Prije više od godinu dana mnogi su se američki mediji usredotočili na to kako će smrt bolesnog Arafata biti ključ za otključavanje mirovnog procesa koji je zapeo (sada znamo da je to neistina ili da je uvelike pretjerano). Jedva da je bilo ikakvih američkih izvješća o prirodi njegove "misteriozne bolesti" (do danas nije bilo dijagnoze). O dobrim željama koje je primio od čelnika diljem svijeta jedva da je bilo riječi. Niti je bilo uravnotežene rasprave o njegovoj povijesti ili čak o njegovim izraelskim pristašama ili njegovim palestinskim kritičarima (istaknuti su samo izraelski kritičari). Sada je Sharon bolesna i kontrast u nekim izvješćima ne može biti dramatičnije drugačiji. Dvostruki standard ide dublje i možda se odnosi na širi problem vjerodostojnosti američke vanjske politike u svijetu.
Dok su Arafata ismijavali kao prepreku miru i zbog njegovog kronizma, izraelske snage su ga zatvorile u svoj kompleks u Ramallahu koje su kontrolirale čak i njegov pristup hrani i vodi. Gotovo polovica palestinskog naroda osporavala je Arafata zbog odmicanja (počevši od 1970-ih i kulminiravši u Oslu 1990-ih) od nacionalnog oslobođenja prema neuravnoteženim i nepoštenim "pregovorima" koji su doveli do sporazuma koji nisu uspjeli zaštititi palestinska ljudska prava kako ih je kodificirao Međunarodni zakon.
Sharon je sjedio kao vođa četvrte ili pete najjače vojne sile na svijetu (s opsežnim oružjem za masovno uništenje i značajnim kršenjem međunarodnog prava). Ali Sharon je također bio odgovoran za masakre kao Qibya 1953., u Gazi 1971., u Sabri i Shatili 1982. (za detalje, vidi http://www.indictsharon.net/), a nedavno i za veliko rušenje palestinskih domova i za ciljanje civila (vidi izvješća Amnesty Internationala, Human Rights Watcha, Liječnika za ljudska prava i izraelskih organizacija za ljudska prava poput B'Tselema). Izraelska vlastita istražna komisija ga je čak smatrala "osobno odgovornim" za masakre u Sabri i Shatili. Nedavno je protiv njega pokrenut pravni postupak prema belgijskim zakonima o univerzalnoj jurisdikciji, a izraelska i američka vlada izvršile su veliki pritisak na pravosuđe u Belgiji da odustane od slučaja.
Većina svijeta je shvatila da je glavna prepreka miru izraelska kolonizacija i ugnjetavanje domorodačkih Palestinaca u suprotnosti s međunarodnim pravom i preko 60 rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a. Većina svijeta također priznaje da je potpora američke vlade Izraelu bila kritična u izbjegavanju međunarodnog prava (npr. o potrebi da se palestinskim izbjeglicama dopusti povratak u njihove domove i zemlju). Ta je potpora bila potkrijepljena utjecajem izraelskog lobija u DC-u iu nekim medijskim kućama. Većina svijeta zna da je samo ometanje i odgađanje približavanja miru personalizirati pitanja (oko Arafata ili Sharona), fokusirati se na nasilje onih koji se opiru okupaciji i kolonizaciji (ali ne na nasilje okupatora/kolonizatora), i na govore o jednostranim "rješenjima" koja uključuju zidove i bantustane kao napretku u miru. Takvo odvraćanje pažnje pokušano je u južnoafričkom apartheidu i nije uspjelo.
Ipak, mnogi u američkim medijima ustraju u pokušaju korištenja ovih smokvinih listova. Nije lako razumjeti tko ima koristi od ocrnjivanja Arafata i uljepšavanja Sharonove politike diktiranja jednostranih “rješenja”. Zašto bi netko raspravljao o povlačenju izraelskih trupa i doseljenika iz Gaze bez objašnjenja da je prema međunarodnom pravu Gaza i dalje okupirana ili da je u zamjenu za povlačenje 2% ukupnih doseljenika (iz Gaze), Sharon dodao 4% doseljenika na Zapadnoj obali? Može se razumjeti zabrinutost medija za zdravlje izraelskog premijera, ali ono što se nikada ne treba opravdavati je otrcano novinarstvo i licemjerje u izvještavanju o bolestima vođa poput Arafata protiv Sharona.
Možda druge afere daju više naznaka tih dvostrukih standarda. Vraćajući se unatrag, moglo bi se pronaći dvojbene razloge za invaziju na Irak uz potporu Izraelu (Izrael je bio i nastavlja kršiti 10 puta više rezolucija UN-a nego što je Irak ikada bio). Nedavno bi afera Abramoff također mogla baciti malo svjetla (i možda biti kap koja je prelila čašu). Abramoff je priznao krivnju za prijevaru milijunskih indijanskih plemena i usmjeravanje novca kroz lažne dobrotvorne svrhe kako bi stekao politički utjecaj i pomogao svojim ciljevima. Ali zašto su mnogi u američkim medijima (uz nekoliko hrabrih izuzetaka) propustili spomenuti da je njegov glavni "uzrok" i njegova strast bila izraelska kolonizacija palestinskih zemalja. Abramoff je, primjerice, preusmjeravao novac ("dobrotvorne donacije") izraelskim doseljenicima koji su ilegalno živjeli na palestinskim zemljama. Njegovim "mušterijama" je rečeno da je ovaj novac namijenjen siromašnim Amerikancima u gradu. Umjesto toga, novcem je kupljena vojna oprema kako bi se doseljenicima pomoglo terorizirati domaće Palestince. Ironično, američki domoroci bili su prevareni da financiraju ugnjetavanje i kolonizaciju drugih domorodaca. Abramoff je također iskoristio svoj utjecaj na kongresmena Boba Nyea kako bi dobio vladin ugovor vrijedan 3 milijuna dolara za opskurnu izraelsku zaštitarsku tvrtku i tako dalje.
Ali zašto se ove informacije ne ističu ili čak ne spominju na stranicama velikih novina ili se o njima raspravlja u TV programima. Može li biti da bi to moglo naštetiti "posebnom odnosu" između američke i izraelske vlade koji je sada tako dobro čuvan i tako štetan za javne interese SAD-a. Uostalom, čak i ako netko prihvati apsurdnu sugestiju da je Izrael demokracija, zašto bismo Izraelu (0.1% svjetske populacije) dali više novca i resursa i stavljali veto u Vijeću sigurnosti UN-a nego podsaharskoj Africi, Latinskoj Americi i Srednja Amerika zajedno? Zašto bi porezni obveznici SAD-a trebali davati više savezne pomoći Izraelu po glavi stanovnika od mnogih država u SAD-u? Možemo samo biti zahvalni što imamo međunarodne mainstream medije, neke hrabre američke medije koji objavljuju takve informacije i internet. Možemo li se nadati da će 2006. biti ključna godina kada će lavina informacija i javnog aktivizma postati tolika da će smokvini listovi dezinformacija, diverzija i dvostrukih standarda biti pometeni u stranu?
=== Resursi
“Dobrotvorna organizacija” Abramoffovog lobija poslala je novac naseljenicima sa Zapadne obale. Novac namijenjen središtu grada otišao je u borbu protiv intifade. http://msnbc.msn.com/id/7615249/site/newsweek/
Abramoff je slao novac izraelskoj snajperskoj školi http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2005/06/22/AR200506 2200921.html
Abramoff je koristio Delay za financiranje aktivista protiv Intifade http://www.counterpunch.org/frank04272005.html
Dva bivša Abramoffova suradnika bježe u Izrael http://www.hillnews.com/thehill/export/TheHill/News/Frontpage/071305/abr amoff.html
Abramoff je lobirao kod kongresnika Roberta Nyea da izraelskoj tvrtki dodijeli ugovor od 3 milijuna dolara http://www.itszone.co.uk/zone0/viewtopic.php?t=44997
Abramoff je o kongresmenu Delayu rekao: “On je religiozan kršćanin, ja sam religiozan Židov. On je vrlo aktivan pro-Izrael. Ja sam žestoko pro-Izrael. Imali smo i puno zajedničkih prijatelja” http://www.bizforward.com/wdc/issues/2002-11/government/abramoff/
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije