U utorak turski Predsjednik Recep Tayyip Erdogan održao je dugo očekivani govor govoreći o smrti saudijskog novinara Jamala Khashoggija. Dok su turski obavještajni dužnosnici nekoliko tjedana nakon Khashoggijeve smrti više puta implicirali saudijsku vladu, Erdogan je do sada bio dvosmislen. To se promijenilo u utorak, kada je osporio saudijsku tvrdnju da je Khashoggijeva smrt bila slučajna smrt, zahtijevajući odgovore na niz neriješenih pitanja o slučaju i rješavajući otkrivanje "gole istine".
Erdoganovo novo konačno stajalište učvršćuje slučaj Khashoggija kao potpunu geopolitičku krizu, usredotočenu na skupinu notorno tvrdoglavih svjetskih vođa: Erdogana, saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana i američkog predsjednika Donalda Trumpa. Usred ovog stalnog sukoba - i dok stručnjaci vaguju moguću budućnost američko-saudijskih poslova s oružjem i "ravnotežu" Irana u odnosu na njegove susjede - Khashoggijeva vlastita priča uvelike je izgubljena, zajedno s pričama saudijskih novinara i disidenata koje je on je došao predstavljati. Ipak, zanemariti kontekst Khashoggijevog egzila i razloge saudijske vlade da ga cilja znači izgubiti iz vida još jednu regionalnu krizu: veliko, zlobno i sustavno gušenje slobode govora na Bliskom istoku.
Khashoggijeva posljednje riječi — objavljeno posthumno u Washington Postu — osudilo je upravo ovu krizu. Objasnio je rastući autoritarizam u svojoj rodnoj Saudijskoj Arabiji i širem Bliskom istoku, gdje je većina od 420 milijuna ljudi u regiji lišena prava na slobodu govora ili istinsko političko izražavanje. Sedam godina nakon ohrabrujućih, ali često punih nade preokreta takozvanog Arapskog proljeća, žalio se Khashoggi, većina društava u regiji je barem jednako opresivna kao što su bila prije pobuna. Sloboda govora i političkog izražavanja na Bliskom istoku su u očajničkoj situaciji, s autokratskim vođama koje provode drske akcije protiv neistomišljenika diljem regije. Ovaj fenomen, čija je Khashoggijeva smrt izravna posljedica, trebao bi biti ozbiljan i dugotrajan problem za sve nas.
Nažalost, Khashoggijev slučaj, iako šokantan, nije bio posve iznenađujući za disidente u regiji. Ne samo da se novinari i aktivisti na Bliskom istoku svakodnevno suočavaju s opasnostima u svojim matičnim zemljama, nego mnogi i dalje osjećaju prijeteći stisak svojih vlada čak i nakon što potraže utočište u inozemstvu. Brojni Saudijci koji žive u inozemstvu pričali su mi o svojim iskustvima kontaktiranja - pa čak i praćenja - od strane vladinih operativaca. Drugima su obitelji prijetili ili ih uhićivali kao odmazdu za njihov govor ili aktivizam. Neki od ovih saudijskih građana također su podijelili uznemirujuće priče o pokušajima vladinih dužnosnika da ih namame na sastanke u njihovim lokalnim saudijskim konzulatima i veleposlanstvima. Za njih je Khashoggijeva smrt samo potvrdila nemilosrdnu odlučnost države da kontrolira naraciju svojih građana, ma gdje oni odlučili govoriti. Posljednjih tjedana mnogi su aktivisti i pisci ušutjeli, zatvorili račune na društvenim mrežama i prekinuli veze s novinskim kućama. Ne može se reći koliko će ovo zahlađenje potrajati, ali mnogi su aktivisti privatno govorili o očaju.
Saudijska Arabija je nije sama u svojim drastičnim nastojanjima da ušutka neslaganje. Ovog ljeta, kad su Iračani izašli na ulice prosvjedujući protiv korupcije, država je zatvorila internet u nekoliko velikih gradskih područja, uključujući Basru, Bagdad i Kirkuk. Amnesty International izvijestio da je zamračenje osmišljeno "kako bi se spriječilo [prosvjednike da] dijele snimke i slike pretjerane i nepotrebne sile koju koriste sigurnosne snage, uključujući upotrebu bojevog streljiva."
Odbor za zaštitu novinara izvješća da su od 123. u Siriji ubijena 1992 novinara, dok Sirijska mreža za ljudska prava dokumentirati više od 4,252 pojedinačna proizvoljna uhićenja, od kojih su većinu izvršile vladine snage, samo u 2017. Novinari u Jemenu su pod napadom sa svih strana u sukobu, dok je Bahrein održava dugogodišnja praksa državne cenzure. Turska je i dalje najveći zatvorenik novinara u svijetu, sa 73 u zatvoru, prema u CJP. Egipat nastavlja da pritvoriti novinare zbog optužbi za “lažne vijesti” i “protudržavne” aktivnosti, dok je zlobno suzbijanju umjetnici, akademici i aktivisti. Popis se nastavlja.
Regionalne posljedice ovih zlostavljanja su bezbrojne. Tko može izračunati cijenu - i opasnost - više generacija koje žive i umiru u društvima tako lišenim slobode izražavanja? Kakvo će naslijeđe biti za regiju tako beskrajno pljačkanu i ratom opustošenu od stranih aktera, s jedne strane, i tako nemilosrdno ugnjetavanu od strane vlastitih vođa, s druge?
Jamal Khashoggi je vjerovao da je pravo na slobodu govora nužnost - i kao ljudsko pravo i kao ključ za bolju budućnost njegove zemlje. To je razlog zašto je napustio regiju 2017.: kako bi zadržao integritet svog novinarskog posla i izbjegao daljnje represije za koje je bio siguran da će doći (jesu, i još su u tijeku). Ipak, to je i razlog zašto je bio u Turskoj 2. listopada, na dan svog nestanka: odlučio je preuzeti proračunat rizik preseljenjem u regiju, bliže svojoj domovini, kako bi posao prema demokratskijem Bliskom istoku. Khashoggi je znao ono što znaju izvjestitelji i aktivisti koji se još opiru državnoj represiji u regiji: status quo je neodrživ.
Ipak, dosadašnjom suradnjom u samokontradiktornom zataškavanju Saudijske Arabije i vaganju ekonomskih zabrinutosti iznad ljudskih prava, Sjedinjene Države izravno podržavaju ovaj status quo. Čineći to, ne samo da izdajemo naše navodne obveze prema slobodi govora i demokraciji u inozemstvu, već dovodimo sebe u opasnost produžujući okolnosti u kojima propaganda i ekstremizam mogu napredovati. Takva izdaja predstavlja opasno kockanje: prepuštanje društava nedemokratskim i zlostavljačkim vladarima i nada da nas ogorčenost, siromaštvo i očaj koji proizlaze iz toga više nikada neće progoniti.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije