Sandra G. radi od ponedjeljka do subote u kozmetičkom salonu na južnoj strani Mexico Cityja, gdje zarađuje nešto više od minimalne plaće, koja u ovoj zemlji iznosi samo pet dolara dnevno.
30-godišnjakinja, koja je studirala kozmetologiju i tražila da joj se ne objavljuje prezime, bavi se kozmetičkim tretmanima i prodaje proizvode poput krema za kožu i losiona, što joj povećava prihod zahvaljujući malim provizijama od njezine mjesečne prodaje.
Ali pritisak da se postigne minimalni cilj prodaje od 3,000 dolara mjesečno čini posao "prilično stresnim", rekla je.
“Vlasnica mi je rekla da, budući da je tek započela svoj posao, može plaćati samo minimalnu plaću, ali da ako budem dobra s prodajom, mogu povećati svoj prihod”, rekla je za IPS.
Sandra je rekla da se ona i njezin suprug, inženjer, snalaze, ali bez ičega za luksuz.
“Moj muž je bio nezaposlen nekoliko mjeseci i stvari su bile jako tijesne”, rekla je. “Pronašao je posao i to nam je dalo prostora za disanje, ali brinemo da je mogućnost prosperiteta daleko jer su plaće preniske u usporedbi s troškovima života.”
Priče poput Sandrine tipične su i ilustriraju nejednakost koja vlada u ovoj zemlji od 118 milijuna ljudi. Ali čini se da trenutačna rasprava o povećanju minimalne plaće zanemaruje stvarnost milijuna.
“Pitanje plaća je pitanje nejednakosti”, rekao je Miguel López, član Opservatorija za plaće na privatnom Iberoameričkom sveučilištu u Puebli, gradu u središnjem Meksiku. “Plaće mogu biti mehanizam za ublažavanje nejednakosti. No radnika je više i oni dobivaju manji dio kolača. To je problem redistribucije.”
U svom izvješću za 2014., objavljenom u travnju, Opservatorij je istaknuo da se “apsolutno osiromašenje radničke klase ogleda u smanjenju cijene rada, intenzivnijem iskorištavanju radnog dana, rastućoj nesigurnosti uvjeta rada, stanovanja i uvjete života općenito.”
Trenutna minimalna plaća od oko pet dolara na dan najniža je u Latinskoj Americi, a slijede je Nikaragva, Haiti i Bolivija, navodi Opservatorij.
Ali aspekt koji najviše zabrinjava je ogromna razlika u plaćama, što se odražava u studiji globalne konzultantske tvrtke Hay Group iz 2013. o razlici između plaća starijih zaposlenika i novih radnika.
Prema izvješću, osnovna plaća rukovoditelja u Mexico Cityju je 10,000 dolara mjesečno, samo 417 dolara manje od onoga što zarađuje izvršni direktor u sličnoj tvrtki u New Yorku. Ali u Sjedinjenim Državama savezna minimalna plaća iznosi 7.25 dolara po satu, u usporedbi s 5.05 dolara dnevno u glavnom meksičkom gradu.
Studija predsjedničke kompenzacije međunarodne konzultantske tvrtke za ljudske resurse Mercer otkrili su da u Meksiku izvršni direktor velike tvrtke zarađuje 121 puta veću minimalnu plaću – što je najveća razlika u Latinskoj Americi.
Članak 123. meksičkog ustava kaže da bi “minimalna plaća općenito trebala biti dovoljna da zadovolji normalne potrebe glave obitelji, u materijalnom, društvenom i kulturnom smislu, te da osigura obvezno obrazovanje za djecu.”
Prema službenim podacima, ekonomski aktivno stanovništvo Meksika broji ukupno 52 milijuna, od kojih više od 29 milijuna radi u neformalnom sektoru. Službena stopa nezaposlenosti iznosi 4.8 posto, a podzaposlenosti sedam posto.
“Tvornica siromaha”
Studija autorice Multidisciplinarni istraživački centar (CAM) s Nacionalnog autonomnog sveučilišta Meksika otkrili su da 4.4 milijuna radnika u Meksiku zarađuje od jedne do tri minimalne plaće.
Izvješće, “Tvornica siromaha”, objavljenom u svibnju, dodaje da nešto više od dva milijuna radnika zarađuje od tri do pet minimalnih plaća.
Prema izvješću, broj Meksikanaca koji zarađuju do dvije minimalne plaće porastao je gotovo tri posto od 2007. do 2013., dok se broj onih koji zarađuju tri do pet minimalnih plaća smanjio za 23 posto – što je odraz osiromašenja srednje klase.
Ernesto C. zarađuje gotovo 5,000 dolara mjesečno, plus bonus za produktivnost, u jednoj od najvećih privatnih banaka u Meksiku.
“Plaća je dobra, na istoj je razini kao u drugim bankama u zemlji i slična je onoj koju zarađuju kolege iz Sjedinjenih Država s kojima poslujem”, rekao je 34-godišnji direktor koji živi sa svojom djevojkom u otmjenoj četvrti na zapadnoj strani grada.
Ernesto, koji je također tražio da mu se ne spominje prezime, a koji vozi najnoviji model SUV-a i na večernji izlazak potroši gotovo 300 dolara, rekao je da je dobio financiranje za studiranje u inozemstvu.
“Kada sam se vratio, nije bilo onako kako sam očekivao – zapravo mi je bilo teško pronaći dobar posao. Ali konačno sam pronašao jednu i uspio sam se brzo popeti uz ljestve”, rekao je.
Federalni distrikt daje primjer
Dana 25. rujna, Miguel Mancera, ljevičarski gradonačelnik Mexico Cityja, predstavio je prijedlog da se od lipnja 2015. minimalna plaća gradskih zaposlenika podigne na šest dolara dnevno, s ciljem proširenja te mjere na privatni sektor.
Studija “Politika ponovnog uspostavljanja minimalne plaće u Meksiku i Federalnom distriktu; Prijedlog sporazuma”, koji je izradila skupina stručnjaka, a koji je temelj Mancerine ponude, izvijestio je da je realna vrijednost plaća smanjena za 71 posto na nacionalnoj razini.
To smanjenje, kaže se u dokumentu, povlači i druge naknade, kao što “minimalna plaća utječe na cjelokupnu strukturu prihoda”.
Alicia Puyana, istraživačica na Latinoamerički fakultet društvenih znanosti u Meksiku kaže da je borba protiv siromaštva dobila veći prioritet od nastojanja da se smanji nejednakost.
“Nije bilo dubljih napora da se uhvati u koštac s uzrocima siromaštva koje proizlazi iz loše raspodjele dohotka i koncentracije bogatstva i kapitala općenito. Pristup je napad na krajnje učinke, a jedan od njih su plaće”, rekla je.
Prema podacima Meksika, 53 milijuna ljudi je siromašno Nacionalno vijeće za procjenu politika društvenog razvoja.
Nasuprot tome, broj milijardera i njihovo bogatstvo porasli su između 2013. i ove godine, stoji u izvješću “Popis milijardera 2014.”, koju su izradili švicarska banka UBS i singapurska konzultantska tvrtka Wealth-X.
Broj milijardera u Meksiku porastao je s 22 na 27, a njihov zajednički prihod porastao je sa 137 milijardi na 169 milijardi dolara.
“Potreban nam je socijalni pakt i prava politika plaća. Ima li bolje socijalne politike od one koja se izravno bavi raspodjelom dohotka?” rekao je López.
Multidisciplinarni istraživački centar kaže da bi minimalna plaća potrebna za pokrivanje osnovne prehrane bila 14 dolara dnevno, dok vlada Federalnog okruga Mexico Cityja postavlja 13 dolara dnevno.
“Povećanje minimalne plaće 15 ili 20 posto je samo mrvica. To ne kompenzira opći pad, koji bi se mogao popraviti progresivnom fiskalnom politikom, kako bi se uhvatio dio glavnih tokova prihoda,” rekao je Puyana.
Uredio Estrella Gutiérrez / Preveo Stephanie Wildes
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije