Euro je nastao u nedostatku europske države koja bi zamijenila nacionalne države, čije su bitne funkcije upravljanja općim interesima kapitala i same bile na putu da se ukinu. Dogma o valuti koja je "neovisna" o državi izraz je tog apsurda.
“Europa” politički ne postoji. Unatoč naivnoj iluziji koja poziva na nadilaženje načela suvereniteta, samo nacionalne države ostaju legitimne. Politička zrelost koja bi ljude povijesnih nacija mogla natjerati da prihvate Europu konstituiranu "europskim glasom" još ne postoji. U ovom trenutku tome se možemo samo nadati; ostaje slučaj da bismo morali još dugo čekati na pojavu politički legitimne Europe.
Što je još gore, "Europa" ne postoji ni društveno ni ekonomski. Europa sastavljena od 25-30 država ostaje duboko nejednaka u pogledu kapitalističkog razvoja. Oligopoli koji kontroliraju gospodarstvo regije (i njezinu trenutnu politiku i političku kulturu osim toga) su skupine čija je "nacionalnost" određena onom njihovih glavnih direktora. Te su skupine prvenstveno Britanci, Nijemci i Francuzi, samo marginalno Nizozemci, Šveđani, Španjolci i Talijani. Istočna Europa i dijelom Južna Europa su za sjeverozapadnu i srednju Europu ono što je Latinska Amerika za Sjedinjene Države. Pod tim uvjetima, Europa je nešto više od zajedničkog, zapravo jedinstvenog tržišta, dijela globalnog tržišta pod kasnim kapitalizmom generaliziranih, globaliziranih i financijaliziranih oligopola. Iz ove perspektive, kao što sam već napisao, Europa je "najglobaliziranija regija" svjetskog sustava. Ova situacija, pojačana nemogućnošću politički ujedinjene Europe, rezultira diferenciranim razinama realnih plaća, sustavima društvene solidarnosti i režimima oporezivanja koji se ne mogu dokinuti u okviru takvih europskih institucija kakve danas postoje.
2. Stvaranje eura je stoga bio čin stavljanja kola ispred konja. Političari koji su je stvarali, to su, inače, ponekad priznavali, tvrdeći, međutim, da će operacija Europa natjerati "Europu" da izmisli transnacionalnu državu, gurajući tako konja ispred kola. To čudo se nije dogodilo. Krajem 1990-ih imao sam priliku izraziti svoju sumnju u ovaj manevar. Moj izraz ("stavljanje kola ispred konja") od tada je preuzeo jedan od viših dužnosnika koji stoje iza stvaranja eura, koji mi je u to vrijeme bez sumnje rekao da je moja prosudba pretjerano pesimistična. Takav apsurdni sustav mogao je samo prividno funkcionirati bez većih problema, zapisao sam tada, ako bi opća konjunktura ostala povoljna i nekomplicirana. Ono što se dogodilo, dakle, trebalo je očekivati: čim je kriza (koja se isprva činila financijskom) pogodila sustav, pokazalo se da je nemoguće upravljati eurom, što ne dopušta koherentne i učinkovite odgovore.
Trenutna kriza će se nastaviti i čak produbiti. Njegovi su učinci različiti i često nejednaki, od jedne europske zemlje do druge. Društveni i politički odgovori na izazove koje oni predstavljaju za radničku klasu, srednju klasu i politički establišment jesu i razlikovat će se od zemlje do zemlje. Nemoguće je upravljati sukobima koji će iz njih sigurno proizaći u nedostatku prave i legitimne europske države koja posjeduje monetarni instrument koji bi omogućio takvo upravljanje.
Odgovori europskih institucija (uključujući ECB) na (grčku i druge) krize stoga su apsurdni i osuđeni na neuspjeh. Odgovori se mogu sažeti u jednu frazu — štednja za sve, posvuda — i analogni su odgovorima tadašnjih vlada 1929.-30. I baš kao što su ti odgovori pogoršali pravu krizu 1930-ih, ono što Bruxelles zagovara danas će proizvesti isti rezultat.
3. Mogući smjer djelovanja u 1990-ima trebao je biti definiran u okviru uspostave "europske monetarne zmije": svaka europska država, ostajući de facto suverena, upravljala bi svojim gospodarstvom i valutom prema vlastitim potrebama i mogućnostima. , iako ograničeno otvaranjem trgovine (zajedničko tržište). Međuovisnost bi bila institucionalizirana ovom monetarnom zmijom: nacionalne valute bile bi razmijenjene po fiksnim (ili relativno fiksnim) tečajevima, revidiranim s vremena na vrijeme kroz dogovorene prilagodbe (devalvacije i revalvacije).
Dugoročna perspektiva "otvrdnjavanja zmije" (možda u pripremi za usvajanje zajedničke valute) bila bi otvorena. Napredak u tom smjeru mjerio bi se — sporom i postupnom — konvergencijom razina učinkovitosti proizvodnih sustava, realnih plaća i socijalnih naknada. Drugim riječima, zmija bi olakšala - a ne ometala - potencijalni napredak kroz konvergenciju odozdo prema gore. To bi zahtijevalo da se zemlje sudionice slože s tim ciljevima i politikom znači, između ostalog, kontrolu financijskih tokova, što podrazumijeva odbacivanje apsurdnog sustava deregulirane financijske integracije bez granica.
4. Tekuća kriza eura mogla bi pružiti priliku da se napusti apsurdni sustav koji je postavljen za upravljanje ovom iluzornom valutom i da se zamijeni europskom monetarnom zmijom u skladu sa stvarnim mogućnostima dotičnih zemalja.
Grčka i Španjolska mogle bi započeti proces odlukom: 1) o ("privremenom") izlasku iz eura; (ii) devalvirati svoje valute; i (iii) uspostaviti devizne kontrole, barem što se tiče financijskih tokova. Te bi zemlje tada bile u snažnoj poziciji da doista pregovaraju o reprogramu svojih dugova i, nakon revizija, o odbacivanju dugova povezanih s korupcijom i špekulacijama (u čemu su sudjelovali strani oligopoli i dobro profitirali!). Primjer bi, uvjeren sam, stekao sljedbenike.
5. Nažalost, vjerojatno su šanse za takav izlazak iz krize gotovo nikakve.
Izbor upravljanja eurom "neovisno o državama" i sveto poštivanje "zakona financijskih tržišta" nisu proizvodi neke apsurdne teorijske misli. Oni su savršeni instrumenti za držanje oligopola na vlasti. Oni su sastavni dio cjelokupnog europskog zdanja, koji je i sam zamišljen s jedinom osnovnom svrhom sprječavanja bilo kakvog izazova ekonomskoj i političkoj moći koju oligopoli imaju samo za vlastitu korist.
U "Otvorenom pismu G. Papandréoua A. Merkel", objavljenom na mnogim web stranicama, grčki autori ovog izmišljenog pisma uspoređuju prošlu i sadašnju aroganciju Njemačke. Dvaput su u 20. stoljeću vladajuće klase Njemačke slijedile kimerični projekt oblikovanja Europe vojnim sredstvima, čija je moć svaki put bila precijenjena. Nije li njihov sadašnji cilj hegemonije nad Europom osmišljenom kao "Markova zona", pak, zasnovan na sličnom precjenjivanju njemačkog gospodarstva, čija je snaga relativna i koja je zapravo krhka?
Iz krize neće biti moguće izaći sve dok se radikalna ljevica ne usudi preuzeti političku inicijativu i izgraditi antioligarhijske, alternativne povijesne blokove. Ili će Europa biti ljevica, ili je neće biti, kao što sam napisao. Europska izborna ljevica koja se sada okuplja oko ideje da je "Europa kakva postoji bolja nego nikakva Europa" onemogućuje izlazak iz slijepe ulice, što zahtijeva dekonstrukciju trenutnih europskih institucija i ugovora. U suprotnom, sustav eura i takva "Europa" koja stoji iza njega, uronit će u kaos čiji je ishod nemoguće predvidjeti. Svi su scenariji mogući, uključujući ono što kažu da žele izbjeći: ponovno oživljavanje krajnje desnice. Pod tim uvjetima, za Sjedinjene Države nije bitno hoće li Europska unija preživjeti kao potpuno nemoćan entitet ili će se raspasti. Ideja ujedinjene i moćne Europe koja tjera Washington da uzme u obzir njezine interese i gledišta danas je puka iluzija.
6. Napravio sam ovo razmišljanje jezgrovito, kako bih izbjegao ponavljanje istih stvari, budući da sam već komentirao različite aspekte europskog ćorsokaka u svojim prethodnim tekstovima:
L'hégémonisme des Etats-Unis et l'effacement du projet européen, odjeljak 2, 2000
Zastarjeli kapitalizam, Poglavlje 6, 2003
Liberalni virus, Poglavlje 5, 2003
Pour un monde multipolaire, Poglavlje 1, 2005
La crise, sortir de la crise du capitalisme ou sortir du capitalisme en crise?, Poglavlje 1, 2008
Samir Amin je rođen u Egiptu 1931. godine i doktorirao je. Doktorirao je ekonomiju u Parizu 1957. Direktor je Treći svjetski forum u Dakaru, Senegal. Njegova brojna djela uključuju Zakon svjetske vrijednosti (u pripremi), Eurocentrizam: drugo izdanje, Svijet kakav želimo vidjeti, Liberalni virus, Akumulacija na svjetskoj razini, Nejednak razvoji Duhovi kapitalizma. Izvorni članak "Gestion de l'euro: nemoguća misija!" objavio je Marijana2 29. svibnja 2010. Prijevod autor Yoshie Furuhashi.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije