i mora vidjeti svoja ograničenja, svoje pukotine, slabostima. …Pravi bi problem bio da ih ne riješimo, da samo učinimo ono što su prošle vlade učinile i poguramo ih pod tepih.”
"Sa ili bez Evo"
Druga skupina intelektualaca i novinara ponudila je svoju analizu aktualne vlasti i uloge društva izvan vladine palače.
U dotrajalom uredu Bolivijskog radničkog centra u El Altu susreo sam se s Juliom Mamanijem, novinarom koji je godinama izvještavao o svom gradu, njegovoj politici i društvenim kretanjima. Mamani se žalio na nedostatak prostora za kritiku unutar MAS-a: "Ako kritizirate vladu, kažu da ste instrument neoliberalizma." Drugi u vladi dijelili su ovu kritiku, žaleći se na mentalitet "s nama ili protiv nas" unutar MAS-a koji guši otvorenu raspravu i kritike.
Mamani je objasnio da je drugi izazov nedostatak političkih alternativa na bolivijskoj ljevici. Većina grupa se okupila pod okriljem MAS-a. "Što će biti s njima nakon što Evo ode?" upita Mamani.
Felipe Quispe, dugogodišnji domorodački/ljevičarski vođa, i Felix Patzi, radikalni sociolog i bivši ministar obrazovanja u MAS-ovoj vladi, imali su odgovore na to pitanje.
U predvorju hotela u blizini središnjeg trga Plaza Murillo u La Pazu, brkati Quispe, koji je istovremeno pušio cigarete i žvakao koku, naginjao je šešir iznad čela i mahao šakom u zrak govoreći o mobilizaciji domorodaca posljednjih godina. “Pokušali smo povratiti našu zemlju i našu moć. Ipak, ta moć je u rukama naših pljačkaša, uključujući MAS. Moramo se reorganizirati, reartikulirati naše snage na selu i u gradovima... Tko će umjesto nas napraviti revoluciju? Mi smo sirotinja, oni na dnu, diskriminirani, radnici, mi smo gradili ovu državu, do nas je. Moramo vladati sami sobom.”
Akademik Patzi govorio je o društvenim i domorodačkim pokretima koji su bili vrlo aktivni posljednjih godina i pomogli utrti put izboru Eva Moralesa. „MAS je dio zamaha ovih društvenih pokreta... Hoće li ovaj pokret ići naprijed, to ovisi o nama. Morat ćemo nastaviti ovaj proces sa ili bez Evo.”
Drugi s ljevice planiraju Boliviju bez Eva ili barem radikalizaciju postojeće vlade. Pisac i analitičar Luis Tapia također je gledao dalje od konvencionalnog razmišljanja. Tapia ima bradu, dugu raspuštenu kosu i naočale s crvenim okvirima. Govoreći sigurnim, staloženim tonom, objasnio je da Bolivija sadrži mnogo više političkih i društvenih snaga koje država ne uključuje. "U Boliviji je politika puno raznolikija od same države", objasnio je Tapia. Spomenuo je komunitarno upravljanje među domorodačkim skupinama, sindikatima, pokretima protiv privatizacije i gradskim vijećima koji propituju goleme nejednakosti u zemlji. “Ta politička raznolikost i moć često se ne uklapaju u političke stranke ili vladine položaje. Demokracija nije sinonim za državu.” Tapia je rekao da bolivijska država predstavlja samo dio raznolikosti zemlje, a predsjednike je usporedio s monarsima — oba centralizirana položaja moći koji olakšavaju primjenu politika koje su štetne za ljude. Tapia je rekao da postoji prijeka potreba za "demonopolizacijom" politike i demokracije u Boliviji.
S druge strane, MAS tvrdi da je to vlada sastavljena od društvenih pokreta i da radi na transformaciji države kako bi mogla bolje služiti potrebama najsiromašnijih slojeva stanovništva. Kao Morales nedavno
objašnjen: “Iskustvo i napor društvenih pokreta je ono što uzrokuje demokraciju da se pozabavi pitanjima koja se stvarno tiču siromašnih i potrebitih ljudi... Demokracija je puno više od rutinskih izbora svake četiri godine.” Doista, mnogi ministri i članovi stranke unutar MAS-a su iz sindikalnih i autohtonih pokreta. Na mnogo načina, s ograničenim rezultatima, inicijative i politike MAS-a odražavale su zahtjeve ovih isključenih sektora.
Nada i entuzijazam prve godine Moralesove administracije su se raspršili. Prvotni planovi i najave iz 2006. uvelike su se rasplinuli u 2007. Umjesto u instrument transformacije, osnivačka skupština pretvorena je u političku močvaru iz koje se MAS možda neće moći izvući. Iako je plin djelomično nacionaliziran, nešto zemljišta preraspodijeljeno, a pristup osnovnim uslugama povećan, još mnogo toga treba učiniti. Možda postoji snažna prisutnost vođa društvenih pokreta unutar vlade, ali sve dok MAS ne transformira državu u nešto što odražava raznolikost Bolivije, riskira da bude ugušena zahrđalim aparatom stare države. Iako jadna većina još uvijek može podržavati Moralesovu administraciju, ove prve dvije godine na vlasti razotkrile su velike izazove s kojima se suočava polarizirana zemlja.