Moje ime je Walter Covington i trenutno sam zatvoren u Kazneno-popravnom domu okruga Suffolk. Bio sam u raznim županijskim i državnim institucijama od 1981. godine. Nisam ponosan na to, ali moram reći da sam dosta naučio tijekom godina. Kako sam stario, nisam imao drugog izbora nego tražiti inteligentne odgovore na neke od problema s kojima se zatvorenici suočavaju.
U ovom zatvoru postoje četiri jedinice na 8. i 9. katu zgrade 1, koje se nazivaju 'Towers'. Ne mogu razumjeti zašto nije bilo ozbiljne zabrinutosti o uvjetima i politici koja je sada na snazi u ove četiri jedinice. Biti zatvoren u jedinice 1-9-1,1-9-2, 1-8-1 i 1-8-2 u 'Towers' mora biti najekrotantnija vježba za koju je bilo koji okružni zatvor ikada osmislio korumpiranju, institucionalizaciji i stvaranju recidiva kod zatvorenika, posebno mlađih. Ono što tamo gore svakodnevno prolaze svodi se na okrutnu i neobičnu kaznu.
Zatvorski upravitelji ne pokazuju gotovo nikakvu osjetljivost i moraju se natjerati na primjenu boljih tehnika u ove četiri jedinice kako bi se potaknula stvarna rehabilitacija i samousavršavanje. To će omogućiti svim okružnim zatvorima i državnim zatvorima diljem Massachusettsa da smanje stopu recidivizma. Imperativ je da se u bliskoj budućnosti provede istraga i da se nešto učini u vezi s kratkovidnom i iracionalnom politikom koja je sada na djelu. Svaki zatvorenik smješten u ove četiri jedinice biva u konačnici lišen dostojanstva i psihički zlostavljan na najgori način.
Otkad je ovaj zatvor prvi put otvoren, tisuće zatvorenika su prisiljene nakon što su završili svoje izolacijske sankcije u samicama 1-3-1 i 1-3-2 u te jedinice, gdje im se ne nudi nikakva prava rehabilitacija. Nakon što završe vrijeme izolacije u rupi, premještaju se u jedinice 1-4-1 i 1-4-2 da čekaju klasifikaciju. Većina ih se u ove dvije jedinice drži više od mjesec dana prije nego što konačno budu izvedeni pred razredbenu komisiju. Zatim su poslani u 'Towers' bez ikakvog pravog opravdanja i prisiljeni ponovno proći kroz ono što se svodi na nezakonito dugotrajno disciplinsko i odvojeno zatvaranje koje može zauvijek oštetiti njihovu osobnost.
Ono što se gore događa uzrokuje ozbiljne psihičke ozljede kada se uzme u obzir da neki zatvorenici na kraju odsluže cijelu kaznu u 'Towersu' ili u izolaciji. U jedinicama 1-9-1 i 1-9-2 smiju izlaziti iz svoje dvije ćelije samo od 9 do 11 svakog jutra i od 7 do 9 navečer. Dopušteno im je na onome što se naziva 'rekreacijska paluba' jedan sat svako jutro i pola sata navečer. Ova 'rekreacijska paluba' ima dimenzije 46 stopa sa 12.5 stopa i uglavnom je ograđena čelikom i betonom. Na njemu je postavljen košarkaški obruč, a zatvorenici su teško ozlijeđeni tijekom utakmica koje su se tamo igrale. Metalne stepenice kojima morate sići na palubu razbile su glave mnogim zatvorenicima. Tijekom cijele godine uvjeti na njemu su katastrofalni i treba ga smatrati neprikladnim rekreacijskim objektom. Većinom ujutro kad zatvorenike puste na njega, svuda po njemu ima pljuvačke i urina gdje su neki stražari noću mokrili po njemu.
Tijekom ljetnih mjeseci zatvorenici ne mogu a da ne pljuju po njemu zbog gotovo zagušljive atmosfere. Košarkaška lopta stalno dribla u iskašljavanju i nakuplja klice. Zatvorenici su svakodnevno izloženi realnom riziku kontakta s bolestima. Tu istu 'rekreacijsku palubu' sustavno koriste sve četiri jedinice na oba kata i apsolutno je odvratna nakon što se zatvor zaključa preko noći.
Kao što sam ranije spomenuo, neki zatvorenici stalno putuju naprijed-nazad iz izolacijskih jedinica u 'Towers' zbog svojih frustracija. Mora se uzeti u obzir da je većina tih mladića tek počela služiti kaznu u zatvoru i da su imali traumatizirajuća djetinjstva. Zajednice iz kojih dolaze su teške i nisu imali drugog izbora nego proći kroz ciklus siromaštva i kriminala u mladosti. Neki si ne mogu pomoći nego se nahraniti svom negativnošću oko sebe, pogotovo kada se neki nesposobni i neprijateljski raspoloženi članovi osoblja trude umjesto njih.
Znamo da su američki zatvori danas pretrpani mladim crncima, Hispanoamerikancima, siromašnima, neobrazovanima i mnogima koji su bili bez posla u vrijeme uhićenja. Dopreti do mladića u 'Towers' i pomoći im na inteligentan način ima pravog smisla. Oni imaju između 18 i 24 godine i postat će vaša sljedeća prava prijetnja društvu. Zatvorski službenici moraju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi spriječili ove mladiće da nastave s negativnim kriminalnim stilom života prije nego što bude prekasno. Morao sam gledati tijekom posljednjih nekoliko godina kako su mnogi ljudi u 'Towersima' frustrirani do te mjere da sve što žele je mrziti i međusobno se svađati. Mentalno, psihičko i fizičko zlostavljanje koje doživljavaju mora biti zaustavljeno ili će društvo nastaviti vidjeti katastrofe kojima je svjedočilo.
Kada se zatvorenici dovedu u prostoriju za jelo na obroke, nemaju dovoljno vremena za jelo, a njihove ruke i leđa gotovo dodiruju zatvorenike koji sjede pokraj njih. To uzrokuje mnoge svađe, koje ponekad završe i tučnjavom. Mnogi od tih zatvorenika su funkcionalno nepismeni i tamo gore se ni na koji način ne obrazuju. Većina ih je napustila školu i nikada nisu dobili diplomu srednje škole.
Poniženje, kaos i proturječnosti definiraju većinu njihovog školskog života na ulici. Moraju im se dati iste prilike kao i zatvorenicima u općoj populaciji da se promijene. Ako sadašnja politika ostane ista, to odražava stav i odlučnost zatvorskih službenika da ih proglase nepopravljivima. Klasificirati ih kao nepopravljive u ovoj fazi je neprimjereno. Ono što se treba zapitati jest: "Što je potrebno da ih se odvrati od uličnog kriminala i nasilja prema koledžu ili obuci za posao?" Posebno gore u "Towersima" kritično je da odgovarajuće obrazovanje i ovisnost programiranje biti postavljeno. Mnogi od zatvorenika koji su pušteni iz ovog zatvora, a koji tamo provode većinu vremena, vraćaju se u zatvor s ozbiljnim kaznenim prijavama, uključujući slučajeve ubojstava. Ovo je savršeno mjesto za ovdašnju upravu da stvarno promijeni živote najproblematičnijih mlađih zatvorenika u društvu. Mnogi od njih osjećaju da nemaju drugu alternativu nego vratiti se svojim bandama, nasilju i drugim negativnim aktivnostima nakon što su izašli iz takve sredine. Ima smisla riješiti ovaj problem s uhićenjem svih Latinoamerikanaca. Služabnici koji su raspoređeni da rade u ovim jedinicama gotovo da i ne dolaze u njihove urede.
S iznimkom nekolicine, oni koje sam vidio da rade sa zatvorenicima pokazuju krajnju nesposobnost. Zatvorenici ih ne mogu natjerati niti im vjerovati da rade određene stvari u kojima bi im oni trebali pomoći. Neki imaju tako gadne stavove i toliko su neprijateljski raspoloženi da mnogi agresivni tipovi ne žele ni sjesti i razgovarati s njima.
Ako dečki na 9. katu 'Towersa' imaju dovoljno sreće da ne prime disciplinsku prijavu mjesec dana ili tako nešto, onda se svrstavaju na 8. kat. U te dvije jedinice na 8. katu uglavnom su muškarci koji još uvijek čekaju rješavanje predmeta Višeg suda. Većina njih suočena je s ozbiljnim optužbama za drogu, pljačku i ubojstvo. Što se događa s mladim zatvorenikom koji ne zna relativno ništa o zatvoru nakon što se nađe u takvom okruženju? On ne može a da mu se ne pogorša zbog svih negativnih utjecaja. Čovjek se mora zapitati kako bi roditelji ovih mladića reagirali da su doista znali da se njihovi porezni dolari troše kako bi se njihovi sinovi tamo gore pretvorili u okorjele robijaše.
Nema sumnje da je ovo jedno od najvažnijih pitanja društva i da ozbiljno utječe na kaznenopravni sustav Massachusettsa u cjelini. Kad sam morao provoditi neko vrijeme u jedinici za izolaciju MCI Walpolea, bila je postavljena mala pravna knjižnica samo za zatvorenike u tim jedinicama. Imperativ je da se mala pravna knjižnica uvede u 'Towers' u bliskoj budućnosti za zatvorenike s predmetima Višeg suda. Na oba kata nalaze se prostorije dovoljno velike da se mogu pretvoriti u malu pravnu knjižnicu s pravnim knjigama, pisaćim strojevima i fotokopirnim strojem. Trenutačno je politika ustanove da zatvorenici tamo gore mogu biti dovedeni u pravnu knjižnicu u populaciji, prvo moraju biti stavljeni na popis. Kada se njihovo ime pojavi, oni tada imaju pravo koristiti ga dva puta tjedno po jedan sat dnevno. Kao što sam ranije rekao, većina ovih muškaraca su pritvorenici u istražnom postupku koji su ponekad godinama bili zatvoreni u te dvije jedinice na 8. katu. Ako nesretno uđu u bilo kakav sukob i dobiju disciplinsku prijavu, njihove privilegije pravne knjižnice suspendiraju se na razdoblje od trideset dana.
Nije pošteno da se i dalje suočavaju licem u lice sa zidom od cigle dok slijede sve procedure putem službenika za slučajeve i odjela za pravne usluge u pokušaju da dobiju prijeko potrebnu sudsku praksu, zahtjeve i druge pravne materijale koji su im potrebni u pripremi svojih predmeta. Također bi trebao postojati dodatni sekundarni popis imena kao alternativa koji su određeni da zamijene muškarce na popisu koji su ili prešli u populaciju, završili kaznu ili su osuđeni na državni zatvor. Zatvorenici će možda trebati pristup pravnoj knjižnici kako bi obavili osnovna istraživanja za nadolazeća pojavljivanja pred sudom. Mnogo puta datumi suđenja dolaze prije nego što se ime zatvorenika pojavi na popisu i stoga oni gube svoje privilegije. Zatvorenici u jedinicama 1-8-1 i 1-8-2 dobivaju malo više vremena izvan ćelija. Puštaju ih van od 9:00 do 11:00 ujutro i od 1:00 do 2:30 poslijepodne i 3:30 do posluživanja večere i od 7:30 do 10:00 navečer. Iako je ovo propisani raspored, određeni čuvari svakodnevno donose vlastita pravila i namjerno ne puštaju zatvorenike van na vrijeme za vrijeme rekreacije. Iako bi trebala postojati obvezna procedura zamjene čistih uniformi većinu tjedana zatvorenicima se ne daju čiste uniforme nakon izdavanja prvih. Ove prljave, prljave i umrljane uniforme također se koriste za posjete, pojavljivanja na sudu i gdje god moraju ići.
Uvijek sam zamišljao dan kada će zatvorenici u svim okružnim zatvorima dobiti pravu rehabilitaciju. Ovim ljudima mora se dati odgovarajući materijal za čitanje što se tiče knjiga s kojima se mogu poistovjetiti i koje su zanimljive. Knjige koje stignu do 'Towersa' ne čitaju mladići tamo gore. Većina ih se baci nakon što se jedinica sruši. Činjenica je da nepismenost često vodi i pridonosi drugim problemima. Ima savršenog smisla postaviti kolica za knjige koja se mogu gurati do svake jedinice. Ova kolica bi ovim zatvorenicima ponudila dobre knjige sa znanjem koje je njima relevantno. Prvo biste ih morali natjerati da potpišu obrazac koji se zove ‘UGOVOR O POSUDBI KNJIGE’. U njemu bi se morali složiti da prihvate punu odgovornost za sve knjige posuđene iz pokretnih kolica s knjigama 'Towers' i obećati da će platiti za one koje budu izgubljene ili oštećene dok su bile u njihovom posjedu. Nadalje, obećavaju da će vratiti sve posuđene knjige djelatniku u košarici s knjigama do određenog datuma povrata i razumiju da će svi nastali troškovi biti odbijeni s njihovog računa u ustanovi. Također bi trebali biti svjesni da nepridržavanje ovih pravila može dovesti do suspenzije privilegija posudbe knjiga. Nakon što pročitaju i u potpunosti razumiju ugovor, njihov ID broj, jedinica i broj ćelije, naziv knjige i datum kada je posuđena mogu se arhivirati u evidenciju. Na svakoj bi knjizi morao postojati nekakav jasno vidljiv pečat kako bi službenici mogli vidjeti da je knjiga iz kolica s knjigama 'Towers'. Policajci bi imali popis knjiga koje se nalaze u njihovim jedinicama kako ih zatvorenici ne bi bacali ili uzimali kad napuštaju jedinice. Čitanje je najvažnija aktivnost za izgradnju znanja potrebnog za konačni uspjeh u stvarnom svijetu.
Ova strategija 'najprije ih zatvorite, a obrazovanje na kraju' pridonijela je jadnom ponašanju koje viđamo da raste među našim mladim zatvorenicima. Sada je vrijeme da razmislite o tome kako poduzeti različite taktike, različite strategije koje će biti učinkovitije. Takozvanim visokorizičnim zatvorenicima u ‘Towers’ moraju se pružiti individualne usluge, podučavanje i bilo što drugo kako bi naučili o prednostima predanosti, discipline, odlučnosti i napornog rada. Uvjeti pod kojima ti ljudi svakodnevno žive rađaju gorčinu, koja uvijek dolazi do izražaja. Ovdašnja uprava ima dužnost spriječiti te mladiće da nastave s negativnim kriminalom. Njihova rehabilitacija sada zaustavit će mnogo nasilja i zločina koji se u budućnosti ne događaju na ulicama. Kažu da je val nasilja izbjesnio vladine dužnosnike oko toga kako obuzdati taj trend, za koji neki kažu da je skočio otkako su pušteni karijerni kriminalci iza rešetaka u prošlom desetljeću. Nadam se da će problemi na koje sam vam skrenuo pozornost izazvati vašu savjest i utjecati na ono što radite u budućnosti. Molim se da vidite da ono o čemu sam napisao ukazuje na nesigurno i nezdravo razmišljanje od strane administracije ovdje.
Hvala vam što ste odvojili vrijeme da pročitate ovo pismo. Radujem se vašem odgovoru čim nađete vremena.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije