Pokušaji da se brutalna prošlost spasi od povijesne amnezije i ravnodušnosti bili su golem izazov za argentinske, gvatemalske, salvadorske, čileanske, paragvajske i urugvajske borce za ljudska prava i žrtve političke represije, a bila su potrebna desetljeća upornosti i izravne akcije da se suditi bilo kome od onih koji su odgovorni za zločine iz prošlosti. Čovjek se pita kako će se budući aktivisti suočiti s ubojicama, mučiteljima, političarima i bankarima rata protiv droge u Meksiku. Hoće li se ugledni muškarci i žene iz međunarodne bankarske industrije, na primjer, koji su omogućili pokolj i kaos pranjem milijardi dolara kartelskog novca, ikada suočiti sa zatvorskom kaznom zbog svog aktivnog suučesništva u jednoj od najnasilnijih kriminalnih industrija na planetu?
Sukob u Meksiku, u kojem ljudi trenutačno nestaju i ubijaju se brzinom većom nego što bi se argentinska vojna hunta mogla riješiti disidenata ili vojska u Gvatemali tijekom svog genocida, u kontrastu je s ravnodušnošću rata protiv droge. profiteri. Bezimena elita međunarodnog korporativnog bankarskog sektora je ta koja olakšava ovaj užasni posao, perući novac i postajući spektakularno bogati na nemiru i bijedi u zemlji.
Odmah nakon što je bivši predsjednik Felipe Calderón počeo voditi rat protiv organiziranog kriminala 2006., godišnji broj ubojstava u Meksiku eksponencijalno je porastao. Meksičke vlade Nacionalni institut za statistiku i geografiju (INEGI) zabilježio je nevjerojatnih 95,632 ubojstva između 2007. i 2011. Godine 2012., procjene sugeriraju da je oko 27,700 ljudi ubijeno u Meksiku kao posljedica rata protiv droge. Od ovih ubojstava, Ostalo je neriješeno 98.2 posto. Kao pjesnik i mirovni aktivist Javier Sicilija, čijeg je sina kartel ubio sicarios, primjećuje, "pravda je iznimka, nekažnjivost je norma." Jedan očajnički uvodnik u Le Monde svrstao ono što naziva meksičkom "spiralom barbarstva" među najnasilnije sukobe na planetu. Banke su, međutim, sve vrijeme išle vrlo dobro.
Da postoji ozbiljna strategija rata protiv droge, američka i meksička vlada istražile bi desetke tisuća neriješenih ubojstava i nestanaka. Popratni aspekt takve strategije bio bi progon i uhićenje kriminalnih bankara na visokoj razini koji peru sredstva, čime bi se kartelima omogućilo da napreduju. Za međunarodne kriminalne bankare na visokoj razini stopa kaznenog progona je blizu nule.
Rat protiv droga - kao i njegov pandan, rat protiv terorizma - obećava magloviti tematski park iza duge u kojem će vrijedne obitelji i skromni poduzetnici uspjeti i ostvariti svoje snove putem poštene odlučnosti i odlučnosti. No, za sada, a da bi pobijedila, kaže priča, država prvo mora ratovati protiv onih koji žele naštetiti. Ali rat je laž, iz jednostavnog razloga što skupine koje imaju koristi od sukoba nemaju interesa da vide njegov kraj. U svijetu čija su jedina pravila profit i tržište, mir i jednakost imaju male šanse. Banke, industrija oružja i transnacionalne kriminalne organizacije dijele viziju budućnosti koja nimalo ne liči na ružičastu PR verziju raja koju hvale političari s obje strane granice.
Ovaj rat je isključivo oko moći, novca i teritorija, fundamentalizma koji se prilično razlikuje, iako jednako opako, od latinoameričkih prljavih ratova iz 1960-ih i 1970-ih. Riječ je o konačnom i apsolutnom trijumfu tržišta i njegovoj posvemašnjoj ravnodušnosti prema mnoštvu užasnih socioekonomskih posljedica rata. To je možda najelokventniji, ali i apsurdni izraz neoliberalnog kapitalizma u njegovom najrazuzdanijem, konzumerističkom i destruktivnom zenitu.
Nalet iskonstruiranih medijskih i političkih zaprepaštenja slijedi svaki put kada je međunarodna banka uhvaćena u pranju milijardi dolara u ime meksičkih kriminalnih sindikata, ali nije ni uporan ni dovoljno dugotrajan da izazove pomno ispitivanje. Godine 2010. Wachovia, dio grupe Wells Fargo, postigla je nagodbu s američkim saveznim vlastima i platio kaznu od 110 milijuna dolara nakon istrage o sustavnom pranju novca banke. Nadalje, banka nije primijenila odgovarajuće kontrole pranja novca na bankovne transfere koji su ukupno iznosili oko 378.4 milijarde dolara, što je jednako trećini meksičkog BDP-a. Kazna je predstavljala oko dva posto godišnjeg profita banke. Ono što je ključno, nitko nije otišao u zatvor.
A 2012. godine, nakon izvješća Senata, Ministarstvo pravosuđa SAD-a utvrdilo je da je britanski bankarski div HSBC u više navrata prekršio Zakon o bankovnoj tajnosti, Zakon o trgovini s neprijateljem i Američki domoljubni zakon. Najozbiljnija i najočiglednija kriminalna aktivnost banke bilo je njezino poslovno partnerstvo s kartelom Sinaloa.
Korištenje električnih romobila ističe Kazna HSBC-a od 1.9 milijardi dolara bila je najveća u povijesti bankarstva, ali je svejedno predstavljala dobit od oko pet tjedana - što nije veliki pad u inače iznimno zdravoj marži. U međuvremenu, osobni bankovni računi pojedinaca uključenih u kriminalne aktivnosti pojavili su se netaknuti. Kako bi vratila svoju prijašnju profitnu maržu, banka dioničari, investitori, mirovine i vlasnici bankovnih računa platili su račun. Opet nitko ne ide u zatvor.
Kao prikladnu ilustraciju klasne prirode rata protiv droge, tadašnji pomoćnik američkog državnog odvjetnika Lanny Breuer tvrdio je, nakon istrage Senata, da je kazna - od koje same krivci nisu platili niti penija - bolja od "kolaterala posljedice” procesuiranja bankara. Nakon smrti i nestanka preko 120,000 ljudi u Meksiku i "kolateralne štete" koja je jednaka 43.5 puta većem broju ljudi ubijenih u New Yorku 11. rujna 2001., Breuerova glavna briga bila je nevolja samih bankara koji su navodno oprali milijarde dolara u ime poznatih terorista i kartela gazde. Breuer je opravdavao popustljivost bankara pozivajući se na novootkrivenu ljubav prema siromašnima i pozivajući se na masovnu nezaposlenost koja bi neupitno nastupila kad bi sudovi zatvorili šačicu kriminalaca iz više klase. Kad bi se banci oduzela dozvola, po njegovoj logici, tisuće bi ljudi ostalo bez posla. U ovom slučaju, Ministarstvo pravosuđa SAD-a bilo je spremno napraviti iznimku, zbog straha od destabilizacije onoga što Breuer inače smatra stabilnim američkim bankarskim sektorom.
Ne za ironiju, primijetio je Breuer: "u današnje vrijeme moramo procijeniti da će se nevini ljudi suočiti s vrlo velikim posljedicama ako donesete odluku"—komentar koji vjerojatno neće utješiti stotine tisuća ljudi u Meksiku i drugdje koji su izravno pogođeni kriminalom banke ponašanje.
Izvršni direktor grupe HSBC Stuart Gulliver u međuvremenu je izrazio "duboko žao" zbog ovih "pogrešaka iz prošlosti", što je izjava koja je izgleda zadovoljila Ministarstvo pravosuđa. Barem u Sjedinjenim Državama, usprkos svom suučesništvu vlade s korumpiranim bankarskim sektorom, došlo je do određenog javnog priznanja nedjela i temeljite istrage od strane Senata SAD-a. S druge strane, Uprava za financijske usluge Ujedinjenog Kraljevstva (FSA) — gdje je uostalom i sjedište HSBC-a — nije uspjela pokrenuti nikakvu istragu o nezakonitim aktivnostima. Nadalje, bivši izvršni direktor HSBC-a, lord Stephen Green, sada ministar trgovine premijera Davida Camerona, izbjegao je teška pitanja odbivši zahtjeve za intervjue s navodno lažljivim medijima UK-a.
Slučajevi Wachovia i HSBC jedva da su zagrebali površinu globalnog problema u kojem brojni bankarski divovi aktivno traže likvidna sredstva, bez obzira na podrijetlo. To što banke ubiru milijarde dolara prihoda od organiziranog kriminala usred najdublje globalne ekonomske recesije u desetljećima ukazuje na tužan rekord nereguliranog kapitala i njegovih pokvarenih društvenih posljedica. Zapadne vlade spašavaju najbogatije i najmoćnije banke svijeta s milijardama dolara novca poreznih obveznika, dok istovremeno ruše i privatiziraju javne usluge i programe.
Više milijardi dolara vrijedna kriminalna industrija u Meksiku ne bi dosegla svoju moć da nije bilo suradnje bankarskog sektora. To je aktivno suučesništvo uglednih muškaraca i žena iz političkih i poslovnih elita - gomile koja, unatoč (ili možda zbog) svojih diploma s Oxforda, Cambridgea, Harvarda i Princetona, njihov kultivirani izgled uglednosti i superiornosti, i njihov pristup političkoj i ekonomskoj moći—to leži u srcu kasnog kapitalizma inherentne amoralne korupcije i njegove ravnodušnosti prema ljudskoj patnji.
Peter Watt predaje latinoameričke studije na Sveučilištu Sheffield. Koautor je knjige, Rat protiv droge Meksiko. Politika, nasilje i neoliberalizam u novoj narkoekonomiji (Zed Books 2012).
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije