Kurdski narod suočava se s izazovom bez presedana. Preko golemog dijela sjeverne Sirije i Iraka, Kurdi u regiji su zarobljeni u očajničkoj i herojskoj borbi s genocidnim snagama takozvane Islamske države (IS). Borbe bjesne od Alepa i Kobanea u Siriji do Mosula i Kirkuka u Iraku — i svih točaka između. (“Prednja strana” je ogromna: na primjer, izravna udaljenost od Alepa do Kirkuka je preko 650 kilometara.)
Ispran novcem zaplijenjenim iz banaka u Mosulu i naoružan teškim oružjem koje je isporučio SAD, a koje je napustila iračka vojska u bijegu, IS (bivši ISIL — Islamska država Iraka i Levanta) sada ima zastrašujuću vojnu sposobnost. Relativno slabo naoružani Kurdi sada se suprotstavljaju ubojitom i odlučnom protivniku opremljenom oklopnim transporterima, tenkovima, topništvom, teškim minobacačima i raketnim bacačima.
Kako financijska potpora iračke vlade više nije dolazila, Regionalna vlada Kurdistana (KRG) čak je imala problema s osiguravanjem dovoljnog streljiva i plaćanjempešmerga borce (koji još uvijek moraju uzdržavati svoje obitelji).
Veliki gubitnici iz nagodbe velikih sila nakon Prvog svjetskog rata, Kurdi su najveća svjetska etnička skupina bez vlastite države. Podijeljeni su između Turske, Sirije, Iraka i Irana s velikom dijasporom u Europi (uglavnom Njemačkoj). Bilo izravno ili neizravno, cijeli kurdski narod biva uvučen u sukob.
Kobane se odupire napadima IS-a
U Siriji Kurdi uglavnom žive na sjeveru zemlje. Tijekom posljednjih nekoliko godina sirijska vojska se uglavnom povukla s tog područja, a prošle godine Kurdi su tamo proglasili autonomnu regiju pod nazivom Rojava (Zapadni Kurdistan).
Osnovana je milicija pod nazivom Narodne obrambene jedinice (YPG). S više od 45,000 boraca, snažno povezanih sa zajednicom i uz podršku zajednice, discipliniranih i dobro vođenih, pokazalo se da je vrlo učinkovita snaga. Uključuje Jedinice za zaštitu žena (YPJ).
Dominantna politička skupina sirijskih Kurda (iako ne jedina) je Stranka demokratske unije (PYD), kojom supredsjedaju Saleh Muslim i Asiyah Abdullah. Ima jake veze s Turskom radničkom strankom Kurdistana (PKK) Abdullaha Öcalana (trenutačno u doživotnoj robiji u Turskoj).
Otprilike dvije godine kurdsko područje bilo je pod stalnim napadima snaga IS-a, sada ojačanih svojim zarobljenim američkim oružjem. Žarište borbe je grad Kobane (arapski naziv: Ayn Al-Arab), tik uz tursku granicu, 135 kilometara sjeverozapadno od Alepa. Grad i oko 100 okolnih sela su pod stalnim napadima 5000 boraca IS-a. Uobičajeno stanovništvo okruga je oko 200,000, ali danas broji oko 500,000 zbog priljeva izbjeglica.
Kobane je važan za IS jer želi imati mogućnost slobodnog kretanja između područja koja kontrolira, posebice Raqqe na istoku i Alepa na zapadu. U ovom trenutku IS mora napraviti veliki zaokret. Također, ako Kobane padne, IS će krenuti snažno protiv drugih kurdskih gradova.
YPG-YPJ je dosad držao pred bandama IS-a i zadao im vrlo teške udarce (tvrdeći da je samo u srpnju ubio gotovo 700 džihadista). Ali mnogi kurdski borci su također pali.
Kurdi u Turskoj okupljaju se za Kobane
Abdullah Öcalan uputio je poziv Kurdima posvuda da se mobiliziraju za obranu Rojave.
Od 9. srpnja tisuće Kurda u Turskoj pohrlilo je na granicu u blizini Kobanea i uspostavilo četiri šatorska kampa, uključujući jedan točno nasuprot grada pod opsadom. Koristili su megafone kako bi hrabrili svoje sunarodnjake. Još jedna svrha kampova bila je spriječiti ranjene borce IS-a da uđu u Tursku na liječenje. Turska policija i vojnici napali su kampove vodenim topovima i suzavcem, ali su odbijeni.
Odgovarajući na Öcalanov poziv za mobilizaciju, sredinom srpnja najmanje 800 boraca ušlo je u Kobane iz Turske kako bi se pridružili obrambenim naporima YPG-a. Većina je bila iz Turske, ali Kurdi iz Europe također su se vratili kako bi pomogli u obrani "revolucije u Rojavi".
U Njemačkoj i drugim europskim zemljama u posljednja dva mjeseca održane su demonstracije podrške Rojavi i Kobaneu.
Rojavska borba duboko progresivna
Iako je ratna zona, borba u Rojavi je duboko progresivna.
Nigdje to nije očitije nego u naporima koje poduzima da osnaži žene. One služe u velikom broju u miliciji — kako u mješovitim postrojbama YPG-a tako iu YPJ-u, Jedinicama za obranu žena — i dale su svoj dio mučenika za cilj.
Britanska odvjetnica za ljudska prava Margaret Owen izvijestila je nakon posjeta Rojavi u veljači:
… sve što sam naučio o administraciji PYD-a impresioniralo me. Postoji samo ženska stranka, Star Union, i sve druge institucije, ne samo PYD, nego sve udruge, političke, obrazovne, medicinske, vojne, policijske, socijalne i financijske, uvijek su na čelu s dva supredsjedatelja, jedan muškarac i jedna žena: izvrsna metoda osiguravanja rodne ravnopravnosti u cijelom spektru društva, od vrha do najniže razine.
U svakom gradu i selu postoji Ženska kuća, gdje žene i djevojke mogu dobiti savjet, savjetovanje, zaštitu i utočište, suočene s mnogim oblicima rodno uvjetovanog nasilja, ubojstava iz časti, posttraumatskog stresa te tjelesnog i psihičkog zdravstveni problemi. Nasilje u obitelji široko je rasprostranjeno, osobito među interno raseljenim osobama, a mnoge su žene bile žrtve seksualnog nasilja. Svi koje sam upoznao imali su iskustvo traumatičnih smrti bliskih rođaka, u zatvorima, na ratištima, te kroz otmice i mučenja.
Ženske kuće, Ženske akademije, “Obitelji mučenika”, udruge Majke mira rade zajedno na rješavanju ovog endemskog nasilja i podržavaju prognanike bez ikakve vanjske humanitarne pomoći i na potpuno dobrovoljnoj osnovi. [1]
PYD ima svoje kritičare. Jedna od pritužbi je da je zaustavio druge kurdske skupine u osnivanju vlastitih milicija. Inzistirala je da se pridruže YPG-YPJ. Konkretno, tvrdi se da je PYD spriječio pristaše Kurdistanske demokratske stranke (KDP) čelnika KRG-a Massouda Barzanija da uspostave oružanu prisutnost u Rojavi. Ovakav stav se čini potpuno opravdanim. U tijeku je očajnička borba, a jedinstvo borbenih snaga i jedinstvo zapovijedanja je apsolutno vitalno.
Što se tiče sveukupnog rekorda PYD-a, kolumnist David Romano to je ovako izrazio u članku od 24. srpnja:
Pogledajmo konkretne rezultate djelovanja PYD-a otkako je preuzeo kontrolu nad velikim dijelovima sjeverne Sirije i proglasio autonomiju u kantonima Kobane, Cizre i Afrin. Održali su općinske izbore. Pružali su utočište arapskim, turkmenskim, kršćanskim i drugim izbjeglicama iz cijele Sirije. Uključili su ne samo Kurde, već i Arape, Turkmene i kršćane u autonomne uprave sva tri kantona. Sve su ih zaštitili i od ISIS-a i od Assadovog režima. Osnažili su žene, naoružali ih i postavili žene na rukovodeća mjesta u svakoj pojedinoj općini koju PYD kontrolira. Nisu počinili masakre i nastavljaju inzistirati na tome da žele samo dobre odnose s Turskom i iračkim Kurdima. Sve su to radili izolirani, ekonomski izgladnjeli i vojno pritisnuti sa svih strana. [2]
Intervencija za spas Šengala
Početkom kolovoza snage IS-a zauzele su grad Shengal (Sinjar) u zapadnom Iraku. Obično naseljeno s oko 30,000 ljudi, ovo je povijesno središte zajednice Jezida koji govore kurdski, a koji prakticiraju drevnu religiju koja prethodi kršćanstvu i islamu. IS smatra Jezide "obožavateljima đavola" koje treba ubiti. IS je želio kontrolirati to područje kako bi mogao lakše opskrbljivati svoje snage u Siriji.
Grad su branile pešmerge Barzanijevog KDP-a. Snage IS-a su napale i u određenom trenutku pešmerge su se povukle iz grada. Razlozi za to još nisu jasni, ali ovaj kolaps obrane ostavio je ljude potpuno izloženima. Tada se dogodio masovni egzodus dok su deseci tisuća prestrašenih ljudi napuštali grad kako bi potražili utočište na kamenoj goloj planini Shengal na sjeveru. Stotine su od tada umrle od žeđi, gladi i izloženosti. IS je masakrirao stotine Jezida i oteo velik broj žena.
Lider PYD-a Saleh Muslim oštro je kritizirao povlačenje pešmergi KDP-a iz Shengala:
Pešmerge su tamo ostavile ljude na miru i pobjegle. Na takav dan očekivao se takav odgovor od YPG-a i oni su učinili [ono što se od njih očekivalo] … ljudi su rekli što su vidjeli. Pešmerge su ih ostavile na miru. Nije bilo sukoba između pešmergi i ISIS-a u regiji. Povukli su se bez borbe. Naravno da je sigurno došlo do pogreške ili je moguće da je dat pogrešan nalog. Da nije, mislim da pešmerge ne bi pobjegle od borbe. [3]
YPG je dugo upozoravao KDP da grad nije adekvatno obranjen. U dramatičnoj intervenciji velike snage YPG-YPJ ušle su u Irak 3. kolovoza preko graničnog prijelaza Til Kocher (Al Yarubiyya), oko 100 kilometara od Shengala. Prvo je trebalo očistiti granično područje od bandi IS-a. Istovremeno se gurao prema planini Shengal i pomogao otpratiti veliki broj izbjeglica na sigurno u Rojavu i Kurdistan.
Pešmerge su se od tada pregrupirale i velike snage su poslane da ponovno zauzmu grad. PKK je također poslala jedinice milicije u Shengal iz svojih kampova u Kurdistanu — HPG (Narodne obrambene snage) i YJA STAR (Ženske obrambene snage). Oko 700 jezidskih izbjeglica pridružilo se YPG-u i sudjeluju u naporima da se ponovno zauzme Shengal.
Isprva ignorirajući YPG-YPJ i HPG-YJA STAR, pešmerge su od tada bile prisiljene provoditi zajedničke operacije protiv ubojica IS-a. Čini se da su prestiž i autoritet Barzanija i KDP-a ozbiljno okaljani. (Barzani je najavio da će vojni zapovjednici koji su se povukli biti podvrgnuti istrazi.) Od 10. kolovoza, Shengal tek treba biti potpuno ponovno zauzet.
Varljiva i kontradiktorna igra Turske
Turska pruža značajnu potporu IS-u. Velik broj stranih islamista koji se žele pridružiti IS-u slobodno je prošao kroz Tursku. Ranjeni borci IS-a prešli su u Tursku na liječenje.
Ali turski premijer Recep Tayyip Erdogan također želi potporu Kurda za svoju predsjedničku kandidaturu u kolovozu 2014. Kurdi čine možda 20% stanovništva. Erdogan je učinio niz ustupaka Kurdima, uglavnom u korištenju njihova jezika, ali dug je put do toga.
S druge strane, Turska ima bliske odnose s regionalnom vladom Kurdistana. Oko 1300 turskih tvrtki aktivno je u tom području; svake godine Turska izvozi milijarde dolara robe u Kurdistan i uzima većinu njegove nafte.
Vodstvo PKK-a pozvalo je Tursku da se javno izjasni o svom položaju u odnosu na IS.
Problemi u Kurdistanu
Nedavni neuspjesi pešmerga skrenuli su pozornost na KRG. PYD i PKK su socijalistički orijentirane organizacije. KRG-om upravljaju dvije konzervativne nacionalističke stranke, KDP Massouda Barzanija i Patriotska unija Kurdistana (PUK) koju vodi Jalal Talabani.
U Kurdistan se u posljednjem razdoblju slilo mnogo investicijskog novca, velik dio koji je otišao u izgradnju otmjenih trgovačkih centara. Korupcija je raširena, a jaz između bogatih i siromašnih sve je veći.
Pešmerge nisu prava nacionalna vojska, već su uglavnom podijeljene između KDP-a i PUK-a. KDP je neprijateljski raspoložen prema PYD-u. KDP je pokušao uspostaviti oružanu prisutnost u Rojavi, ali ga je blokirao PYD.
Dodajući te napetosti, KRG je u travnju iskopao rov dug 26 kilometara, dva metra dubok i tri metra širok duž svoje granice sa sjevernom Sirijom. PYD i PKK osudili su ga kao projekt izolacije kurdskih područja u Siriji. KRG kaže da je usmjeren na zaustavljanje terorista. Sigurno nije bilo prethodnih konzultacija. Kurdi s obje strane rova su prosvjedovali.
Osim ovih problema, KRG-u nedostaju sredstva jer je središnja iračka vlada prestala isplaćivati svoje redovne regionalne subvencije. Oružje pešmergi je staro i ne može se mjeriti s novom američkom teškom opremom koju je nabavio IS.
PYD već duže vrijeme poziva na jedinstvo kurdske borbe. Suočen s nedavnim neuspjesima, KRG je bio prisiljen priznati da se Kurdi suočavaju s nacionalnom krizom prvog reda. Čini se da se uspostavlja neka vrsta zajedničke fronte YPG-YPJ, HPG-YJA STAR, pešmerge i prognanih iranskih Kurda.
Američka pomoć dolazi s rizicima
Kurdi očajnički trebaju bolje i teže oružje kako bi se suprotstavili prijetnji IS-a. Neke američke zalihe stigle su u Kurdistan. SAD je izveo ograničene zračne napade na snage IS-a koje prijete glavnom gradu KRG-a Erbilu.
Kurdi imaju puno pravo prihvatiti pomoć od onoga tko je želi dati. Ali SAD nisu prijatelji Kurda. Prošlost je puna izdaja kurdskih nacionalnih nada.
Na primjer, Washington se nastavio baviti Saddamom Husseinom nakon što je u ožujku 1988. izveo grozan napad plinom na kurdski grad Halabja, u kojem je poginulo više od 5000 ljudi. Godine 1991., nakon poraza Iraka u prvom Zaljevskom ratu, SAD je potaknuo irački narod da se digne protiv Saddama Husseina, ali kada su to učinili, povukao se i pustio režimsku Republikansku gardu da slomi pobunu. Kurdski ustanak na sjeveru je slomljen. A u Turskoj je Washington podupirao dugu tursku represiju nad svojim kurdskim stanovništvom i njezin rat protiv PKK-a.
SAD bi mogao pojačati isporuku modernog teškog oružja KRG pešmergama, ali teško je vidjeti da će to pomoći daleko radikalnijim snagama YPG-YPJ koje se bore u Siriji.
Kurdi se suočavaju s vrlo izazovnom budućnošću. Potrebna im je solidarnost svih progresivnih snaga.
'Postala sam svjesna svoje ljudskosti i svoje ženstvenosti'
Prije revolucije mene nije bilo. Nisam smatrao da postojim. Bio sam oženjen. Nisam se mogla razvesti. Imam dvoje djece. Nisam imao prava ni zakona. Prije revolucije nije bilo ženskih prava. Sa suprugom sam bila u braku osam godina. On nije razumio ništa o meni, niti ja njega, niti smo itko od nas razumio bilo što o životu. Bili smo jako udaljeni jedno od drugog. Nisam se mogla odvojiti od njega. Nisam imao ni povjerenja ni materijalnih okolnosti. Moja obitelj ne bi pazila na mene. Država me ne bi priznala. Uvijek sam nastavio zbog svoje djece...
Upoznala sam neke žene iz ženskih organizacija. Djelovali su vrlo snažno. Poslušao sam ih. Tada sam se i ja uključila u rad oko žena, te sam upoznala svoj identitet, svoju zemlju i svoju kulturu koja mi je ukradena. Život mi se tada promijenio. U ovoj sam borbi pronašao snagu. Uzela sam djecu i razvela se od muža. Sada živim odvojeno. Rat, borba... ti koncepti sada vladaju iu našem domu iu nama iu našim zemljama. Postala sam svjesna svoje ljudskosti i svoje ženskosti.
— Intervju s Axin, članicom ženskog odbora iz kantona Cizîre u Rojavi, veljača 2014. (vidi http://en.firatajans.com/news/women/the-women-of-rojava-have-broken-their-chains-part-i.htm .)
Bilješke
[1] http://www.organizedrage.com/2014/02/women-are-in-front-line-of-struggle-in.html
[2] http://rudaw.net/english/opinion/240720141
[3] http://www.ekurd.net/mismas/articles/misc2014/8/syriakurd1306.htm
[Zbirka članaka i govora Davea Holmesa može se pronaći na http://www.dave-holmes.blogspot.com.au/.]
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije