Karzaijev legitimitet nikad nije ovisio o izborima (koji su ionako uvijek lažirani), već o ekspedicionim snagama SAD-a i NATO-a. Dakle, čemu je sve ovo boksanje sa sjenama uopće bilo? Čini se da je osmišljen kako bi pružio pokriće za vojni napad koji planira general Stanley McChrystal, nova bijela nada opkoljene Bijele kuće. Čini se da je McChrystal preokrenuo staru Clausewitzovu maksimu: on iskreno vjeruje da je politika nastavak rata drugim sredstvima. Smatralo se da bi se moglo stvoriti dojam da je nepodnošljivo korumpirani režim smijenjen na miran način, ako bi se Karzai mogao bezbolno ukloniti i zamijeniti njegovim bivšim kolegom Abdullahom Abdullahom, Tadžikistancem sa sjevera, što bi pomoglo zamrlom propagandnom ratu kod kuće i ponovno pokretanje pravog rata u Afganistanu. Sa svoje strane, Abdullah je želio dio plijena koji dolazi s moći i koji su do sada monopolizirala braća Karzai i njihovi privjesci, pomažući im da stvore malenu domorodačku bazu za podršku obitelji. Je li otkriće da je Ahmed Wali Karzai bio ne samo najbogatiji čovjek u zemlji kao rezultat velike korupcije i trgovine drogom/oružjem, već i agent CIA-e, bilo ikoga veliko iznenađenje? Rečeno mi je da su u očaju komesari NATO-a čak razmišljali o imenovanju visokog predstavnika prema balkanskom modelu da upravlja zemljom, čineći predsjedničku dužnost još titularnijom nego što je danas. Kad bi se to dogodilo, Galbraith ili Tony Blair bili bi očiti favoriti.
Građani transatlantskog svijeta postaju sve nemirniji zbog scenarija kojemu se ne nazire kraj. U Afganistanu rastu redovi otpora. Rat na terenu ne vodi nikamo: NATO konvoji koji prevoze gorivo i opremu opetovano su napadnuti od strane pobunjenika; svi priznaju neotalibansku kontrolu nad 80 posto najmnogoljudnijeg dijela zemlje. Nedavno je mula Omar oštro kritizirao pakistanski ogranak talibana: oni bi se, rekao je, trebali boriti protiv NATO-a, a ne protiv pakistanske vojske.
U međuvremenu, britanski vojni zapovjednik, general Sir David Richards, ponavljajući McChrystala, govori o obuci afganistanskih sigurnosnih snaga 'mnogo agresivnije' kako bi NATO mogao preuzeti ulogu podrške. Ovdje ništa novo. Eupol (Policijska misija Europske unije u Afganistanu) je prije nekoliko godina objavio da je njegov cilj 'doprinijeti uspostavi održivih i učinkovitih civilnih policijskih aranžmana pod vlasništvom Afganistana, koji će osigurati odgovarajuću interakciju sa širim sustavom kaznenog pravosuđa'. Ovo je uvijek zvučalo nategnuto: pucanje ranije ovog mjeseca na pet britanskih vojnika od strane afganistanskog policajca kojeg su obučavali to potvrđuje. Teorije o 'lošoj jabuci' kojima su Britanci toliko opsjednuti treba zanemariti. Činjenica je da su se pobunjenici prije nekoliko godina odlučili prijaviti za policijsku i vojnu obuku i njihova infiltracija – taktika koju su koristili gerilci u Južnoj Americi, Jugoistočnoj Aziji i Magrebu tijekom prošlog stoljeća – bila je prilično uspješna.
Sada je svima očito da ovo nije 'dobar' rat koji je osmišljen da eliminira trgovinu opijumom, diskriminaciju žena i sve loše – osim siromaštva, naravno. Dakle, što NATO radi u Afganistanu? Je li ovo postao rat za spas NATO-a kao institucije? Ili je više strateški, kao što je sugerirano u izdanju Nato Reviewa iz proljeća 2005.:
Središte gravitacije moći na ovom planetu neumitno se pomiče prema istoku... Azijsko-pacifička regija ovom svijetu donosi mnogo toga što je dinamično i pozitivno, ali još uvijek brze promjene u njoj nisu stabilne niti su ugrađene u stabilne institucije. Dok se to ne postigne, strateška je odgovornost Europljana i Sjevernoamerikanaca, i institucija koje su izgradili, da prednjače... sigurnosna učinkovitost u takvom svijetu nemoguća je bez legitimiteta i sposobnosti.
Bez obzira na razlog, operacija nije uspjela. Većina Obaminih prijatelja u američkim medijima to prepoznaje i podupire planirano povlačenje, dok se brine da bi povlačenje trupa iz Iraka i Afganistana moglo rezultirati porazom Obame na sljedećim izborima, osobito ako McChrystal ili general Petraeus, navodni heroj izbijanja u Iraku se zalažu za republikance. Nije da će se SAD vjerojatno povući iz Iraka. Jedino povlačenje koje se razmatra je iz glavnih gradova, ograničavajući prisutnost SAD-a na ogromne klimatizirane vojne baze koje su već izgrađene u unutrašnjosti zemlje, oponašajući uporišta Britanskog Carstva (minus klima uređaji) tijekom ranih desetljeća prošlog stoljeća.
Dok Washington odlučuje što učiniti, Af-Pak gori. Provođenje imperijalnog diktata stavilo je pakistansku vojsku pod ogroman pritisak. Njezina nedavna dobro oglašena ofenziva u Južnom Vaziristanu nije dala mnogo. Njegov cilj je nestao kako bi se borio drugi dan. Kako bi pokazali dobru vjeru, vojska je upala u izbjeglički kamp Shamshatoo u Peshawaru. Dana 4. studenog primio sam e-poruku iz Peshawara:
Htio sam vas obavijestiti da me upravo nazvao bivši zatvorenik Gitmo koji živi u kampu Shamshatoo i rekao mi je da su jutros oko 10 sati neki policajci i vojnici došli i upali u nekoliko domova i trgovina i uhitili mnogo ljudi . Ubili su i troje nedužnih školaraca. Njihova jinaza [dženaza] je večeras. Nekoliko ljudi je sa svojih mobitela snimilo raciju do koje mogu pokušati doći. Sprovod troje djece je dok tipkam.
Kako bi ovo moglo dobro završiti?
Tariq Alija najnovija knjiga, Protokoli sodomskih mudraca i drugi eseji, upravo je objavio Verso.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije