Početkom 2010. Grčka je tehnički bankrotirala jer je bila isključena iz zaduživanja na međunarodnim kreditnim tržištima zbog vrtoglavih deficita i ogromnih razina javnog duga. Od tada je zemlja pod programima spašavanja koje su osmislili Europska unija (EU), Europska središnja banka (ECB) i Međunarodni monetarni fond (MMF) kako bi je zadržali unutar eurozone. Međutim, programi spašavanja popraćeni su brutalnim mjerama štednje koje su imale katastrofalan učinak na grčko gospodarstvo i društvo. Ipak, trenutna pseudoljevičarska vlada Syrize — koja provodi neoliberalnu agendu EU-a od dolaska na vlast 2015., s većom predanošću nego bilo koja druga grčka vlada od izbijanja krize — proglašava današnju gospodarsku situaciju “pričom o uspjehu”. Međutim, ne vjeruju svi u službenu priču.
Costas Lapavitsas je marksistički ekonomist sa Sveučilišta u Londonu. Od izbijanja krize u eurozoni 2010., dosljedno se zalagao za bankrot Grčke i izlazak iz eurozone kao ključ ljevičarske strategije za suočavanje s krizom. Napravio je mnogo analitičkog rada i njegovi su argumenti imali značajan utjecaj unutar ljevice, ali i šire u grčkom društvu. Njegovo se ime nekoliko godina povezivalo s tom politikom i imao je utjecaja unutar Syrize, iako se njezino vodstvo u potpunosti protivilo ovoj strategiji. U siječnju 2015. prihvatio je poziv Syrize da se pridruži njenoj izbornoj listi kao neovisni kandidat te je izabran u Helenski parlament velikom većinom u svojoj izbornoj regiji Imathia.
Lapavitsas je služio kao član parlamenta sedam mjeseci i bio je jedan od vodećih glasova u zemlji za radikalne korake koji bi doveli do političkog raskida s zajmodavcima. Vodstvo Syrize, a posebno krug Alexisa Tsiprasa, pokušavalo ga je sustavno marginalizirati, držeći ga podalje od pozicija vlasti. Kada se vodstvo Syrize u kolovozu 2015. predalo zajmodavcima, Lapavitsas je napustio stranku, zajedno s više od 30 drugih. Oni su bili prava ljevica Syrize i pokušali su stvoriti alternativnu ljevičarsku stranku pod nazivom Narodno jedinstvo. Nažalost, njihovi napori nisu bili uspješni, dijelom zbog vlastitih organizacijskih slabosti, a dijelom zato što je nakon predaje Syrize u grčkom društvu prevladalo razočaranje ljevicom.
Je li Grčka na putu gospodarskog oporavka? U ovom intervjuu Lapavitsas sugerira da je jednostavno smiješno od strane bivše lijeve stranke govoriti o neoliberalnoj priči o uspjehu za zemlju ogrezlu u siromaštvu i dugovima.
CJ Polychroniou: Rečeno nam je da će nakon osam godina oštrih programa spašavanja koji su razorili gospodarsku aktivnost i proizveli ogromnu bol i patnju za veliku većinu građana, Grčka uskoro okrenuti ugao, budući da je oporavak već uvelike u tijeku i povjerenje ulagača ostvaruje veliki povratak. Ovo je, naravno, službena verzija trenutnog stanja grčkog gospodarstva, pa me zanima kako sami čitate stanje gospodarstva u Grčkoj.
Costas Lapavitsas: Spašavanje je doista donijelo neku vrstu stabilnosti grčkom gospodarstvu, budući da su fiskalni deficit i deficit tekućeg računa eliminirani. Ta je stabilnost postignuta na izuzetno nespretan i brutalan način. Ukratko, domaća agregatna potražnja je slomljena - kako investicije tako i potrošnja. Proizvodni kapacitet izgubljen je u velikim razmjerima jer je industrijska proizvodnja pala za više od 30 posto, a nezaposlenost je naglo porasla. Država je postala dramatično siromašnija i slabija.
Ovaj tjelesni udar na gospodarstvo nije bio popraćen nikakvom značajnijom strukturnom promjenom, unatoč beskrajnoj priči o “reformama”. Grčka i dalje ima nerazmjerno velik uslužni sektor koji je nekonkurentan, vrlo slab industrijski sektor s velikom sklonošću uvozu i slab agrarni sektor s niskom produktivnošću. Zemlja također ima negativnu neto štednju, vrlo slabe investicije, nisku produktivnost, snažno koncentriran bankarski sustav opterećen nenaplativim kapitalom koji doseže 45 posto ukupne bilance i vrlo ograničenu potrošnju na inovacije. Mogao bih nabrajati unedogled. Mnoge od tih slabosti postale su još gore kroz stabilizacijski program.
Ne postoje nikakvi dokazi da je zemlja "okrenula ugao". Praktički svi makroekonomski podaci pokazuju stagnaciju gospodarstva: rast BDP-a za 2017. bit će jedva iznad 1 posto. Investicije ne rastu nekom snagom. Potrošnja pada. Izvoz je malo porastao, ali uvoz još više. Prihodi stagniraju. Nejednakost u dohotku se jako povećala. Postoje jaki pokazatelji da su korupcija i nezakonite gospodarske aktivnosti porasle, a bogati se sada drsko razmeću svojim bogatstvom. Grčka će nastaviti tim putem u doglednoj budućnosti.
Premijer Alexis Tsipras i njegov ministar financija Euclid Tsakalotos također tvrde da Grčka više neće biti pod nadzorom EU-a kada izađe iz trenutnog programa spašavanja. Ima li istine u ovome?
U kolovozu 2018., kada treći program spašavanja treba završiti, Grčka će morati zadovoljiti svoje potrebe za zaduživanjem na otvorenim tržištima. Iznosi su pozamašni. Samo za prebacivanje glavnice u 2019. državi će trebati više od 12 milijardi eura. Uvjeti na otvorenim tržištima trenutno su labavi, a novac je izuzetno jeftin, ali Grčka ostaje vrlo poseban slučaj. Iz tog razloga vlada planira akumulirati rezervu od više od 15 milijardi eura koja će djelovati kao jamstvo za strane zajmodavce.
Ovo je nevjerojatna ludost za zemlju kojoj očajnički nedostaju ulaganja - držeći blizu 10 posto svog BDP-a kao zalihu mrtvog novca. Unatoč tome, međunarodne zajmodavce morat će dodatno uvjeriti da mjere štednje neće biti ublažene i da će Grčka imati pristup službenim izvorima potpore, ako bude potrebno. To znači da bi Grčka zahtijevala implicitnu ili eksplicitnu potporu zajmodavaca iz EU-a prije nego što izađe na tržišta, što naravno podrazumijeva dodatni nadzor Grčke, izvan nadzora drugih zaduženih zemalja EU-a. Grčka će ostati efektivno u neokolonijalnom statusu.
Kako stoje stvari s dugom? Vidite li ikakvu spremnost od strane vlasti EU-a da u skorije vrijeme krenu s otpisom duga?
Koliko god zvučalo nevjerojatno, dug trenutno ponovno raste, i to apsolutno i relativno. Tako je dug opće države bio 312 milijardi eura u 2015. (177 posto BDP-a) i 315 milijardi eura u 2016. (181 posto BDP-a), ali je u 2017. krenuo prema 330 milijardi eura (možda 187 posto BDP-a). Razlog je taj što se zemlja zadužuje kako bi stvorila nevjerojatan jastuk koji vlada i zajmodavci žele da ima do kraja ove godine. Nedvojbeno je, naravno, da je grčki dug neodrživ, a situacija se nimalo ne popravlja. Zemlja će svakako zahtijevati otpis duga.
No, velik dio duga, možda tri četvrtine, ne može se trgovati jer je u rukama službenih zajmodavaca u EU. Mislim da nema izgleda za duboki otpis duga jer bi to pogodilo službene zajmodavce koji bi se onda morali sukobiti s vlastitim biračkim tijelom. Ako i bude olakšica, vjerojatno će biti u obliku produljenja roka dospijeća duga i niskih kamata. Da bi primila ova marginalna poboljšanja, zemlja će morati primijeniti politike štednje, deregulacije i privatizacije dokle god pogled seže. Grčka je u biti zarobljena dugom.
Kako objašnjavate politički i ideološki zaokret Alexisa Tsiprasa i Syrize općenito?
Mnogo je razina na kojima se može pristupiti ovom pitanju, ali u nekim aspektima odgovor je prilično jednostavan. Tsipras i njegovo najbliže okruženje bili su ljudi koji nikada nisu imali bilo kakvu ozbiljnu ideološku opredjeljenost. Njih je prije svega zanimala vlast i nikada nisu namjeravali strukturalno mijenjati stvari, a kamoli usmjeriti zemlju na socijalistički put. Političku i izbornu igru odigrali su vrlo uspješno, au nekoliko stvari to i nastavljaju.
Tijekom prvih mjeseci u vladi bili su pod lažnim dojmom da mogu natjerati EU na ustupke — što je bila ludost koju su dodatno pogoršali nekoherentni argumenti Yanisa Varoufakisa, tadašnjeg ministra financija. Neizbježno su izgubili svaku bitku sa zajmodavcima, čak i manje trzavice. Kada su konačno shvatili prirodu stvarnosti, potpuno su se predali zajmodavcima i prihvatili programe spašavanja kako bi ostali na vlasti. Vlada Syrize u posljednje dvije godine je najposlušnija vlada koju je Grčka imala od početka svoje krize, koja igra politiku starog stila unutar zemlje i slijedi potpuno konzervativnu vanjsku politiku. To je sramota, prava mrlja na licu grčke i međunarodne ljevice.
U prvim godinama krize zagovarali ste povlačenje Grčke iz eura. Ima li smisla da zemlja sada napusti eurozonu?
Godine 2010. Grčka je u osnovi imala dvije mogućnosti. Jedan je bio ispuniti zahtjeve programa spašavanja koje su nametnuli zajmodavci EU. Drugi je bio slijediti neovisni put neplaćanjem duga i izlaskom iz eurozone. To bi bio težak put kojim bi se krenulo, ali bi ponudio stvarnu perspektivu ekonomske obnove i duboke društvene transformacije u korist radnih ljudi. Vladajući blok u zemlji, osjetivši rizike koje je drugi put nosio za njegovu vladavinu, postao je potpuno predan spašavanju i nikada nije posustao. Pomoći su postupno stvorile novu stvarnost u zemlji koja je svima jasna: slabo i stagnirajuće gospodarstvo sa surovim i klasnim društvom.
Izlazak iz eurozone više nije hitan i izravni korak za Grčku — katastrofa se već dogodila. Zemlji je sada potreban opsežan program ekonomske preobrazbe koji je može staviti na put rasta uz promjenu ravnoteže snaga u korist rada, a protiv kapitala. Također treba ponovno preuzeti svoj suverenitet. Nepotrebno je reći da te stvari nisu izvedive unutar eurozone. Ovako bi sada trebao biti postavljen izlaz, po mom mišljenju.
CJ Polychroniou politički je ekonomist/politolog koji je predavao i radio na sveučilištima i istraživačkim centrima u Europi i Sjedinjenim Državama. Glavni istraživački interesi su mu europske ekonomske integracije, globalizacija, politička ekonomija Sjedinjenih Država i dekonstrukcija političko-ekonomskog projekta neoliberalizma. Redoviti je suradnik Truthouta kao i član Truthoutovog Public Intellectual Projecta. Objavio je nekoliko knjiga, a njegovi članci objavljeni su u raznim časopisima, časopisima, novinama i popularnim web stranicama s vijestima. Mnoge njegove publikacije prevedene su na nekoliko stranih jezika, uključujući hrvatski, francuski, grčki, talijanski, portugalski, španjolski i turski. Autor je Optimizam iznad očaja: Noam Chomsky o kapitalizmu, carstvu i društvenim promjenama, antologija intervjua s Chomskim izvorno objavljena u Truthoutu, a prikupljena u Haymarket Books.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije